Dok 147 od 193 zemlje u Ujedinjenim narodima priznaju državu Palestinu, sad se postavlja pitanje narušavaju li ove odluke zemalja koje su priznale Palestinu odnose sa SAD-om. Macron poručuje da je ovo zalog za sveobuhvatni mir, i da “ubijanje što većeg broja pripadnika Hamasa ne može biti jedino rješenje”. On upozorava da Hamas stalno masovno regrutira nove pripadnike, i da ih je zapravo stalno isti broj - oko 25.000. Ako su Izraelci polovinu pobili, oni su isti taj broj regrutirali, tvrdi Macron. Priznanjem Palestine upravo će se izolirati Hamas, glavna je tvrdnja francuskog predsjednika.

Ako ova politika prevlada, čak bez obzira na Ameriku, Macron bi mogao biti upamćen kao čovjek koji je riješio sukob na Bliskom istoku. Ovo je svakako ogroman pritisak na SAD, a kako će se sve odraziti na suradnju globalnih sila unutar NATO saveza, možemo samo pretpostavljati. Činjenica da je ono što nazivamo “Zapadom” danas sve više podijeljena i nekoherentna skupina zemalja, uvelike mijenja globalnu sliku. Jasno je, međunarodni poredak kakav smo poznavali mijenja se i moguće i nestaje. Ali ako nastanak države Palestine rezultira i prestankom ubijanja civila na tom području, tada je novi poredak možda nešto čemu se valja radovati. S druge strane, treba imati na umu da je Hamas taj koji je zapalio ovaj posljednji požar na području Bliskog istoka. Sada svjedočimo odmazdi Izraela, a u startu je bilo 1.200 poginulih pripadnika židovske vjere nakon Hamasova napada.

Uvijek je problem kompleksan, ali rješenje je uvijek jednostavno kad ima volje da se postigne - mir. No, čak ni unutar jedne male države kao što je Hrvatska nema slaganja o tome kako se postaviti. Hrvatska Vlada ne smatra da je priznanje Palestine nužno i korisno za dostizanje mira, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović smatra upravo da je to jedino nužno. Ako je politika, pa time i društvo, toliko podijeljeno u jednoj zemlji, kako da se postigne globalni dogovor, i da nijedna strana ne bude oštećena. To je pitanje za bilijune dolara, koliko se sada troši na oružje i saniranje šteta od tog rata.

U tom smislu, priznanje Palestine od strane spomenutih sila je simbolično vrlo snažno. Možda to ne rješava odmah sukob, ali mijenja diplomatsku dinamiku. To će sigurno ohrabriti i druge da izaberu isti put - hoće li i Ameriku, svjedočit ćemo u narednim mjesecima. Pritom će biti važan i stav Njemačke, koja načelno podržava model “dviju država”, no, kada i u kojem obliku, to je pitanje na koje će se odgovor još morati pričekati. Možda godinama, kad je oprezna njemačka politika posrijedi.