Dobro je krenuti od definicije, kakvih je obilje i na internetu, a jedna od pouzdanijih svakako je i definicija s portala hr.economy-pedia.com u kojoj stoji slijedeće pojašnjenje: Životni standard je materijalno blagostanje koje osoba ima, odnosno količina dobara i usluga koje posjeduje i/ili može steći. To će izravno ovisiti o vašoj razini prihoda. Životni standard također se može shvatiti kao sposobnost pojedinca da zadovolji svoje materijalne potrebe. To se može analizirati ne samo na temelju primanja, već i na kvaliteti stečenog obrazovanja, pristupu zdravstvu, broju sati koji moraju dnevno raditi da bi pokrili svoje troškove, između ostalog.

DOBRI POKAZATELJI

Idemo dalje pa čitamo: Životni standard može se dokazati u priznatom bruto domaćem proizvodu (BDP), koji se može izračunati po osobi (po stanovniku) za procjenu prosječnog dohotka po pojedincu. Isto tako, paritet kupovne moći (PPP) ekonomski je pokazatelj za usporedbu životnog standarda između različitih zemalja, uzimajući u obzir BDP po stanovniku u smislu troškova robe u svakoj naciji. U ovom slučaju ne analizira se samo dohodak, već i ono što je osoba sposobna steći s njim.

Još jedan pokazatelj koji omogućuje neizravno mjerenje životnog standarda je dugovječnost, kao i pristup obrazovanju i indeks siromaštva. Razlika između razine i kvalitete života je u tome što se prva odnosi samo na materijalnu dobrobit. Međutim, drugi se odnosi na druga subjektivnija pitanja poput emocionalne, socijalne i osobne dobrobiti. Tada možemo reći da je kvaliteta života širi pojam, koji se bolje odražava na pokazatelje poput indeksa humanog razvoja (HDI), rođenog iz Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Moramo također uzeti u obzir da činjenica da osoba ima skupu robu ne znači da ima visok životni standard, bar ne definitivno. Takva imovina možda je stečena s velikim dugovima i, na primjer, ako pojedinac izgubi posao, mogla bi biti ugrožena njegova financijska stabilnost - zaključuju svoju opsežnu definiciju pojma "životni standard" na portalu hr.economy-pedia.com.

No da s teorije prijeđemo na praksu, uz pitanje kakvi su životni standard i kvaliteta života u Republici Hrvatskoj. Odgovor ovisi o poziciji iz koje gledamo i tumačimo pojam "životni standard" sa svih svojim sastavnicama, na nekoj više ili manje realnoj osnovi, izbjegavajući senzacionalizam i katastrofični narativ s uobičajenim odrednicama "sve je loše, ništa ne valja". Pritom se razna istraživanja, znanstvene i medijske (komunikacijske) naravi nameću kao logičan smjer u sagledavanju objektivnog stanja. Tu ima svega, od bombastičnih konstatacija kako nam je životni standard na šok-terapiji, preko kojekakvih mitova poput uvriježenoga da je, recimo, u bivšoj Jugoslaviji Hrvatima životni standard bio bolji nego danas, do argumentima i provjerenim činjenicama potkrijepljenih podataka koji upućuju da je životni standard u Hrvatskoj u blagom porastu od 2023. godine, svim krizama unatoč, ali i zaslugom vladinih mjera pomoći i podrške ugroženima u širem i užem ekonomskom, gospodarskom i energetskom smislu, između ostalog.

I gdje je sad tu istina? Pa kao i u sličnim takvim kompleksinim i podvojenim tumačenjima, istina je negdje u sredini. Drugim riječima, pojednostavljena konstatacija mogla bi glasiti da životni standard u Hrvatskoj, ukupno uzevši, nije loš, ali bi mogao biti i bolji. Naravno da je kočnica svakog pa i sadašnjeg porasta životnog standarda građana i svih stanovnika Republike Hrvatske - inflacija, kroničan problem s kojim nikako da iziđemo na kraj već nekoliko godina. Inflacija dakle čini svoje - unatoč rastu plaća i mirovina, životni troškovi i dalje su izrazito veliki, s tim da je poskupljenje hrane jedan od najvećih udara na prosječan životni standard i u Hrvatskoj. S tim se problemom, konkretno inflatornim kretanjima, susreće cijela Europa/Europska unija, no s inflacijom cijena hrane od 4,6 % u kolovozu, Hrvatska zauzima treće mjesto u eurozoni (ispred su samo Rumunjska i Estonija) i bilježi stopu koja je gotovo dvostruko viša od prosjeka, što dodatno pritišće standard građana, posebice onih s nižim primanjima. Inače, godišnja stopa inflacije u europodručju u kolovozu 2025. godine (na godišnjoj razini) iznosila je 2,0 posto - pokazuju podaci Eurostata.

I sad dolazimo do onoga što je za državu od ključne važnosti - BDP-a, odnosno rasta bruto domaćeg proizvoda! I tu već treću godinu zaredom stojimo vrlo dobro, imamo postojani rast BDP-a, no pritom se logičnim čini postaviti pitanje što od toga imaju građani Hrvatska, koja je za njih korist od toga da nam je BDP u stanju konstantnog, nekad višeg, nekad manjeg rasta, po čemnu smo među predvodnicima u Europskoj uniji. Tu su ekonomisti, uključujući i za taj resor kompetentnu HNB, podvojenog mišljenja. Jedni naime hvale rast BDP-a jer će se to morati kad-tad odraziti (i već se, doduše polako, odražava) na životni standard građana, dok drugi u tome vide probleme. Usput rečeno, krajem kolovoza Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je procjenu bruto domaćeg proizvoda (BDP) za drugo tromjesečje ove godine - BDP je u tom kvartalu realno porastao za 3,4 posto u odnosu prema istom razdoblju prošle godine!

Teoretski to pak znači da rast BDP-a označava rast ukupne proizvodnje dobara i usluga u zemlji, a izravno utječe na životni standard građana stvarajući uvjete za rast plaća, rast zaposlenosti i povećanje kupovne moći. Kada gospodarstvo raste, dolazi do većeg zapošljavanja, što građanima omogućuje veću potrošnju i bolju kupovnu moć, a time i rast životnog standarda. No što pokazuje praksa?

- Rast BDP-a je stvorio uvjete rasta plaća. Plaće su rasle snažno i dinamički brže nego u prosjeku Europske unije. Realni rast u 2024. u odnosu prema 2023. godini, prilagođen inflaciji, kreće se između 10 i 12 posto, što je snažan porast koji pokazuje stvarno povećanje kupovne moći građana. Rastom kupovne moći stvorena je osnova rasta standarda. Nezaposlenost u Hrvatskoj pala je na rekordno niske razine, a broj zaposlenih dosegnuo povijesne maksimume. Niske stope nezaposlenosti stvaraju imunitet poslovima, što utječe na to da se novac lakše troši. Dakle, nije pitanje samo rasta kupovne moći već i stvarne potrošnje - ističe konzultant i ekonomski analitičar Petar Vušković, te napominje kako se makroekonomski procesi uvijek prelijevaju u našu ekonomsku zbilju s određenim vremenskim odmakom, ali se neizbježno događaju: "Vrijeme je da netko hrabro kaže da nam se povećao standard. To potvrđuje čitav niz statističkih podataka, ali i onih informacija koje su oku vidljive, odnosno naš subjektivni dojam."

Na pitanje novinara Miroslava Filipovića u razgovoru za N1 Vušković nabraja rast broja fiskaliziranih računa i rast njihova iznosa, rast potrošačkih kredita, rast prodaje novih i rabljenih vozila, rast prodanih nekretnina, rast dohodaka u privatnom i javnom sektoru, rast mirovina uz rast osobnog odbitka, broj ostvarenih turističkih noćenja u inozemstvu, rast depozita na bankovnim računima... "Na kraju, najbolji podatak o rastu standarda je rast inflacije uz istodobni pad nezaposlenosti i rast plaća. Standard 'hrani' inflaciju. Trošimo jer možemo. Pričamo o cijenama jer želimo. Naše potrošačke navike zbog rasta cijena nismo korigirali ni milimetar", ističe Vušković.

Dakle, važna stavka u objektivnom sagledavanju životnog standarda u Hrvatskoj svakako je rast potrošnje kućanstava, kao najveća sastavnica BDP-a. U proteklom kvartalu, prema podacima DZS-a, potrošnja je porasla za čak 4 posto na godišnjoj razini, a u prethodnom kvartalu taj rast bio je 1,7 posto.

- Taj rast pokazuje da je kupovna moć realno porasla i da kućanstva imaju veće povjerenje u stabilnost prihoda i gospodarstva. Građani troše više kada osjećaju sigurnost da će i dalje primati plaću ili mirovinu i da ih ne čeka neizvjesnost. Potrošnja je glavni motor rasta BDP-a. Budući da potrošnja kućanstava čini 55 - 60 posto hrvatskog BDP-a, ovakav rast je najvažniji pogonski motor cjelokupnog gospodarskog rasta - zaključio je Vušković.

ODGOVORNA POLITIKA

Iz Vlade očekivano pokazuju zadovoljstvo situacijom s BDP-om (kao naravno i investicijskim rejtingom S&P i drugih agencija), pa se tim povodom premijer Andrej Plenković oglasio objavom na X-u napisavši između ostalog kako on i Vlada "žele da prednosti gospodarskog rasta osjeti svako hrvatsko kućanstvo". Između ostalog, godišnji dodatak na mirovinu od šest eura po godini staža u tom je smislu sigurno korak naprijed, bez obzira na određeno nezadovoljstvo pojedinih udruga umirovoljenika. Ako tome pridodamo i izjavu Gorana Šaravanje, glavnog ekonomista HGK, koji kaže da će Hrvatska uskoro biti na 80 % standarda EU-a, čime se približavamo Poljskoj i Portugalu, ukupno uzevši situacija nije nimalo pesimistična, naprotiv, doima se i više nego optimističkom u smislu da ćemo konačno o životnom standardu moći govoriti kao o pozitivnoj kategoriji i na općem planu.

Dotle treba preživjeti još puno izazova, dobiti rat s inflacijom, odgovorno se ponašati i prema vlastitim financijama te dakako od države s pravom očekivati poteze i mjere koje će biti poticaj u daljnjem rastu životnog standarda. Na tom se dobivaju ili gube izbori, pa ćemo od politike, napose vlasti, ali i oporbe, i dalje slušati koliko argumente i činjenice toliko i populističke mantre i prozivanja svega i svačega, pa i životnog standarda kao prioritetne (ne)odgovornosti vladajućih.