Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu. Lily Ong, analitičarka geopolitičkih rizika azijsko-pacifičkog područja (APAC), pripremila je tekst "Sukob Kambodže i Tajlanda odredit će tijek budućih događaja?", u kojem istražuje sukob Kambodže i Tajlanda te diplomatsku snagu ASEAN-a. Uz neznatne prilagodbe u opremi, prilog prenosimo u cijelosti.

LILY ONG

- Poznati drevni hinduistički hram izgrađen u prvoj polovini 11. stoljeća, hram Preah Vihear na vrhu planina Dângrêk, karakteriziraju strme stepenice, rezbareni nadvratnici i zamršeni bareljefi koji prikazuju hinduistička božanstva i mitološke scene. Veličanstvena arhitektura ne samo što odražava hinduistički vjerski utjecaj, koji je bio istaknut u Kmerskom Carstvu, nego i dalje ostaje žarište dugogodišnjih graničnih sporova između Kambodže i Tajlanda.

Dana 24. srpnja 2025. godine napetosti između dvije jugoistočno azijske nacije kulminirali su smrtonosnim sukobima, pri čemu su se sukobljene strane međusobno optuživale za početak napada. Čim su globalni mediji preplavili informacijsku sferu, neki su ponavljali da je Tajland prvi udario, a drugi su tvrdili da je Kambodža prva otvorila vatru. Ne želeći zaostati, stručnjaci za ASEAN - ali ne iz ASEAN-a - slijedili su primjer proglasivši 1960. godinu početkom spora.

Kao netko tko je rođen u jugoistočnoj Aziji, točnije, u Singapuru, željela bih skromno izjaviti da skraćivanje povijesti tog spora ne bi učinilo ništa manje nepravde zaraćenim stranama i okolnostima koje ih okružuju nego nevoljkost da se sazna o povijesnim, duhovnim i kulturnim vezama između Rusije i Ukrajine. Dakle, krenimo na nužno putovanje, čak i ako moramo pokazati malo marljivosti i vratiti se dalje u prošlost.

Granica između Tajlanda (tada Siama) i Francuske Indokine (koja je uključivala Kambodžu) prvobitno je povučena tijekom kolonijalnog doba, 1904. godine, kada su se obje strane složile da definiraju svoju granicu duž planinskog lanca Dangrek kao prirodne granice, s hramom koji ide do Siama.

Međutim, 1907. godine, francuski su kartografi opasnim kolonijalnim potezima "zavadi pa vladaj" nacrtali kartu koja je hram smjestila na teritorij Kambodže. Desetljećima Tajland nije iznosio nikakve formalne prigovore. Iako šutnja ne mora uvijek značiti pristanak, šutnja Tajlanda jasno je shvaćena kao takva. U obranu Tajlanda, navodno su tvrdili da nisu primijetili nesklad do 1930-ih. Nakon povlačenja francuskih trupa 1953. godine tajlandske snage ušle su na područje svoga susjeda, na veliko razočaranje Kambodže, koja je konačno 1959. slučaj iznijela pred Međunarodni sud pravde (ICJ). Godine 1962. sud je presudio u korist Kambodže, navevši zakasnjeli prosvjed Tajlanda kao prešutni pristanak. Hram i njegovo imanje tako su priznati kao kambodžanski teritorij, ali Tajland je odbio to priznati.

Tijekom godina pojavljivali su se izvještaji o periodičnim sukobima, ali ništa što je previše uznemirilo susjede. Tek 2008. godine, kada je UNESCO proglasio hram mjestom svjetske baštine nakon kambodžanskog progona, napetost se ponovo pojačala. Pojačane tenzije trajale su do 2011. godine, prije nego što su se vratile sporadičnim sukobima. Naknadna presuda ICJ-a iz 2013. godine dodatno je potvrdila suverenitet Kambodže nad cijelim rtom Preah Vihear.

Dana 28. svibnja 2025. godine rutinski obračun nije rezultirao samo smrću Kambodžanaca nego i suspenzijom tajlandske premijerke Paetrongtarn Shinawatre 1. srpnja zbog njezina podređenog ponašanja tijekom poslije u medije procurjelog razgovora s bivšim kambodžanskim premijerom Hung Senom. Slijedila je potpuna eskalacija, u kojoj nije upotrebljavana samo artiljerija i rakete nego i, kako se tvrdilo, zabranjeno kasetno streljivo.

CAMBODIA

PEXELS

Srećom, dok obje strane puhću i dahću, ono što izbija u prvi plan jest koliko su njihovi sustavi naoružanja zastarjeli - stanje koje je, blago rečeno, minimiziralo destruktivne sposobnosti njihove vojske i pritom spasilo više života. S druge strane, ta bi scena mogla postati polazna točka za prodavače oružja koji su u potrazi za kupcima kako bi uvjerili ne samo njih nego i regiju da se naoruža najboljim i najnovijim. To bi bio dobar trenutak da američki ministar obrane Pete Hegseth kaže: "Rekao sam vam", a istovremeno se osvrne na svoju ne tako davnu vlastitu prodajnu prezentaciju obrane u regiji.

Osim obnovljenog napora za militarizaciju u regiji, još jedna značajna posljedica sukoba jest što sukob znači za ASEAN. Osim premijera Anwara Ibrahima iz Malezije, predsjedajućeg ASEAN-a za 2025. godinu, blok je bio neobično rezerviran prema sukobu, a tišina je pojačana kakofoničnim doprinosom stranaca daleko od regije.

Moram dodati u ovom trenutku da oni koji ovo smatraju sitnom svađom oko obične parcele nisu uspjeli shvatiti dvije stvari. Prvo, povijesno i kulturno značenje hrama za obje strane; i drugo, strateško značenje lokacije. Uzvišeni položaj hrama ne samo što pruža strateške vojne prednosti, poput nadzora i obrane, nego i kontrolu nad okolnim teritorijem kako bi se utjecalo na graničnu i regionalnu sigurnost.

Ali da se vratimo na ASEAN, koji sad ima još jedan vruć krumpir u ruci kako bi testirao svoje mehanizme za rješavanje sukoba. Hoće li blok biti u stanju posredovati u ovoj svađi dviju svojih članica i spriječiti veće posljedice? Može li ASEAN riješiti spor bez vanjske intervencije, čime će ojačati svoju ulogu glavnog regionalnog sigurnosnog aktera? Ili će vanjske sile iskoristiti priliku za demonstraciju moći, istovremeno dovodeći u pitanje sposobnost ASEAN-a da održi regionalnu autonomiju u tom procesu? Upravljanje sukobom sa strane ASEAN-a - ako preuzme kontrolu dijalogom, mjerama izgradnje povjerenja ili multilateralnim angažmanom - utjecat će na to kako se percipira njegova kompetencija.

Drugim riječima, sukob će djelovati kao barometar diplomatske snage ASEAN-a. U vremenu koje obilježavaju brzi i sveobuhvatni geopolitički procesi, blok sebi ne može priuštiti gubitak kredibiliteta, kako se njegov utjecaj ne bi narušio i ugrozio samu relevantnost i ulogu koju njegovi članovi dugo zagovaraju. Međutim, ASEAN neće biti jedini entitet u domeni promatranja. Sukob je Kini pružio priliku da još učvrsti svoju poziciju u regiji nudeći podršku objema stranama, potencijalno se pozicionirajući kao neutralni posrednik dok istovremeno jača svoj utjecaj. Sjedinjene Američke Države, s druge strane, imaju dugu povijest vojne suradnje s Tajlandom i vjerojatno će se angažirati u diplomatskim naporima za deeskalaciju sukoba - ne samo da bi minorizirale kineske dobitke nego i da bi dobile još jedan glas za predsjednika Trumpa u njegovoj utrci za Nobelovu nagradu.

Nakon što su iskoristile ekonomske i strateške inicijative kako bi odigrale prave karte za ASEAN-ovu podršku, dvije dominantne sile u ovom rivalstvu znaju da pobjednik može dobiti više od prevagnuća utjecaja - on će se probijati kroz sjenovite vode Južnog kineskog mora i usmjeravati struje prema plodnoj delti većih ambicija. (Tekst iznosi stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.)