Amerika u spirali političkog nasilja: Retorika ili stvarna prijetnja demokraciji?
Nakon atentata na konzervativnog političkog aktivista Charlieja Kirka 10. rujna 2025. predsjednik Donald Trump tvrdio je da radikalne ljevičarske skupine potiču političko nasilje u SAD-u i da bi ih "trebalo zatvoriti". "Radikalna ljevica uzrokuje golemo nasilje", rekao je, tvrdeći da "čini se da to čine na veći način" nego desničarske skupine. Vrhunski predsjednički savjetnik Stephen Miller također se oglasio nakon Kirkova ubojstva, rekavši da ljevičarske političke organizacije predstavljaju "golemi unutarnji teroristički pokret". Situaciju je za portal www.pbs.org analizirao Paul J. Becker, izvanredni profesor sociologije na Sveučilištu u Daytonu. Prenosimo najzanimljivije dijelove...
ULAZAK U MAINSTREAM
Razumijevanje političkog nasilja komplicirano je razlikama u definicijama i nedavnim uklanjanjem važne studije o domaćim teroristima koju je sponzorirala vlada od strane Ministarstva pravosuđa. Političko nasilje u SAD-u poraslo je posljednjih mjeseci i poprima oblike koji ostaju neprepoznati. Tijekom izbornog ciklusa 2024. godine gotovo polovina svih država prijavila je prijetnje izbornim djelatnicima, uključujući prijetnje smrću na društvenim mrežama, zastrašivanje i doxing.
Kirkovo ubojstvo ilustrira rastuću prijetnju. Muškarac optužen za ubojstvo, Tyler Robinson, navodno je planirao napad pismeno i online. Ovo slijedi nakon drugih politički motiviranih ubojstava, uključujući atentat na demokratsku zastupnicu Minnesote i bivšu predsjednicu Zastupničkog doma Melisse Hortman i njezina supruga u lipnju. Ovi incidenti odražavaju normalizaciju političkog nasilja. Prijetnje i nasilje sve se više tretiraju kao prihvatljivi za postizanje političkih ciljeva, što je ozbiljan rizik za demokraciju i društvo.
Podrška političkom nasilju u SAD-u širi se iz ekstremističkih margina u mainstream, čineći nasilne akcije normalnima. Prijetnje se mogu prebaciti iz online retorike u stvarno nasilje, što je ozbiljan rizik za demokratske prakse. No različite agencije i istraživači koriste različite definicije političkog nasilja, što otežava usporedbe. FBI i Ministarstvo domovinske sigurnosti definiraju nasilni ekstremizam u obitelji kao prijetnje koje uključuju stvarno nasilje. Oni ne istražuju ljude u SAD-u zbog ustavom zaštićenog govora, aktivizma ili ideoloških uvjerenja. FBI i Ministarstvo domovinske sigurnosti definiraju obiteljski nasilni ekstremizam kao nasilje ili vjerodostojne prijetnje nasiljem s ciljem utjecaja na vladinu politiku ili zastrašivanja civila u političke ili ideološke svrhe. Ovaj opći okvir, koji uključuje različite aktivnosti pod jednom kategorijom, usmjerava istrage i kaznene progone.
Politički motivirano nasilje čini mali dio ukupnog nasilnog kriminala, ali njegov utjecaj uvećavaju simbolične mete, tajming i medijska pokrivenost. U prvoj polovini 2025. godine, 35 % nasilnih događaja koje su pratili istraživači Sveučilišta Maryland bilo je usmjereno na osoblje ili objekte američke vlade - više nego dvostruko više nego 2024. godine.
Desničarsko ekstremističko nasilje bilo je posljednjih godina smrtonosnije od ljevičarskog nasilja. Na temelju vladinih i neovisnih analiza, desničarsko ekstremističko nasilje odgovorno je za golemu većinu smrtnih slučajeva, što čini otprilike 75 % do 80 % smrtnih slučajeva od domaćeg terorizma u SAD-u od 2001. godine.
Ilustrativni slučajevi uključuju pucnjavu u crkvi u Charlestonu 2015. godine, kada je bijeli supremacist Dylann Roof ubio devet crnih župljana; napad na sinagogu Tree of Life u Pittsburghu 2018. godine, gdje je ubijeno 11 vjernika; masakr u Walmartu u El Pasu 2019. godine, u kojem je naoružani napadač protiv imigranata ubio 23 osobe. Bombardiranje u Oklahoma Cityju 1995. godine, raniji, ali i dalje značajan primjer, u kojem je poginulo 168 ljudi u najsmrtonosnijem domaćem terorističkom napadu u povijesti SAD-a.
Nasuprot tome, incidenti lijevog ekstremizma, uključujući one povezane s anarhističkim ili ekološkim pokretima, činili su od 10 % do 15 % incidenata i manje od 5 % smrtnih slučajeva. Primjeri uključuju kampanje podmetanja požara i vandalizma Fronta za oslobođenje životinja i Fronta za oslobođenje Zemlje u 1990-ima i 2000-ima, koje su vjerojatnije bile usmjerene na imovinu, a ne na ljude. Nasilje se dogodilo tijekom prosvjeda za 1. svibnja u Seattleu 2016. godine, kada su se anarhističke skupine i drugi prosvjednici sukobili s policijom. Sukobi su rezultirali višestrukim ozljedama i uhićenjima. Godine 2016. pet policajaca u Dallasu ubio je teško naoružani snajperist koji je ciljao bijele policajce.
Postoji još jedan razlog zašto je teško objasniti i okarakterizirati određene vrste političkog nasilja i one koji ga čine. SAD se usredotočuje na kazneni progon kaznenih djela umjesto na formalno označavanje organizacija kao terorističkih, oslanjajući se na postojeće zakone poput zavjere, kršenja zakona o oružju, odredbe RICO-a i zakone o zločinima iz mržnje kako bi se pojedinci progonili za specifična djela nasilja.
RETORIKA I DOKAZI
Za razliku od stranog terorizma, savezna vlada nema mehanizam za formalno optuživanje pojedinca za domaći terorizam. Zbog toga je teško nekoga okarakterizirati kao domaćeg terorista. Popis stranih terorističkih organizacija State Departmenta odnosi se samo na skupine izvan Sjedinjenih Država. Nasuprot tome, američki zakon zabranjuje vladi označavanje domaćih političkih organizacija kao terorističkih subjekata zbog zaštite slobode govora Prvim amandmanom.
Visokoprofilirano političko nasilje često donosi pojačanu retoriku i pritisak za sveobuhvatne odgovore. Ipak, empirijski podaci pokazuju da političko nasilje ostaje koncentrirano unutar određenih pokreta i mreža, a ne ravnomjerno raspoređeno po ideološkom spektru. Razlikovanje između retorike i dokaza ključno je za demokraciju.
