Bez obzira na to koje pokazatelje koristili, Hrvatska sigurno ne spada u siromašne zemlje, ali ne ulazi ni u kategoriju najbogatijih zemalja svijeta - kaže prof. dr. sc. Zoran Šućur, redoviti profesor socijalne politike na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Dio smo skupine zemalja s visokim dohotkom, ali smo u donjem razredu. Na primjer, prema visini BDP-a po glavi stanovnika Hrvatska je na 24. mjestu od 27 zemalja bogate Europske unije. Ako se BDP po glavi stanovnika izrazi u paritetu kupovne moći, hrvatski BDP bio je u 2024. na oko 77 % prosjeka zemalja EU-a. Treba istaknuti da je Hrvatska u posljednjih desetak godina napravila znatan napredak jer je hrvatski BDP po glavi stanovnika 2015. iznosio tek oko 60 % prosjeka EU-a.

Međutim, subjektivne percepcije hrvatskih građana su različite jer mnogi ne uživaju prosječni životni standard. Komentar da je Hrvatska bogata zemlja, a siromašna država može se interpretirati na način da posjedujemo prirodne i ljudske resurse koji nisu iskorišteni za bolji životni standard građana zbog korupcije, nesposobnosti i klijentelizma. Često se naglašavaju velike nejednakosti u dohotku i bogatstvu. Ipak, Hrvatska nema ekstremne nejednakosti ni ekstremno visoke stope siromaštva. U usporedbi sa zemljama EU-a dohodovne nejednakosti su na razini prosjeka EU-a, a relativna stopa siromaštva je malo iznad europskog prosjeka.

Koji su zapravo elementi/faktori na temelju kojih se može odrediti je li neko društvo bogato ili siromašno, ekonomski razvijeno ili nerazvijeno, napredno ili nazadno, s više ili manje društvenih nejednakosti...?

- Ekonomska i ukupna razvijenost neke zemlje može se mjeriti preko različitih objektivnih ili subjektivnih pokazatelja. Najpoznatiji i najčešće korišteni kriterij ekonomske razvijenosti neke zemlje je BDP po glavi stanovnika. Prema podacima Eurostata, BDP po glavi stanovnika u Hrvatskoj je iznosio 21.740 eura u 2024. godini. Najniži BDP po glavi stanovnika u EU-u imala je Bugarska (oko 16.000 eura), a najviši Luksemburg (oko 127.000 eura).

Svjetska banka zemlje prema visini bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika svrstava u četiri kategorije: zemlje niskog dohotka, zemlje s nižim srednjim dohotkom, zemlje s višim srednjim dohotkom i zemlje s visokim dohotkom. U 2024. granica za zemlje s visokim dohotkom iznosila je oko 14.000 dolara. To znači da prema klasifikaciji Svjetske banke Hrvatska jest dio grupacije zemalja s visokim dohotkom.

PRAVO ZAGREB

Međutim, podaci o nacionalnom dohotku ili rastu BDP-a ne govore nam o tome tko ima koristi od rasta nacionalnog dohotka te kako je nacionalni dohodak raspodijeljen između pripadnika nekog društva. Osim toga društveni i ljudski razvoj obuhvaća niz postignuća o kojima ništa ne govori izmjereni prosječni nacionalni dohodak (npr. kakav je pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti u nekoj zemlji, osjećaju li se građani sigurni itd.). Zato je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) razvio indeks ljudskog ili društvenog razvoja (Human development index - HDI) koji mjeri napredak neke zemlje preko tri ključna područja: zdravlje (mjereno očekivanim životnim vijekom u trenutku rođenja), obrazovanje (mjereno prosječnim i očekivanim brojem godina školovanja) i standard življenja (mjeren bruto nacionalnim dohotkom po stanovniku). HDI se može kretati od 0 do 1. Što je viši HDI, to je viša razina društvenog i ekonomskog razvoja. Tako je 2023. godine Hrvatska imala HDI od 0,889, te je zauzela 41. mjesto u svijetu na listi od 192 zemlje za koje se računa HDI. Prema ovom indikatoru, Hrvatska je u skupini zemalja s vrlo visokim indeksom društvenog razvoja.

Zanimljivo da Hrvatska lošije prolazi kada se društveni i ekonomski razvoj mjeri subjektivnom pokazateljima. Npr. prema Svjetskom indeksu sreće Hrvatska je u razdoblju 2022. - 2024. tek na 73. mjestu na listi od 147 zemalja svijeta. Tako su sretnije od Hrvatske većina zemalja regije: Slovenija, Kosovo, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora. Očito je da hrvatski građani smatraju da bi trebali živjeti bolje nego što trenutno žive.

Matica umirovljenika Hrvatske poručila je da nije zadovoljna Vladinim prijedlogom godišnjeg dodatka za umirovljenike od šest eura po godini (BUZ iznos smatra ponižavajućim), dok pozitivnim ocjenjuju dogovor oko ukidanja poreza na mirovine od 2027. Jesu li opravdane takve negativne reakcije, je li iznos doista prenizak ili država doista nije mogla ići na veći iznos?

- Nije iznenađujuće da su Matica umirovljenika, BUZ ili Sindikat umirovljenika nezadovoljni Vladinim prijedlogom o godišnjem dodatku za umirovljenike od 6 eura po godini staža jer se radi o interesnim i političkim organizacijama umirovljenika. Prvo, smatram da je dobra stvar što je Vlada uopće uvela ovakav dodatak za umirovljenike jer su mirovine u Hrvatskoj relativno niske i uvelike zaostaju za plaćama. Razloge tome moguće je tražiti u mirovinskim formulama, načinu usklađivanja mirovina, Vladinim prioritetima i sl., ali razlozi su i u objektivnim obilježjima našeg mirovinskog sustava (niske plaće i zarade iz kojih se plaćaju doprinosi, kraći prosječni radni vijek u usporedbi s prosjekom zemalja EU-a, evazija doprinosa kroz praksu da poslodavci nezakonito isplaćuju dio plaće zaposlenima na ruke, vrlo niski doprinosi i mirovine u kategoriji poljoprivrednih mirovina itd.). To znači da je dodatak možda i mogao biti veći, ali je istina, s druge strane, da Vlada treba voditi računa o racionalnom upravljanju javnim financijama i izbjegavati prekomjerni proračunski deficit. U ovoj godini proračunski deficit iznosi 2,9 % BDP-a, što je gotovo na granici dopuštenog deficita od 3 %. Umirovljenici su (kao i druge skupine hrvatskih građana) profitirali od dosadašnjih Vladinih mjera na više načina: ograničavanje cijena 70 ponajprije prehrambenih proizvoda, kontrola cijena energije, promjena formule usklađivanja mirovina u korist umirovljenika i sl. Proširivanje kruga korisnika i povećanje visine inkluzivnog dodatka također je pridonijelo poboljšanju životnog standarda jednog dijela umirovljenika.

Ukidanje poreza na mirovine trebalo bi pridonijeti poboljšanju životnog standarda onih s nešto višim mirovinama, ali ne samo njima. Naime, s obzirom na to da mirovine rastu zbog usklađivanja ili mirovinskih reformi, moglo bi se dogoditi da sve više umirovljenika čije mirovine nisu tako velike ulazi u porezne škare. Dosada je porez plaćao manji broj umirovljenika (oko 470.000), a prosječan iznos plaćenog poreza iznosio je 30-ak eura mjesečno.

PIXSELL

Kad se sve uzme u obzir, koliko ekonomske (ne)prilike poput inflacije utječu na eskalaciju siromaštva građana? Koja je stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj danas, postoje li neki relevantni podatci o tome? S tim u vezi, koje su skupine i dalje najugroženije od siromaštva, odnosno u riziku od siromaštva, pretpostavljam da su umirovljenici i dalje vodeći u tom negativnom kontekstu?

- Nesumnjivo da je inflacija jedan od ključnih faktora koji negativno utječu na životni standard građana, posebice rast cijena hrane i energije. Troškovi hrane čine oko 27 %, a stanovanja i energije oko 15 % kućnog budžeta prosječnog hrvatskog kućanstva. Međutim, troškovi hrane 20 % građana s najnižim dohotkom čine oko 37 % njihovih ukupnih izdataka, a troškovi stanovanja i energije 28 % ukupnih izdataka. To znači da 20 % najsiromašnijih građana Hrvatske troši na hranu, stanovanje i energiju tri četvrtine svog dohotka. Stopa rizika od siromaštva (udio onih čiji je dohodak niži od 60 % medijana nacionalnog dohotka) u 2024. iznosila je 20 % i porasla je za koji postotni bod u odnosu prema 2022. godini. Regionalno gledajući, Panonska Hrvatska ima najvišu stopu siromaštva (30 %), a Grad Zagreb najnižu (10 %). Stope relativnog siromaštva u posljednjih 20-ak godina stalno se kreću između 18 % i 20 % te su dva do tri postotna boda veće od prosjeka zemalja EU-a. Najveći rizik siromaštva imaju samačka kućanstva u kojima žive starije osobe, uglavnom starije žene (61 %), zatim nezaposleni (41 %) i općenito osobe starije od 65 godina (37 %). Osobe starije od 65 godina su najbrojnije i čine oko 45 % svih relativno siromašnih u Hrvatskoj.

Međutim, kada se analiziraju stope teške materijalne i socijalne deprivacije, Hrvatska u 2024. godini ima vrlo nisku stopu od 2 % (u usporedbi s prosjekom od 6,4% u EU-u). Čak je i stopa teške materijalne i socijalne deprivacije starijih od 65 godina u Hrvatskoj (3,8 %) niža od prosjeka EU-a (5,1 %).

Prijeti li Hrvatskoj danas više nego recimo prije pet godina eksplozija siromaštva, koliko je to realna prijetnja? Ili su negativni scenariji o tom pitanju ipak pretjerani...?

- U ovom trenutku ne vidim nikakvih naznaka za negativni scenarij glede siromaštva, osim ako se ne dogode tzv. vanjski šokovi na koje Hrvatska ne može utjecati (ratovi, globalne recesije, energetske krize). Hrvatska ima najviše stope ekonomskog rasta među zemljama EU-a, nominalno i realno rastu plaće i dohoci brojnih skupina građana, nikada nismo imali više stope zaposlenosti i niže stope nezaposlenosti, stope inflacije jesu visoke, ali je evidentan kontinuirani trend njihova smanjivanja.

Ako mjerimo trendove siromaštva koristeći tzv. fiksiranu liniju siromaštva, koja se određuje na način da se linija siromaštva definira samo u početnoj točki promatranog razdoblja, a u kasnijim godinama se korigira sukladno sa stopom inflacije, onda je evidentan trend pada stopa siromaštva u posljednjih pet godina. Na primjer, ako se definira prag siromaštva prema liniji siromaštva od 60 % medijana nacionalnog dohotka u 2019. godini, a zatim se tako određena linija siromaštva u kasnijim godinama samo usklađuje sa stopom inflacije, onda je stopa siromaštva pala sa 18,3 % u 2019. na 10,2 % u 2024. godini (slično se dogodilo i sa stopom siromaštva starijih osoba, koja je smanjena sa 30,1 % u 2019. na 18,1 % u 2024.).

Pokazatelji subjektivnog siromaštva također upozoravaju na trend pada stopa siromaštva u Hrvatskoj u posljednjih deset godina. Npr. udio stanovnika koji su izjavili da teško ili vrlo teško spajaju kraj s krajem pao je sa 54,4 % u 2015. na 19,8 % u 2024. godini.