Mogli bismo reći da je demografija globalni problem 21. stoljeća, jer demografski izazovi danas zahvaćaju gotovo cijeli svijet, iako na različite načine. Dok se razvijeni dio svijeta uglavnom suočava s padom fertiliteta i starenjem stanovništva, u pojedinim dijelovima bilježe se i dalje visoke stope rađanja, najčešće uz nisku očekivanu životnu dob i visoku smrtnost - kaže doc. dr. sc. Monika Balija s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svog priloga piše:

Monika Balija

- Brojne europske zemlje već desetljećima pokušavaju pronaći rješenje za povratak na održive razine fertiliteta, no posljednji podatci Eurostata, za 2023. godinu, upzorili su na izrazito nisku ukupnu stopu plodnosti među zemljama Europske unije, od tek 1,38 živorođene djece po ženi. Godinu prije iznosila je 1,46. Najvišu ukupnu stopu plodnosti 2023. zabilježile su Bugarska (1,81), Francuska (1,66) i Mađarska (1,55), a najnižu Malta (1,06), Španjolska (1,12) i Litva (1,18). U Hrvatskoj je ona 2023. godine iznosila 1,47, čime smo blago iznad prosjeka EU-a, no znatno ispod zamjenske razine od 2,1 djeteta po ženi. Osim toga, u zemljama Europske unije 2023. godine zabilježeno je gotovo upola manje živorođene djece no prije šest desetljeća.

VELIKO IZUMIRANJE

Čimbenici takvih pokazatelja su brojni. Između ostaloga, prosječna dob žena pri prvome porođaju u članicama EU-a danas (2023.) iznosi 29,8 godina, a samo deset godina prije (2013.) bila je godinu niža. Takva promjena obrazaca roditeljstva u posljednjim desetljećima, od ranijeg i brojnijeg do kasnijeg i znatno rjeđeg, dovodi do duboke demografske i društvene krize s kojom se danas suočavaju brojne razvijene zemlje. Duže obrazovanje žena i njihova uključenost u tržište rada, ekonomska nesigurnost, nestabilno tržište rada, nemogućnost rješavanja stambenoga pitanja, kulturno-sociološki faktori poput prelaska prema individualizmu, karijeri, većoj autonomiji žene i sl., ali i ograničen učinak državnih mjera među glavnim su razlozima neuspjeha u postizanju održive populacijske razine.

Iako izraz “veliko izumiranje čovječanstva” zvuči pomalo dramatično, ne možemo reći da upozorenja nisu potpuno utemeljena, osobito za zemlje koje već danas obilježava ukupna stopa plodnosti ispod 1,5 djece po ženi, proces starenja i intenzivno smanjenje broja stanovnika. Prema projekcijama UN-a, svjetska populacija nastavit će rasti sljedećih 50-60 godina, dosegnuti vrhunac od oko 10,3 milijarde 2080-ih, a do kraja stoljeća će pasti na oko 10,2 milijarde. Ipak, jedna od četiri osobe već danas živi u zemlji u kojoj je broj stanovnika dostigao vrhunac. Na globalnoj se razini ukupna stopa plodnosti posljednjih godina kreće oko 2,3 živorođene djece po ženi, a žene prosječno rađaju jedno dijete manje nego 1990. Do 2080. pritom se očekuje da će broj osoba u dobi od 65 i više godina premašiti broj onih u dobi do 18 godina. Zemlje obilježene nepovoljnim demografskim procesima suočit će se s potencijalnim urušavanjem osnovnih javnih sustava, poput mirovinskoga i zdravstvenoga; ugrozom njihove konkurentnosti, osobito u tehnološkim i inovativnim sektorima, te erozijom društvene kohezije, posebice ako će se migracijama služiti kao kompenzacijom, i to bez odgovarajuće politike integracije. Do kraja stoljeća, prema projekcijama UN-a, očekuje se da će upravo imigracija biti glavni uzrok rasta stanovništva u više od 60 zemalja, uključujući Australiju, Kanadu i SAD.

Ni Indija i Kina, zemlje s trenutno najbrojnijom populacijom, nisu demografski potpuno stabilne. Ukupna stopa plodnosti u Kini posljednjih se godina kreće oko 1 djeteta po ženi, unatoč popuštanju politike jednoga djeteta i uvođenju državnih poticaja, a prema UN-ovim procjenama do sredine stoljeća upravo bi Kina, sukladno sa stopom fertiliteta i brojem stanovnika, mogla zabilježiti najveći apsolutni gubitak stanovništva, te do 2100. mogla izgubiti više od polovine svoga trenutnoga stanovništva i vratiti se na broj stanovnika zabilježen sredinom prošloga stoljeća. Indija je trenutno stabilnijega demografskoga razvoja. Ukupna stopa plodnosti posljednjih se godina kreće oko 2 djeteta po ženi, nešto ispod zamjenske razine, no Indija ima znatno mlađe stanovništvo i niži stupanj urbanizacije, stoga je demografski perspektivnija.

Prema broju stanovnika najbrže rastući kontinent očekuje se da će biti Afrika, osobito zemlje Supsaharske Afrike, koje će, prema projekcijama UN-a, zabilježiti porast od 79 posto do 2054. godine. Do kraja pak stoljeća broj stanovnika mogao bi dosegnuti više od tri milijarde. Pritom će se broj stanovnika u devet zemalja, uključujući Angolu, DR Kongo i Niger, vjerojatno do sredine stoljeća udvostručiti. Do kraja će se stoljeća stoga ljestvica deset najmnogoljudnijih zemalja svijeta moguće znatno promijeniti. Ipak, bez paralelnoga ulaganja u obrazovanje, zdravstveni sustav i ekonomsku strukturu demografski bi rast u zemljama Afrike više mogao biti izazov nego prilika. Paradoks demografskoga razvoja (visoke stope fertiliteta i smrtnosti) u tom je dijelu svijeta rezultat međusobno složenih i povezanih gospodarskih, zdravstvenih, obrazovnih i političko-sigurnosnih izazova. Niska razina obrazovanja žena, ograničen pristup kontracepciji, tradicionalna uvjerenja o potomstvu, siromaštvo, glad i pothranjenost, zarazne bolesti, manjak adekvatne liječničke skrbi, ratovi, etnički sukobi itd. samo su neki od njih.

TROMOST OBNOVE

Govorimo li o Hrvatskoj, već desetljećima bilježimo negativnu prirodnu promjenu i valove intenzivnoga iseljavanja. Prema posljednjim podatcima DZS-a, 2024. je godine zabilježen rekordno nizak broj živorođenih, tek 32.069, najmanje od početka bilježenja. Osim toga, iz Hrvatske se i dalje, bez obzira na porast broja doseljenih posljednjih godina, godišnje odseljava nekoliko desetaka tisuća osoba, među kojima prevladavaju hrvatski državljani. Unatoč postojanju Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine te Ministarstva demografije i useljeništva, aktualni demografski pokazatelji Hrvatske nisu u skladu s postavljenom pravnom i strateškom osnovom, niti je moguće očekivati da će višedesetljetni negativni demografski trendovi predznak promijeniti u kratkome roku.

Tromost demografske obnove u Hrvatskoj je, između ostaloga, rezultat dugoročnoga iseljavanja mladih - čime je sužena reproduktivna baza - socioekonomske neizvjesnosti, kasnoga roditeljstva, nepotpune provedbe definiranih mjera i sl., a rješenje se dijelom nazire u održivoj i provedivoj strategiji koja uključuje sustav potpore roditeljima, poticajno društveno okruženje roditeljstvu, povratak iseljenika, selektivnu imigraciju, ulaganje u obrazovanje i karijerne mogućnosti mladih itd., čime bismo mogli ublažiti intenzivno smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj u sljedećim desetljećima, na koje upozoravaju brojni demografi i ostali stručnjaci.