Vjerojatno se mnogi pitaju što se to događa u glavama sadašnjih vođa židovskog naroda u Izraelu. U kolektivnoj svijesti židovskog naroda, ma gdje god on u svijetu živio, postoji sjećanje na pogrome kojima je bio izložen posljednje dvije tisuće godina. Dovoljno je prisjetiti se progona Židova u Španjolskoj, koji je započeo ukazom tamošnjih vladara iz 1492. godine - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svoga priloga piše:

Ustupljeno

- Bila je to reakcija na njihov povlašteni položaj za maurske vladavine na Iberijskom poluotoku. Tada je raseljeno diljem Europe između 50 i 200 tisuća Židova, pretežito na područja pod muslimanskom vlašću. Ili još strašniji progon. koji se dogodio tijekom Drugog svjetskog rata, kada su nacisti i njihovi suradnici ubili oko šest milijuna Židova u brojnim državama Europe. Bila je to trećina cjelokupne židovske populacije u svijetu. Moderan svijet poštuje te žrtve i zabranjuje antisemitizam.

AKCIJA I REAKCIJA

A što danas čine Palestincima potomci tih proganjanih i ubijanih Židova? Isto ono što se činilo njima kroz povijest. Razuman čovjek s pravom sebi postavlja pitanje kako je to moguće, zar im vlastiti pogromi nisu dovoljni da dopuste drugim narodima miran suživot? Očito da povijesna opomena nije dovoljna sadašnjem državnom vodstvu Izraela. Siguran sam da se ne bi tako ponašali i ignorirali svjetsku javnost da nemaju političku i vojnu potporu SAD-a kao saveznika.

Ono što danas izraelska vlast čini palestinskom narodu humanitarni je zločin. Razumijem odmazdu Izraela za napad Hamasa na svoj teritorij i ubijanje velikog broja nedužnih civila te zatočenje većeg broja talaca. Nitko razuman i ne osporava pravo i obavezu Izraela da se brani od terorizma. Štoviše, svi vođe, uključujući i općeg tajnika UN-a, naglašavaju svoju podršku u borbi protiv terorističkih skupina poput Hamasa. Ali sadašnja izraelska vlast tu podršku zlorabi šireći potpuno neselektivno svoje borbene aktivnosti na posve nedužno palestinsko stanovništvo. Ne misle li da će na taj način velik broj Palestinaca biti fundamentaliziran? Sigurno se u ljudima stvara otpor nehumanom postupanju Izraela na teritoriju na kojem žive Palestinci. Naravno da jake izraelske vojne snage mogu poraziti veći dio Hamasa i drugih terorističkih organizacija koje im prijete, ali duh antisemitizma nikada neće moći iskorijeniti, dogodit će se upravo suprotno.

A što sadašnja izraelska vlast čini Plestincima? Osim potpunog razaranja svih većih gradova (tu bi se sigurno mogla podići optužnica za neselektivno granatiranje) i cjelokupne gospodarske infrastrukture (čiju će obnovu SAD i druge zapadne sile dobrano naplatiti), raseljavanja milijuna stanovnika (s Trumpovom idejom da se cjelokupan narod preseli u drugu državu, što je sigurno genocidna ideja), ubijanja civila (do sada je ubijeno više od 62.000 osoba, među kojima je čak 83 % civila i 238 palestinskih novinara) te humanitarne katastrofe s glađu kao posljedicom. Tako velik udio ubijenih civila dovoljno govori o tome kako je ubijanje posve neselektivno, a može se usporediti jedino s genocidom u Srebrenici, Ruandi i za ruske opsade Mariupolja 2022. godine.

Palestinske zdravstvene vlasti izvještavaju da je od gladi do sada umrlo oko 300 ljudi, od kojih trećina djece. S obzirom na kroničnu glad, lošu zdravstvenu skrb (uništena je većina bolnica pod izlikom da su to mjesta okupljanja Hamasovih boraca), loše higijenske uvjete (nema pitke vode), loše smještajne uvjete (improvizirana šatorka naselja)... za pretpostaviti je da će se epidemija umiranja zbog gladi nastaviti, osobito među najmlađima. Rezultat humanitarne katastrofe bit će karastrofalan za palestinski narod. Izraelci ne dopuštaju nevladinim humanitarnim organizacijama, a ni Crvenom križu i organizacijama u sastavu UN-a, da sustavno dopremaju gladnima potrebnu pomoć (ili to čine selektivno), koja čeka spremna u okolnim državama, a radi se o količini od 116 tisuća tona hrane. Pomoć koju dopuštaju preko ad hoc osnovane američke organizacije od 100 kamiona dnevno nije dostatna. Zbog kaosa u raspodjeli pomoći, do sada je tijekom podjele hrane ubijeno više od 2000 ljudi, a 15.000 ih je ranjeno.

KRITIKE S REZERVOM

U procjenu postojanja kronične gladi uključile su se međunarodne organizacije poput SZO-a i Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu - FAO. Kriteriji za donošenje takve odluke vrlo su rigorozni. S ekstremnim nedostatkom hrane mora biti suočeno najmanje 20 % stanovništva, trećina djece mora biti pothranjena, a dvoje ljudi na svakih 10.000 svaki dan mora umrijeti. Procjenjuje se da će do kraja rujna cijela populacija Pojasa Gaze biti izložena gladi, a radi se o više od dva milijuna ljudi. Zbog toga je proteklih dana proglašena glad u Gazi, što neće imati nikakvog značenja za njezine stanovnike ako Izrael ne dopusti slobodan ulazak 400 - 500 kamiona dnevno s hranom i drugim potrepštinama.

Treba konstatirati i da je sve veći otpor ratnim aktivnostima unutar samog Izraela. U prosvjedima na ulicama većih gradova tisuće ljudi traže trenutačni prekid borbi i vraćanje talaca koji su još na životu (većina ih je do sada smrtno stradala). A što čini međunarodna zajednica? Većina lidera kritizira, s izvjesnom ogradom, izraelsko borbeno djelovanje. Nisam siguran hoće li odgovorni za razaranje i ubijanje ikada završiti pred licem pravde, premda je Međunarodni kazneni sud krajem prošle godine izdao naloge za uhićenje premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Gazi. A bit će tu i tužba za genocid pred Međunarodnim sudom pravde zbog rata u enklavi...