Alijenacija je filozofski pojam koji podrazumijeva otuđenost čovjeka od nečega što je stvorio, a potom mu se ta tvorevina čini kao strana. U tom smislu najčešće se govori o religiji kao otuđenju, kapitalizmu u kojem je ljudski rad tretiran kao roba, državi koju je stvorio čovjek, a ona gospodari njime, ekonomiji koja iskorištava ljudski rad i stvorenu vrijednost okreće protiv čovjeka. Najčešće taj pojam označava otuđenost čovjeka od čovjeka - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svoga priloga, piše:

- U prvobitnoj zajednici veza između njezinih članova bila je neraskidiva i preduvjet opstanka te zajednice. Svaki njezin član bio je usko povezan s ostalim članovima i taj odnos mu je osiguravao kakvu-takvu mogućnost preživljavanja u surovom okolišu. I poslije, kroz razvoj ljudske zajednice, čvrsta veza između pripadnika takve zajednice/klana omogućavala je njezin razvoj i pružala sigurnost svakom njezinom članu. U današnjem, visoko industrijaliziranom, visoko informatiziranom, osobnom profitu usmjerenom društvu razvijene zapadne ekonomije (neoliberalni kapitalizam) otuđenost pojedinca veća je nego ikada prije u njegovoj povijesti. Gubi se čvrsta veza unutar neke zajednice, pa se postupno kidaju i veze unutar osnovne strukture društva - obitelji. Svaki član odlazi svojim putem i sve manje kontaktira s najbližim rođacima. Tako je i s prijateljima. U pravom smislu te riječi sve ih je manje. Ljudi nemaju više vremena za prava prijateljstva koja zahtijevaju vrijeme; a mogućnosti komunikacije veće su nego ikada prije. Od mobitela, kompjutora, skypa do besplatnih društvenih mreža.

NAŠA LICA I NALIČJA

Ipak, u čovjeku i dalje postoji potreba za komunikacijom, pa se usmjerava prema virtualnim prijateljstvima. To mu je između ostalog omogućeno i preko platforme nazvane Facebook ("knjiga lica"). To je socijalna mreža na koju svatko može stavljati tekst ili slike koje smatra važnima i koje poznatima, ali i nepoznatima, pokazuju što ta osoba radi, čime se bavi, što smatra važnim i kako gleda na svijet. Korisnici te platforme, koji žele biti aktualni, moraju svakodnevno pregledati poruke koje su primili, komentirati i stavljati svoje poruke ili slike kojima pokazuju osobe s kojima se druže ili mjesta koja su posjetili, odnosno svoj društveni status. Prikazuju se trenuci iz života, oni kojima se želi prikazati vlastita važnost, bogat društveni život, zabava kojoj se nazoči, osobe s kojima se druži, ukratko, prikazuju se sretni trenuci života. I na svim tim slikama snimljene osobe uglavnom su vesele, vedre, nasmijane, pa onaj koji pregleda nečiji Facebook može zaključiti kako dotični uživa u životu, u svojoj društvenoj važnosti, u svojim putovanjima i druženjima.

Međutim, je li to istinita slika? Dakako da nije. To je samo mali dio i isječak iz nečijeg života. Druga strana koju svatko od nas proživljava: nedovoljno sredstava za normalan život, problemi na poslu, problemi unutar obitelji, zdravstvene tegobe i slično, nitko ne prikazuje. I to je stvarni život. Isprepleten dobrim i lošim. Nitko neće ili malo će tko na svojoj Facebook stranici napisati kako je usamljen, kako je neuspješan, kako je uplašen, kako je nezadovoljan, kako je frustriran i kako nema ni jednog iskrenog prijatelja, pa je krajnje otuđen u stvarnom životu. Nema takvih na Facebooku!

PEXELS

U sveopćoj stvarnoj otuđenosti u nemilosrdnom kapitalističkom društvu, za koje smo se i sami opredijelili prigodom osamostaljenja, ljudska potreba za druženjem nažalost najčešće se realizira preko socijalnih mreža, a ne neposrednim odnosom između čovjeka i čovjeka. To je virtualna kompenzacija temeljne ljudske potrebe za druženjem, prijateljstvom i osjećajem pripadnosti nekoj zajednici/obitelji/udruzi/kolektivu. Nerijetko možemo čuti kako se netko hvali tisućama prijatelja na Facebooku. Jesu li to uistinu prijatelji ili je to samo neuspješna kompenzacija ljudske potrebe za društvenom aktualizacijom svoje osobnosti? Siguran sam da je to daleko od stvarnog prijateljstva i zadovoljenja temeljne ljudske potrebe za pripadanjem i ljubavlju. U silnoj potrebi da ne budu otuđeni, ljudi na Facebook stavljaju bezbroj svojih najintimnijih slika, pregledaju ono što su drugi stavili i to komentiraju. Za takvo što potrebno je vrijeme, a očito ga alijenirani pojedinci imaju napretek. Ako je to kompenzacija za stvarne međuljudske odnose s malim brojem pravih prijatelja, pa neka ih. Bolje i virtualno, pomalo lažno "prijateljstvo", negoli gubitak svakog odnosa s drugima. Doduše, smatram da je to jalova kompenzacija za ono stvarno prijateljstvo koje se odvija face to face (uživo, licem u lice), a ne preko Facebooka. To me podsjeća na virtualni spolni odnos preko društvene mreže. Možda trenutno zadovolji nečiju potrebu, ali je to u konačnici jalov odnos.

OTUĐENJE U PORASTU

Tragedija postojanja sveprisutne alijenacije jednako je tako pogibeljna za unutarobiteljske odnose. Naglo se gubi povezanost među članovima obitelji. Svatko juri za svojom zaradom u nastojanju da se društveno ostvari kao uspješna jedinka. Sve je manje sklopljenih brakova, sve je manje novorođene djece, sve je više samačkih domaćinstava i sve više razvoda sklopljenih brakova. To je cijena kapitalističkog poimanja uspješnosti u životu doživljavana kroz novac kao vrhunsko božanstvo kojem se klanja cijeli svijet. I upravo je to temeljni izvor alijenacije unutar obitelji i društva. Zaposlenici postaju moderno roblje u vlasništvu kapitala koji ne poznaje suptilnost obiteljskih i prijateljskih odnosa, već samo odnos profita i gubitka.

Dobro, treba priznati da u današnjim društvenim odnosima Facebook i pomaže da se ljudi ne osjećaju otuđenima. Osobito u kriznim situacijama poput pandemije izazvane koronavirusom prije nekoliko godina. Takav način komunikacije može pridonijeti smanjenju frustracija kroz koje svijet danas prolazi. Dakle, nije sve negativno i loše u tom načinu komunikacije, ali svaka neumjerenost ipak je znak alijenacije.