Početak priče svake zemlje njezin je položaj u odnosu prema susjedima, morskim putevima, planinskim lancima i prirodnim resursima. Akutualne krize nas podsjećaju da je od koncepta prostora u politici nemoguće pobjeći i da se samo mijenjaju vremena u kojima se ratuje za recimo prostore između Karpata i Moskve, Kavkaza i Volge ili Kine i Malake.

Proučavanjem ovih zakonitosti bavi se geopolitika, koja je prema Haushoferovoj definiciji znanost o državi u prirodnom životnom prostoru, koja je zavisna i uvjetovana od povijesnog gibanja. To znači da je geopolitika više politička, a manje geografska disciplina, pa se njome bave mnogi publicisti i novinari, iz čijih redova dolazi majstor za te stvari Tim Marshall. Nakon bestselera "U okovima geografije" i "Doba podjela" izdavačka kuća Znanje iz Zagreba nedavno je u izvrsnom prijevodu Karla Nikolića predstavila i treću Marshallovu knjigu "Moć geografije".

Unatoč tome što je u izvorniku knjiga u Velikoj Britaniji objavljena prije rata u Ukrajini, ona urednom geopolitičkom logikom i redoslijedom obrađuje zemlje i geografska područja s najvećim potencijalom za ratovanje u multipolarnom svijetu sutrašnjice, uključujući Australiju, Iran, Saudijsku Arabiju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Grčku, Tursku, Sahel, Etiopiju, Španjolsku. U posljednjem, desetom poglavlju autor se bavi svemirom, za koji navodi da je definitivno postao politička bojišnica od kada su u listopadu 2020. godine SAD, Japan, UAE, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Luxenburg i Australija bili prve zemlje koje su nakon putovanja u svemir potpisale sporazume Artemis kojima se upravlja istraživanjima na Mjesecu i iskorištavanje njegovih resursa.

ASTROPOLITIKA KAO SUDBINA

Problem je što sporazum nisu potpisale Kina i Rusija, koje imaju svoje planove za baze na tom mjestu. To je nastavak svemirske utrke koju su za SAD i Rusiju osmislili pioniri Wernher von Braun i Konstantin Ciolkovski. Osim prestiža, cilj svemirskih putovanja bio je i uspostavljanje "sigurnih zona". Naime, Marhall nas podsjeća da se o pitanju mjeseca i svemira još primjenjuje grozno zastarjeli dokument iz 1967. poznat kao "Ugovor o vanjskom svemiru". No sigurnosna zona jako podsjeća na nacionalno zaposjedanje. To neće biti samo problem na Mjesecu,koji se prema Ugovoru o vanjskom svemiru smije koristiti u miroljubive svrhe, već i na granice svemira koje prema NASA-i započinju 80 kilometara iznad morske razine, a za Federation Aeronautiqe Internationale one započinju stotim kilometrom. To stvara veliku konfuziju pri uspostavljanju granica neke države u smislu postavljanja ili rušenja satelita i druge vojne i civilne tehnike. Po tom pitanju sporove je ovlašten rješavati Ured Ujedinjenih naroda za pitanja vanjskog svemira. Prošli mjesec je u govoru pred Općom skupštinom UN-a predsjednik SAD-a Donald Trump oštro kritizirao rad Ujedinjenih naroda zbog neučinkovitosti na Zemlji, pa je pitanje kako bi se ova institucija u stvarnosti nosila s očekivanim astropolitičkim eskalacijama.

Astropolitika, slično kao i njezina zemaljska srodnica, uzima u obzir prostor, udaljenost, opskrbu gorivom i mnogo drugih znanstvenih opažanja. Marshal navodi da "vojni astrostratezi teže podjeli geografije toga problema na četiri dijela. Na prvom mjestu je Terra - Zemlja i njezin zračni prostor, sve do točke nakon koje letjelica bez pogona može prijeći u Zemljinu orbitu. Iznad ovoga je Zemljin svemir - područje od najniže moguće orbite do geosinkrone orbite, usklađene sa Zemljinom rotacijom. Slijedi lunarni svemir - od geosinkrone orbite do Mjesečeve staze oko Sunca. Odatle ulazite u Sunčev svemir, odnosno sve što se nalazi u Sunčevu sustavu iza Mjesečeve staze".

Najvažniji je Zemljin svemir, osobito niska Zemljina orbita, jer se tu nalaze vojni i komunikacijski sateliti. Države koje nadziru taj pojas imat će vojnu prednost diljem površine planeta. Teoretičar astropolitike Everett Dolman kazao je da onaj tko vlada Terrom, određuje sudbinu ljudskog roda. Otvoreni rat za resurse svemira još nije započeo, ali na Zemlji traje više od tristo oružanih sukoba, pa ćemo dalje sažeto interpretirati Marshallov pogled na zemlje čije će geografske odrednice u novoj eri najviše utjecati na dinamiku ratovanja.

KRV I PUSTINJA

Južno od Tihog oceana Australija je kao u klopci između dvije najveće nacije našeg doba: Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Nekada je bila usred ničega, zatim je za neke postala vrlo važna, a sada se nalazi u središtu pozornosti. Australija je teritorijalna gospodarska sila. Njezina vuna, janjetina, govedina, pšenica i vino vodeći su takvi proizvodi u svijetu, ima i četvrtinu svjetskih zaliha uranija, najveće zalihe cinka i olova, velik je proizvođač volframa i zlata, a tu su pozamašne zalihe srebra i ugljena. Australija posjeduje obilje jednog izvora energije - sunca, no manjak drugoga - vode. U gospodarskom smislu Australija je sve više vezana uz svoju lokaciju, azijsko-pacifičku zajednicu. Strateški je pak uglavnom usredotočena na sjever ili istok. Na Južnokinesko more gleda kao na svoju prvu liniju obrane. Iako bi Australiju bilo teško osvojiti, bilo bi ju lako blokirati sa sjevera. Zbog kineske prijetnje na Tihom oceanu Amerikanci imaju bazu u sjevernom australskom gradu Darwinu s 25.000 marinaca. To krnji suverenitet i shvaćanje Australije kao samostalne sile. Zemlja je oduševljen pripadnik možda svjetski najučinkovitije špijunske mreže "Pet očiju", a vojna baza Pine Gap blizu Alice Springsa jedno je od najvažnijih američkih obavještajnih središta u svijetu. Mornarice Japana, Australije, SAD-a surađuju s Indijom u "Quadu" (Kvadrilateralnom sigurnosnom dijalogu) kako bi se ograničio utjecaj Pekinga na južnim morima.

Dalje, Marshall je "Moć geografije" napisao prije američko-izraelskog napada na Iran, nakon kojega će ova zemlja na najmanje pet do deset godina ostati irelevantna vojna sila. Od zanimljivosti iz knjige izdvajamo da je teško izvesti kopnenu invaziju na Iran jer ga štiti geografija. Planine okružuju samotne pustinje u unutrašnjosti poput Dašt-e Kavira i Dašt-e Luta. Iran bi se mogao raspasti i iznutra zbog šarolikog etničkog sastava. Kurda ima 10 posto, Azera 16 posto, zastupljeni su Luri, Beludži, Arapi i drugi. Iranska ekonomija je zaostala, a stanovništvo većinom urbanizirano. Nedostaje im pitke vode. Iran ima naftna i plinska polja, ali su im rafinerije loše. Iako brojna, vojska je tehnički zastarjela, korumpirana i neučinkovita. Ta vojska može praviti ograničene probleme u Hormuškom tjesnacu, a njezina elitna garda, kada govori o revoluciji, misli na bogaćenje.

Od osnutka Saudijskom Arabijom vlada kraljevska obitelj Saud s 15 tisuća članova, od kojih 2000 starijih članova drži većinu imetka i moći, navodi Marshall. Nastavlja da obitelj u zemlji bogatoj samo pijeskom i naftom, s nepokornim stanovništvom i suočena s vanjskim i unutarnjim neprijateljima, ima velikih problema. To je najveća zemlja svijeta bez rijeke i s dvije goleme pustinje u unutrašnjosti. U Saudijskoj Arabiji žive uglavnom sunitski muslimani, no prisutna je i važna šijitska manjina. Većina ih živi u naftom bogatoj Istočnoj pokrajini i Rijad stalno strijepi da tu ne dođe do pobune stanovništva. Vlast ima sporadičnih problema i s islamskim ekstremistima. Država vodi regionalni rat s Iranom. Rijad je aktivno sudjelovao u skidanju Asada sa sirijskog trona. Rijad i Katar u sukobu su od 1990-ih. Saudijci imaju odbojnost prema Turskoj jer ona podržava Muslimansko bratstvo, koje želi eliminirati Saude i vehabije. Rijad je pokrenuo vojnu kampanju protiv Jemena. Na gospodarskom i društvenom planu država se pokušava modernizirati preko dugoročnog plana Vizija 2030. Gotovo polovina stanovništva Saudijske Arabije su strani radnici. Saudijska Arabija nalazi se pod zaštitom SAD-a.

UZNEMIRENA EUROPA

Snagu Ujedinjeno Kraljevstvo crpi iz geografskog položaja. Riječ je o otoku na zapadnoj strani Sjevernoeuropske nizine koji ima pristup oceanima. Britanija je, dok ju Churchill, zbog financiranja II. svjetskog rata, nije zadužio kod Amerikanaca, bila "carstvo gdje sunce nikada ne zalazi". Predavši vojne baze na upravu SAD-u, izgubili su mogućnost projekcije moći po Zemlji. Od tada pokušavaju ostati najbolji prijatelj Americi, što se vidjelo i po nedavnom prijemu Trumpa u Londonu. Marshall šahovskim rječnikom objašnjava: "SAD će i dalje biti kralj, a kraljicu će predstavljati američka vanjska politika koja se kreće po globalnoj političkoj ploči. Britanija može ostati lovac, samosvjestan u kretanju, ali ograničen američkom strategijom." Nastavlja, pa piše: "Veliku Britaniju stalno uznemiruje i sama pomisao na stvaranje zajedničke europske vojske, iako to rijetko dospije u javnu sferu." Unatoč svemu Velika Britanija u novu epohu ulazi kao financijski, kulturni, vojni, mornarički i nuklearni div.

Britansko "dijete" Grčka je posebno mjesto za mnoge proučavatelje geopolitike. Ograničena je velikim planinama na sjeveru. Da bi se osjećala sigurno i napredovala, mora ostati pomorska sila u Egejskom moru. Egejsko more je ključno za grčku sigurnost, ali i za sigurnost Turske, NATO-a, Amerike i Rusije. Marshall navodi da mu je grčki geopolitički pisac Ioannis Michaletos opisao Egejske otoke kao "nepotopive nosače aviona" koji im omogućava projiciranje moći u unutrašnjost Anatolije. Cipar, čiji je Grčka samozvani zaštitnik, nalazi se usred geostrateške autoceste - glavnih morskih puteva istočnog Sredozemlja te novootkrivenih nalazišta plina. To stvara napetosti s Turskom, koja polaže pravo na otok. Na Kreti se nalazi američka pomorska baza, a 2020. obnovljen je obrambeni sporazum s SAD-om tako da Grčka polako postaje nezamjenjiv američki saveznik. Turska je isto saveznik SAD-a, ali i Grčki najljući neprijatelj. Od NATO-a i SAD-a se Turska dodatno izolirala nakon pokušaja nasilnog puča protiv Erdogana 2016. Turskim vojnim krugovima vladaju zagovornici koncepta Vatan - Plave domovine. To je viđenje svijeta u kojem će Turska dominirati trima okolnim morima - Crnim, Egejskim i istočnim Sredozemljem. Turska je u zavadi gotovo sa svim susjedima, većinom europskih zemalja i kao takva je diplomatski izolirana. U dobrim je odnosima s Muslimanskim bratstvom. SAD u Incirliku ima zrakoplovnu bazu, a NATO kopnenu u Izmiru te radarski sustav za rano uzbunjivanje u Küreciku. U slučaju pogoršanja odnosa baze će biti prebačene u Rumunjsku i Bugarsku.

DEMOGRAFSKA EKSPLOZIJA

Sahel je obala, a Sahara je more. S te obale sve više ljudi kreće preko mora pijeska do druge obale - Europe. Procjenjuje se da ih je oko 4 milijuna. U očajničke pokušaje da se regija stabilizira uključene su sve zapadne sile i organizacije. Samostalno u regiji djeluje SAD, zaljevske petromonarhije, Iran, Rusija i Kina. Diljem Sahela 30 milijuna ljudi suočava se s neizvjesnošću prehrane, a oko 10 milijuna u ekstremnoj je opasnosti od gladovanja. Očekuje se da će se stanovništvo Afrike do 2050. udvostručiti s 1,2 milijarde na 2, 4 milijarde, a Sahel tu nije iznimka. Iako najsiromašnija regija, Sahel je bogat prirodnim resursima. Ima uranija, nafte i fosfata, željeza, bakra, zlata i rijetkih zemnih elemenata. Ovdje će do daljnjeg vrijediti američko načelo polovičnog rješenja, navodi u knjizi Marshall.

Niže u Africi geopolitički položaj i značenje Etiopije određuje voda i Istočnoafrički rasjed. Prošli mjesec u pogon je puštena Velika brana etiopske obnove (GERD) na Modrome Nilu. Voda Nila važna je za nacionalnu sigurnost jedanaest zemalja, ali velikom branom nitko nije ugrožen kao Egipat. Etiopija je nacionalno i politički podijeljena zemlja bez izlaza na more. Za utjecaj se u Etiopiji osim zapadnih sila bori i Kina.

Na kraju, vraćamo se u Španjolsku, za koju Gertrude Stein kaže da je mjesto gdje su čovjek i priroda neprijatelji. Zemlja je u osnovi suha i prijeti joj dezertifikacija. Visoke planine poput Pireneja i nedostatak pitke vode oduvijek su utjecali na podjelu Španjolske po identitetu, pogotovo Katalonskom i Baskijskom. Španjolska ima manje vanjskih problema, od kojih su najzahtjevniji kontrola atlantske i sredozemne obale. Španjolska bi voljela da joj Velika Britanija vrati Gibraltar. Područje između Maroka i Gibraltara raskrižje je krijumčara ljudi i droge. Španjolska ima jaku mornaricu potpomognutu NATO snagama i Amerikancima koji su se na Iberijskom otoku utaborili pedesetih godina.

Sve u svemu, Marhall nam je podario jednostavno pisanu, preciznu i nepretencioznu geopolitičku knjigu koja tumači geopolitiku kakva ona je, a ne kako bismo mi željeli da bude.