Nakon dva mjeseca stanke eto nam ponovo Sabora, koji je jesensko zasjedanje počeo aktualnim prijepodnevom u ponedjeljak, 15. rujna te će raditi do 31. listopada. Ako se netko zaželio spektakla u domaćoj utvrdi parlamentarizma, u idućih mjesec i pol dana moći će gledati i slušati saborske rasprave, neizbježne svađe i prozivanja, pa se može zaključiti da hrvatska politička jesen nije iznevjerila očekivanja. Drugim riječima, stara i već podosta otrcana fraza Show must go on! doživjet će i u sadašnjem sazivu Sabora nove visine i širine.

STARO U NOVOM

Cirkus na političkoj sceni zapravo je počeo tijekom ljeta. No sada, u Saboru, dobiva novi zamah sa žestokim prepirkama oko ZDS-a, ustaša, partizana, Izraela, Palestine, Rusije, Ukrajine i kulturnih festivala, dok drugi razmišljaju kako će otići u hladovinu menze pojest "gablec" za nekoliko eura u saborskoj kantini. Kao da gledamo stotu reprizu neke sapunice, svake godine isto, pri čemu je od razuma do bezumlja mali korak. Sve je to parlamentarni folklor, koji s jedne strane pokazuje koliko smo kao društvo sazreli u političkom smislu nakon sad već 35 godina samostalne i neovisne RH, članice EU-a i svih najvažnijih organizacija, dok s druge strane upućuje na i dalje hrvatske posebnosti u kojima se i nezrelost održava kao konstanta političke arene kakva je ova naša.

S obzirom na to da o saborskim raspravama možete čitati, gledati i slušati na dnevnoj medijskoj bazi, nije zgorega još jednom podsjetiti se na osnove u demokraciji parlamentarnog sustava Republike Hrvatske. Dakle, prvo i osnovno - hrvatska je demokracija parlamentarna i predstavnička demokracija. Parlamentarna označava da je uloga predsjednika države i izvršne vlasti (premijera) uvijek odvojena. Predstavnička je jer građani Hrvatske ostvaruju vlast svake četiri godine izborom svojih predstavnika u parlament (Hrvatski sabor) te svakih pet godina izborom predsjednika države.

Podsjetimo također da se vlast dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Zakonodavnu vlast obavlja Hrvatski sabor, koji donosi zakone. Izvršnu vlast čine Vlada Republike Hrvatske i predsjednik države. Vlada predlaže Saboru zakone i druge akte, provodi zakone te vodi unutarnju i vanjsku politiku. Predsjednik Hrvatske predstavlja i zastupa državu u zemlji i inozemstvu. Brine se za obranu nezavisnosti i teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. Sudbena vlast štiti Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđen pravni poredak Hrvatske, osigurava jedinstvenu primjenu zakona te ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Načelo jedinstva i diobe vlasti vrlo je važan dio svih suvremenih političkih sustava uključujući i hrvatski, bilo da se radi o skupštinskom, predsjedničkom ili parlamentarnom sustavu ustrojstva vlasti. Svi oni na svoj način reguliraju i definiraju ovlasti svake pojedine vlasti i omogućuju uzajamno djelovanje. U Republici Hrvatskoj taj se sustav mijenjao ovisno o političkom okruženju i načinu na koji je sama vlast bila ustrojena. Danas je u Republici Hrvatskoj vlast ustrojena na temelju parlamentarnog modela s izraženo smanjenim ovlastima predsjednika. Takav sustav postignut je ustavnim promjenama iz 2000. i 2001. kad je napušten polupredsjednički sustav. I sad imamo to što imamo, jer ne ide sve glatko s trodiobom vlasti u Hrvatskoj. Posljednji takav problem koji nam nije "na diku" kad se radi o (ne)ravnoteži između izvršne, sudbene i zakonodavne vlasti jest i "trakavica" s izborom čelne osobe Vrhovnog suda: nedavno je objavljen novi javni poziv za dužnost predsjednika, treći zaredom od smrti bivšeg predsjednika Radovana Dobronića...

Problema je i unutar izvršne vlasti, koji već godinama bacaju sjenu na hrvatsku demokraciju. To se u prvom redu odnosi na "tvrdu kohabitaciju" između predsjednika Vlade i predsjednika države, za koju smo prije ljeta mislili da ulazi u "zonu detanta", a posljednjih se tjedana iznova pretvorila u pregrijane odnose bez naznaka skorašnjeg zahladnjenja. Nesporazume zapravo inicira kao i uvijek predsjednik Zoran Milanović, pa smo nedavno imali prigodu čuti ga da ponovo insistira na priznavanju Palestine, proziva Plenkovića zbog Ukrajine ("Vlada nije ovlaštena gurati Hrvatsku u nekakve nove koalicije"), a pitanje imenovanja veleposlanika, za koje je potrebna potvrda i Banskih dvora i Pantovčaka, već je godinama tema prijepora dvaju brda. Premijer Plenković ne ostaje dužan te naglašava da se blokada rotacije diplomatskih misija događa zbog Zorana Milanovića, ne zbog Vlade. Usput je optužio predsjednika da je njegov narativ i dalje proruski.

Sve su to aspekti koji će vjerojatno biti glavni sastojak i političke jeseni i zime. Možda se veleposlanici konačno i dogovore, no iluzorno je očekivati da bi moglo nastupiti usuglašavanje između Pantovčaka i Banskih dvora oko pitanja vanjske politike RH, ali i oko nekih drugih pitanja, pa će se šou nastaviti, nažalost, na štetu ugleda RH u inozemstvu, između ostalog.

Što se tiče situacije između vladajućih, dakle HDZ-a i koalicijskih partnera s jedne strane i oporbe s druge strane, jesen će biti itekako vatrena, što se moglo vidjeti i na ovotjednom početku zasjedanja Sabora. Tu se uobičajeno istaknuo SDP sa svojim novim inicijativama koje, kao i do sada, imaju sve šanse propasti, odnosno proći bez potrebnog broja glasova da bi u Saboru prošle i postale punopravni akt. To, naravno, SDP ne zabrinjava, njihov modus operandi ostaje stalno napadanje HDZ-a, ponajviše Plenkovića, kojeg Hajdaš Dončić vidi kao uzročnika svih problema u Hrvatskoj. Takvog Hajdaša Dončića, čiju je "frfljavu" komunikaciju (slična onoj trenera Dinama Marija Kovačevića) teško zapravo u cijelosti razumjeti u retoričkoj eskapadi kakvu SHD primjenjuje otkako je predsjednik SDP-a. Teško je razumjeti i posljednju informaciju prema kojoj Hajdaš Dončić slaže SDP-ovu vladu u sjeni...

Nije se, naravno, samo SDP "proslavio" inicijativama koje su se u startu pokazale promašenima, iskazao se na početku rada Sabora i Možemo! Uz uobičajenu tiradu protiv Plenkovića od strane Sandre Benčić, na koju šef HDZ-a i premijer RH nije ostajao dužan, saborski klub Možemo! iznova je zavapio za priznanjem Plalestine, odnosno priznanjem palestinske države, što je inicijativa s kojom će ići na glasovanje u Sabor. Osim toga zbog humanitarne katastrofe u Gazi Možemo! traži i zabranu izvoza oružja Izraelu te suspenziju EU sporazuma. U međuvremenu, s desne strane stiglo je pitanje zastupnice Marije Selak Raspudić, koje je postavila Plenkoviću, o dokumentu koji navodi prijedloge mjera vezanih uz migrante, migraciju i smještaj azilanata u Hrvatskoj. U odgovoru Plenković je bio jasan: "Razumijem da pratite međunarodne medije, pratimo ih svi. Koja je naša politika suzbijanja nezakonitih migracija? Ona je dovela do toga da se broj nezakonitih prelazaka državne granice smanjio za čak 56,6 posto u odnosu prema prošloj godini. Ukupne nezakonite migracije u posljednjih su devet godina smanjene toliko da su gotovo minimalne u odnosu prema razdoblju velikog migracijskog vala."

Sve u svemu, prvi dan jesenskog zasjedanja Sabora u intervjuu za RTL Danas ovako je sažeo Gordan Jandroković, predsjednik Sabora: "Meni je ovo danas bilo poprilično bizarno - da je lijeva politička opcija, i Možemo! i SDP, 90 posto svojih rasprava ustvari usmjerila na pitanje pokliča 'za dom spremni'. To je meni bilo između politike i patologije. Toliko etiketa, toliko govora koji je ispod razine onoga što bi trebalo biti u Saboru." Jandroković nekad zna biti bezličan i dosadan u svojom komentarima, ali mu se ovaj put mora odati priznanje za ovakvo detektiranje situacije u Saboru. Drugim riječima, sve je isto na saborskoj fronti...

I za kraj ponovimo i da se ovakvim svađama, prepucavanjima, prozivanjima između oporbe i vladajućih, situacija s općenitom percepcijom politike u Hrvatskoj nije nimalo popravila. Zapravo je postala još gora. Drugim riječima, dok je situacija oko naše države i u Europi sve izazovnija i sve ozbiljnija, kod nas se u parlamentu i dalje glavna rasprava vodi oko ustaša i partizana, a umjesto ozbiljne i konstruktivne rasprave, dominira neozbiljni populizam za dnevnu uporabu.

UVIJEK ISTI KRIVAC

I onda se čudimo što je hrvatski parlamentarizam na jednoj svojoj razini još uvijek nezreo, nedorastao vremenu u kakvom živimo i problemima s kakvima se suočavamo. Premijer kaže da bi trebalo raspravljati o dobroj ekonomskoj situaciji, visokom kreditnom rejtinu (S&P), dobroj turističkoj sezoni, rekordnoj zaposlanosti i drugim pozitivnim aspektima (za koje je naravno zaslužna njegova vlada) te da se konačno maknemo iz prošlosti, floskula o ustašizaciji zemlje, nekakvom revizionizmu i podjelama u društvo (što je ovogodišnji narativ lijeve oporbe, kaže Plenković) i da krenemo gledati u bolje sutra, s Hrvatskom u Euopskoj uniji, NATO-u, intenzivirati planove i programe oko sigurnosti zemlje (naoružavanje, vojni rok..).

Za hrvatsku oporbu to su naravno također važne teme, no izrečene od Plenkovića šamar su njihovu ustaljenom narativu da je za sve uvijek i iznova kriv HDZ na čelu s AP-om. U takvom ozračju napetosti i nesnošljivosti, politička jesen i zima nakon nje i ne može biti drukčija od uobičajene zone vrućine, povišenih tonova i prizemnih populističkih i demagoških narativa, kako s lijeve strane (i to sve izraženije), tako i s desne strane, one izvan DP-a, kojeg je Plenković pacifizirao uzevši ih za koalicijskog partnera u Vladi.