Kada je Donald Trump u siječnju 2025. pozvao na svoju inauguraciju u Washington, njegovi obožavatelji pohrlili su iz cijelog svijeta: predsjednik Argentine Javier Milei, talijanska premijerka Giorgia Meloni... Ultradesničarski oporbeni političari poput Britanca Nigela Faragea također su se odazvali pozivu, kao i predstavnici desničarsko-populističke Alternative za Njemačku (AfD).

Inauguraciju je radikalna desnica iz cijelog svijeta iskoristila za umrežavanje. Dan prije toga sastali su se Trumpov bivši glavni ideolog Steve Bannon, sin bivšeg brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, jedna zastupnica AfD-a u Bundestagu i brojni influenceri radi razmjene ideja. Jedan desničarski influencer iz Njemačke snimao se na tom sastanku i oduševljeno govorio o tome kako je upravo dobio pozivnicu od veleposlanika Salvadora. Pokret je više nego ikada prije raspoložen za putovanja.

Zanimljiv je fenomen što je nitko drugi nego Donald Trump, sa svojom agendom “Prvo Amerika”, postao magnet za ultranacionaliste diljem svijeta - pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su mnogi od njih zapravo antiamerički ideolozi. No ta globalna alijansa antiglobalista samo na prvi pogled djeluje paradoksalno.

Protiv imigracije i modernog društva: “Ono što povezuje ove mreže jest odbacivanje migracija, nacionalizam, tradicionalni obiteljski modeli i antiglobalizam”, kaže profesorica sociologije Katrine Fangen sa Sveučilišta u Oslu u razgovoru za DW. Fangen je renomirana stručnjakinja za transnacionalne mreže radikalne desnice: “Cilj ovih mreža nije samo borba za veći politički utjecaj. Njihov krajnji cilj je preusmjeravanje globalnog ideološkog poretka - oni se bore za nacionalizam i društveni konzervativizam te protiv liberalne demokracije.”

Radikalna desnica pritom brzo uči jedna od druge. “Strategije i uspjesi u jednoj zemlji ubrzo preuzimaju pokreti u drugim zemljama”, kaže politolog Thomas Greven sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu. On smatra da je razina umreženosti radikalne desnice povijesno bez presedana. U svojoj knjizi “Međunarodna mreža radikalne desnice” opisuje njihove taktike: “Primjerice, Bannonova strategija Flooding the Zone with Shit (“Zatrpavanje zone smećem’) međunarodno je vrlo uspješna: političkog protivnika zatrpava se stalnim provokacijama, lažima, novim idejama i napadima dok pritisak ne postane prevelik za ciljanu osobu”, objašnjava Greven u intervjuu za DW, te dodaje: “Ta komunikacijska strategija sada se koristi posvuda među aktivistima radikalne desnice.”

Njihov odnos prema demokraciji je poput korištenja oruđem: trebaju je kako bi došli na vlast. “Fokus je na tome da kažu: Onaj tko je izabran, trebao bi moći vladati bez ograničenja”, objašnjava Thomas Greven. On to naziva “hipervećinskom demokracijom”, dakle demokracijom usmjerenom isključivo na navodne većine, te pojašnjava: “Viktor Orban, na primjer, izjavljuje: Izabran sam s jasnim mandatom da spriječim migraciju u Mađarsku i ne želim da me europske institucije, sudovi, građanski otpor ili mediji financirani iz inozemstva ometaju u vladanju. Oni preziru protivljenje i kompromise.”

Protagonistima radikalne desnice smeta što zbog rastuće pravne regulacije, birokratizacije i nadnacionalnih institucija navodno postoji previše prepreka za ostvarenje volje većine. A u “hipervećinskoj” ili neliberalnoj demokraciji upravo ta volja većine treba prevladati.

Radikalna desnica rado poseže za omrznutim državnim novcem: Za svoju ideološku borbu radikalna desnica ima na raspolaganju mnogo novca. Najpoznatiji donatori iz SAD-a su Elon Musk i braća Koch - milijarderi koji podupiru ideološke borbe. Tehnološki milijarder Musk ne sudjeluje u političkoj igri samo financijski. On je i sam aktivni pripadnik radikalne desnice. Na svojoj platformi X izražava simpatije prema AfD-u u Njemačkoj, podržava radikalnu desnicu u Velikoj Britaniji i napada liberalne stranke.

No radikalnu desnicu ne podupiru samo privatni donatori. Rusija i Kina također su često na meti kritika zbog financiranja populističkih mreža kako bi destabilizirale liberalna društva. Znatna sredstva dolaze i od zakletih neprijatelja desnice, poput Europske unije, ali i ostalih predstavnika liberalnih demokracija. U Njemačkoj, primjerice, omrznuta liberalna država najvažniji je financijski izvor AfD-a. U 2021. godini oko 45 posto prihoda stranke, više od deset milijuna eura, došlo je iz državnog proračuna.

U demokratskom sustavu stranke dobivaju državnu potporu, a s političkim uspjehom raste i financiranje. “To omogućuje radikalno desnim strankama širenje dosega utjecaja. Osim toga, Europski parlament im, primjerice, pruža gotovo automatsku platformu za međunarodnu suradnju, uključujući dodatne resurse koji osiguravaju njihove mreže”, primjećuje Katrine Fangen sa Sveučilišta u Oslu.

Je li njihov uspjeh nezaustavljiv?: Početkom 2025. činilo se da strategija radikalno desnih mreža doživljava velik uspjeh: Donald Trump ponovno je izabran za predsjednika SAD-a, a u zemljama poput Njemačke, Francuske, Velike Britanije i Austrije desničarske populističke stranke sve su jače.

Je li njihov uspjeh nezaustavljiv? Politolog Thomas Greven nije tog mišljenja. Mnogi radikalni desničari profitiraju od činjenice da nikada nisu morali sami vladati i da im je u političkoj oporbi bilo lakše skupljati političke bodove. “Njihov uspjeh pritom prikriva brojne pukotine u često samo površno ujedinjenim pokretima”, objašnjava Greven.

Greven je uvjeren: “Ako se na terenu u političkoj bazi pojavi svađa oko sadržaja uz istovremeno nezadovoljstvo u širem biračkom tijelu, uspjeh desničara može se preokrenuti.” No za to, kako zaključuje Greven, postoji jedan preduvjet - demokratske institucije moraju funkcionirati. (Hans Pfeifer/DW/5. veljače 2025.)