U vremenu sadašnjih geopolitičkih i geostrateških interesa i uspostavljanja nekih drukčijih globalističkih odnosa, zahvaljujući s jedne strane Putinovu ratu u Ukrajini i svemu što on generira, a s druge strane utjecaju svega što radi Trump, jedna žilava zvijer očekivano se opire krizama, izazovima, bolestima i odbija umrijeti! Njezino ime je kapitalizam, koji i u sadašnjem resetu prevladavajućeg društveno-ekonomskog sustava pokazuje nezamjenjivost, održivost i samodostatnost. Jednostavno rečeno, makoliko doživljavao i preživljavao promjena, dobri stari kapitalizam u svojim temeljima toliko je jak i otporan da se i danas doživljava kao najbolji od svih ekonomskih i društvenih sustava koje je čovjek kroz više tisuća godina civilizacije izmišljao i provodio iz teorije u praksu.

Naravno, na drugom polu razvoja i napretka, kapitalizam je pod stalnim udarima jednog od najdugovječnijih i najopasnijih protivnika - socijalizma, doduše odavno već ne onoga kakvog su propagirali ordinarni ljevičari Marks, Engels i Lenjin, dakle socijalizma pod pokroviteljstvom komunističke ideologije, nego socijalizma (europskog) koji se nakon hladnog rata pokušava prometnuti kao održiva alternativa kapitalizmu. I tu je borba trajno stanje, jer su kapitalizam i socijalizam u nekim bliskim ili manje bliskim susretima "treće vrste" bili i ostali nepomirljivo udaljeni svjetovi, makoliko se neke od varijanti spajanja pokazivale uspješnima i održivima u zemljama koje su se tom i takvom modelu "krivog srastanja" priklonile, prilagodile i održavale godinama i desetljećima kao društva stabilnosti i blagostanja (Skandinavija, primjerice) u opreci s dominirajućom kapitalističkom praksom, prije svega onom u SAD-u, ali i onom kakvu u 21. stoljeću prakticira Kina, sa svojim (ne)mogućim miksom kapitalističke ekonomije, dakle slobodnog tržišta, i komunizma kao nedodirljive ideološke državne matrice.

AMERIČKA UTVRDA

Zapravo se svaka rasprava o kapitalizmu jučer, danas i sutra svodi na situaciju u kakvoj su Sjedinjene Američke Države bastion svega što kapitalizam znači, klasični i onaj liberalni, što je značio i što bi mogao značiti u budućnosti. No, kad se radi o SAD-u, zanimljivim se pokazuje najnovije istraživanje Gallup Instituta. Prema anketi koju je Gallup proveo među više od stotinu tisuća Amerikanaca, razultat je i više nego znakovit. Naime, nešto više od polovine ispitanih Amerikanaca i dalje pozitivno gleda na kapitalizam, ali znatno manje nego u 2021. godini, dok, utješno za kapitalizam, velika većina i dalje podržava slobodno i malo poduzetništvo, dvije ključne sastavnice kapitalizma. Konkretno, 54 posto ispitanika ima pozitivan stav prema kapitalizmu, dok je u anketi provedenoj 2021. godine njihov udio iznosio je 60 posto. Još je zanimljivih saznanja iz ove Gallupove ankete. Tako su među Demokratima (stranka) ispitanici s pozitivnom slikom o kapitalizmu prvi put u manjini otkada je Gallup počeo provoditi istraživanje, s udjelom od 42 posto. Njih 66 posto ima pak pozitivnu sliku o socijalizmu. Nije stoga čudo da Demokrate Trump proziva da su ljevičari! Razlog takve poboljšane slike socijalizma među američkim Demokratima treba tražiti u medijskim istupima demokratskih dužnosnika poput senatora Bernieja Sandersa, zastupnice Alexandrije Ocasio-Cortez i demokratskog kandidata za gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija koji se izjašnjavaju kao demokratski socijalisti i zagovaraju značajniju ulogu vlade u ekonomiji, navodi Gallup. Pozitivan stav prema socijalizmu iznijelo je pak u najnovijoj anketi ukupno 39 posto ispitanika, uz napomenu Gallupa da se njihov udio nije znatnije mijenjao otkada su počeli provoditi anketu 2010. godine. Aktualno istraživanje provedeno je od 1. do 20. kolovoza ove godine.

ILUSTRACIJA

No vratimo se još malo u prošlost. S naglaskom na krize koje su mijenjale sliku kapitalizma. Sjetimo se, tijekom pedesetih i šezdesetih godina nije bilo financijskih kriza, jer je regulatorni sustav New Deala još uvijek bio na snazi. Kako ga se počelo rastakati pod pritiskom poslovnih i političkih struktura, ubrzano su uslijedili slomovi. Počelo je sedamdesetih s pojavom deregulacija, a osamdesetih su se slomovi počeli nizati - zapisala je Nataša Vlašić Smrekar u jednom svom osvrtu za VL. Još je dodala: Uzmimo primjerice Reagana. Umjesto da ih pusti da same plate cijenu, pomogao je bankama, primjerice Continental Illinoisu, što je u to vrijeme, 1984. godine, bila najveća državna financijska intervencija u povijesti Sjedinjenih Država. Godine 2007. dogodio se još jedan financijski slom - ili nešto sasvim nalik na to - kad je nestalo nekoliko bilijuna dolara kapitala - lažnog bogatstva. Tijekom 2008. godine bez posla je ostalo više od 2,6 milijuna Amerikanaca, što je rekord još od 1945. godine. To je dovelo do najveće financijske krize od Velike depresije. Tada su prvo Bush, a onda i Obama intervenirali i rekonstruirali najmoćnije financijske institucije - one koje su do svega toga dovele, a sve ostale pustili da se snađu kako znaju.

Bilo kako god, svim krizama unatoč, uključujući i one najveće (1929-33./1984./2008.) žilava zvijer zvana kapitalizam, koliko u klasičnom toliko i u liberalnom obliku, uvijek se uspijevao izvući i oporaviti, uz dakako kolateralne žrtve. Zato kad se sve uzme u obzir, argumenata za tvrdnju kako jedan ekonomski sustav i dalje dominira cijelim svijetom, dakle kapitalizam, ne manjka ni danas kad Putin i Xi Jinping pokušavaju promovirati "novi svjetski poredak" utemeljen na vlastitim ekonomskim interesima, a Trump nastavlja svoj trgovinski/carinski rat, fiksirajući se sve više na jedinog stvarno opasnog neprijatalja - Kinu. Usput rečeno, ugledni svjetski ekonomist Branko Milanović naglašava da su razlike između američkog i kineskog sustava tek na političkoj razini. Liberalni kapitalizam ima kao osnovu demokraciju odnosno sve više neku vrstu plutokracije - bogati imaju veliki utjecaj na političke odluke. U Kini postoji jednostranački sustav gdje je država autonomna, ona ima veliku mogućnost utjecaja na kapitaliste. Nema vladavine prava - kaže Milanović. Na pitanje novinara DW-a gdje se u tom rasponu dva idealtipska oblika suvremenog kapitalizma, liberalnog i političkog, nalaze zemlje jugoistočne Europe, prije svega zemlje na području nekadašnje Jugoslavije, ekonomist Milanović odgovara:

- U mnogim zemljama svijeta ne postoje tako "čiste" situacije kao u SAD-u ili Kini. U nekim zemljama jugoistočne Europe postoje naznake političkog kapitalizma, recimo u Turskoj, Srbiji, djelomično i u Mađarskoj - tu je moć stranke ili jedne osobe hipertrofirana i institucije se ponašaju u skladu s onim što očekuju da dolazi s vrha. Sličnost je i u naglasku na gospodarskom rastu, što je karakteristično za politički kapitalizam. Jednim dijelom to važi i za Poljsku, a svakako za Rusiju i zemlje centralne Azije. Ali većina zemalja bivše Jugoslavije ipak je bliža liberalnom kapitalizmu nego političkom, iako je i ovdje veliki problem korupcija, uključujući i korupciju u političkom sustavu, te slaba vladavina prava. Tu se formira neka vrsta vladajuće klase koja je slična onome što smo imali u ranijem kapitalizmu.

VRATA BUDUĆNOSTI

Kakva bi mogla biti budućnost zapadnih kapitalističkih društava, uključujući dakako i budućnost ekonomskog liberalizma kao izravnog protivnika svakog oblika planske ekonomije, koncepata merkantilizma, državnog kapitalizma i socijalizma? Karlo Jurak piše (Ideje.hr) kako se definitivno mogu detektirati najmanje tri krize liberalizma, tj. liberalne demokracije posljednjih 30 godina - od početka proklamirano optimističke faze "kraja povijesti" do danas. Prva ozbiljnija sumnja (u Huntingtonovu smjeru) u liberalni poredak dogodila se na međunarodno-sigurnosnoj razini 2001. godine rušenjem "blizanaca" u New Yorku. Druga kriza liberalizma otvorena je izbijanjem velike ekonomske krize 2007. i 2008. godine kada je slom burze doveo do brojnih samoubojstava i likvidacije velikih kompanija te posrnuća banaka. Treću krizu liberalizma obilježava velika migrantska kriza iz 2015. godine. Tome bi se mogao pridodati i Brexit 2016. godine, kao i izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika.

I za kraj jedne ovakve teme s kapitalizmom jučer, danas i sutra u glavnoj ulozi, dotaknimo se čovjeka odgovornog za puno toga što iz kapitalizma baštinimo i danas. Radi se naravno o Adamu Smithu, kultnoj figuri povijesti liberalizma, ekonomske teorije i filozofije općenito. Kako piše Mario Nakić (Liberal.hr), Smithova ostavština i argumenti gotovo su jednako vrijedni i danas, a vrijedit će vjerojatno još jako dugo. Adam Smith zapravo je u teoriji osnivač ekonomskog sustava u kojem i danas živi cijela zapadna civilizacija, a to je liberalni kapitalizam, iako on nije imao baš ovakvu viziju. Vjerovao je u poštenje državne vlasti i u jake kontrolne mehanizme koji bi onemogućili korupciju, stvaranje monopola na tržištu i koncentriranje bogatstva. Budući da je u isto vrijeme bio jako socijalno osviješten (ili osjetljiv), danas ga prisvajaju podjednako i lijeve i desne ekonomske škole i teoretičari. Za razliku od klasičnih liberala koji su dolazili nakon njega, Smith nije imao ništa protiv poreza i umjerenih državnih intervencija zbog onemogućavanja prevelike nejednakosti u bogatstvu. Na to se najviše danas hvataju lijevi, odnosno socijal-liberali, pogotovo američki ljevičari, zaključuje Nakić.