Roman Divni dani (Krasni dnevi) slovenskog autora Andreja E. Skubica na slovenskom jeziku objavljen je 2021. godine u izdanju Beletrine. Nakon čitanja toga romana, kod nas objavljenog u Nakladi Ljevak (2025.), mogu se složiti s konstatacijom književnog kritičara Mladine, koji smatra da je autor jedan od najistaknutijih slovenskih pisaca. Riječ je o piscu koji u svojim romanima sustavno istražuje suvremeno slovensko društvo. I to čini tako što istražuje složene obiteljske odnose. Netko je rekao da je obitelj temeljna ćelija duštva, pa je onda i logično da se upravo kroz prizmu tih odnosa pokuša analizirati i društvo.

Skubic je već svojim prvim romanom Grenki med (Gorki med), iz 1999., privukao pozornost slovenske književne kritike. Konačno, za taj je roman i dobio prestižnu nagradu "Kresnik" za najbolji roman objavljen te godine na slovenskom jeziku.

Radnja romana Divni dani prati Dušana Šautu, umirovljenog liječnika i udovca, koji živi mirnim životom u domu za starije osobe. Njegovu svakodnevicu prekida dolazak kriminalista koji traži njegovu kćer Leju. Leja je dramaturginja, koja je uključena u kazališnu produkciju Beckettove drame Sretni dani. (Referenca na tu Beckettovu dramu u ovome romanu nije slučajna, jer upravo bi ta drama trebala Leji pružiti odgovore na neke njezine životne/obiteljske dileme, neke od njezinih prijašnjih odluka.)

Knjižara Ljevak

Razlog zbog kojeg se Leja odlučila skrivati jest činjenica da je, prema medijskim izvještajima, provela noć s vozačem kamiona koji je nešto prije ubio vlastitu ženu. U potragu za Lejom ne upušta se samo policija nego i njezin otac Dušan. I ta njegova potraga za odbjeglom kćeri nije ništa drugo nego introspektivno putovanje kroz vlastitu prošlost i odnose s pokojnom suprugom Nežom, ocem Marjanom, bivšim političkim zatvorenikom na Golom otoku. Leja je ujedno i svjedokinja u slučaju ubojstva, zbog čega je traže i policija i njezin otac. Naracija se izmjenjuje iz perspektive oca i kćeri, istražujući njihove međusobne odnose, obiteljsku prošlost i traume koje se prenose kroz generacije.

Skubic se i ovaj put koristi obiteljskom dramom kao okvirom za dublje istraživanje povijesnih i društvenih tema. Kroz tri generacije obitelji Šauta, roman se referira i na zbivanja u Drugom svjetskom ratu, Rezoluciju Informbiroa, Goli otok kao logičnu posljedicu te rezolucije... I upravo će svi ti povijesni događaji oblikovati živote obitelji Šaut. Doduše, neki kritičari smatraju da roman ponekad previše pojednostavljuje te povijesne kontekste, ne nudeći dovoljno duboku analizu svih tih "graničnih situacija" u životima "malih ljudi". Kad bih ovaj roman usporedio s romanom jednog drugog slovenskog pisca, Drage Jančara - knjigom In ljubezen tudi (Pa ljubav također), onda ta konstatacija slovenskih kritičara stoji, jer je Jančar napisao uistinu kompleksniju priču o sjećanju, ratu, međuljudskoj solidarnosti i odgovornosti.

Roman Divni dani je strukturiran izmjenjivanjem naracije Dušana i Leje, što čitatelju omogućuje da sagleda događaje iz različitih perspektiva. Skubicov stil pisanja je introspektivan i detaljan, s naglaskom na unutarnjim svjetovima likova i njihovim emocionalnim borbama. Iako roman sadržava elemente kriminalističke priče, fokus je prvenstveno na psihološkoj i emocionalnoj dinamici likova, a krimipriča samo je kulisa da se ispričaju puno važnije priče. Izmjenom perspektiva Dušana, Leje i pokojnog Marjana, zatočenika na Golom otoku, autor istražuje teme sjećanja, krivnje, oprosta i međugeneracijskih trauma. Upravo ti dijelovi romana zaslužuju pozornost čitatelja, posebice onih mlađih, od kojih neki vjeruju da je jugoslavenski socijalizam bio bezgrešan. Vjerujem da će se nakon čitanja tih dijelova romana Divni dani bar na trenutak zamisliti.

Posebna je pozornost posvećena i prikazu starosti. Naime, stariji likovi u romanu pokazuju se ne samo kao uspješniji čuvari kolektivne memorije nego i kao aktivniji akteri obiteljske povijesti, koji radikalno sudjeluju u razotkrivanju obiteljskih tajni.

Sve u svemu, Divni dani je slojevit roman koji kombinira obiteljsku dramu s povijesnim i aktualnim društvenim temama. Iako se bavi univerzalnim pitanjima identiteta, krivnje i oprosta, neki bi čitatelji mogli zamjeriti da roman ne pruža dovoljno duboku analizu povijesnih konteksta koje prikazuje, npr. shizoidno vrijeme koje je nastupilo nakon objave Rezolucije Informbiroa - još jučer Staljin je bio Bog, a danas je najveći neprijatelj jugolavenskih naroda, druga Tita, Partije...

No i uz te objekcije mora se priznati da je Skubic uspio u svojoj namjeri da prikaže kompleksne odnose unutar jedne slovenske obitelji, kao i unutarnje svjetove glavnih aktera priče koju u knjizi elaborira. Sve to ovaj roman čini vrijednim čitanja.