Prije nekih sedam godina dr. sc. Filip Dragović objavio je knjigu "Sigurnost europskih granica i migracije". Ta tema, to pitanje, ne gubi na aktualnosti, a izbijanjem ukrajinskog rata, novih sukoba na Bliskom istoku situacija postaje sve dramatičnija...

Kad bismo danas ponovo pisali/ili dopisivali knjigu, koje bismo aspekte svakako morali uzeti u obzir - pitali smo dr. Dragovića, predsjednika Instituta za sigurnosne politike iz Zagreba?

FILIP DRAGOVIĆ

KAportal.hr

- Neovisno o činjenici da su izazovi migracija i kontrola granica i danas vrlo aktualne teme, danas bi tu knjigu trebalo pisati s uvažavanjem potpuno novih sigurnosnih, ekonomskih, socijalnih, pa i geopolitičkih činjenica. Svijet i međunarodni odnosi globalno su se u odnosu prema onom prije deset godina potpuno promijenili, nažalost, ne nabolje. Svjedoci smo da su međunarodne institucije na kojima je velikim dijelom počivala međunarodna suradnja gotovo nebitne, gdje ponajprije mislim na Ujedinjene narode, mnoge organizacije koje su pomagale zemljama u razvoju ostaju bez sredstava, korištenje sile i raznih političkih pritisaka od strane jakih i velikih država postaje pravilo ponašanja, što dovodi do jačanja nesigurnosti na svim razinama. Dostignuta razina diplomatske komunikacije, uvažavanja te poštovanja dogovorenih međunarodnih normi ozbiljno je narušena i trebat će vremena za njezin oporavak. Sve navedeno stvara dodatni pritisak na kontrolu granica država u cilju osiguranja stanja sigurnosti u zemljama, a također smo svjedoci da migracije postaju uglavnom sigurnosna tema, što zasigurno nije pravi put rješavanja problema migracija.

Nedavno je Europska komisija predstavila ambiciozni europski proračun od 2028. do 2034. Novim proračunom predviđa se i povećanje sredstava za upravljanje migracijama, jačanje vanjskih granica EU-a i jačanje unutarnje sigurnosti. Koliko je to sve dostatno, ili je premalo, da bi se moglo učiniti nešto više u pokušajima da se problem sadašnjih migracija bar donekle ublaži?

- Zemlje članice Europske unije već dugi niz godina pokušavaju provesti zajedničku europsku migracijsku politiku preko zajedničkih pravnih akata, strategija i akcijskih planova, međutim uz to što nisu sve zemlje članice izložene istom pritisku ulaska migranata, što automatski stavlja zemlje članice u drugačiju poziciju, vrlo je važna činjenica da određene zemlje nemaju velike populacije migranata (u pravilu zemlje istočne Europe). Samim time početne pozicije zemalja članica nisu iste. Sjetimo se da su mnogi migrantsku krizu 2015. godine vidjeli kao rješavanje nedostatka radne snage u svojim zemljama. Europska unija već danas ulaže golem novac u podizanje kapaciteta svojih graničnih policija (ali i ostalih segmenata policijske suradnje), ali mišljenja sam da se nekontrolirani migracijski tokovi koji su danas potpuno u rukama krijumčara ljudi teško mogu zaustaviti samo na europskim granicama. Krijumčarenje ljudi međunarodni je organizirani kriminal koji je danas jedan od najsnažnijih oblika međunarodnog organiziranog kriminala, a samo jedan mali broj zemalja pokušava mu se ozbiljno suprotstaviti, i to u pravilu zemlje odredišta migranata.

Kad govorimo o sigurnosti europskih granica i problemu migracija, logičnim se nameće i pitanje u kakvom je položaju, u kakvoj situaciji Republika Hrvatska danas. Članica smo EU-a i podrazumijeva se da se moramo uklapati u EU planove, no kao samostalna i suverena država, kakva nam je vlastita strategija kad se radi u migrantskoj ugrozi/krizi i odakle nam prijete najveće ugroze od ilegalnih migracija, iz Sirije, i dalje iz Ukrajine, Gaze i okruženja...?

- Republika Hrvatska danas je potpuno integrirana u europsku sigurnosnu arhitekturu preko šengenske suradnje i korištenja svih sigurnosnih alata i mehanizama koji omogućuju i razmjenu informacija i zajedničko djelovanje sigurnosnih agencija. Svjedoci smo značajnog opremanja u posljednjih nekoliko godina, kao i činjenice da naša policija vodi neke važne operativne akcije na europskoj razini, što upozorava na profesionalnost i ugled koji trenutno imamo. To je veliki uspjeh koji je postignut u relativno kratkom vremenu. Držim da smo dobro iskoristili ulazak u Europsku uniju i šengenski prostor te ponajprije zaštitili svoje interese i stanje sigurnosti, a zatim i ojačali europsku sigurnost. To i treba biti uloga svih europskih policija, jer samo se na taj način može postići uspjeh u borbi protiv ozbiljnih oblika kriminaliteta.

Vezano uz migracijska kretanja, bojim se da će s povećanim stanjem nesigurnosti, ali i klimatskim promjenama u raznim dijelovima svijeta, ona biti sve veća i da parcijalna rješenja u pojedinim regijama neće dati zadovoljavajući rezultat. Posebno imajući u vidu promjene u političkom svijetu gdje mnogi politički akteri u razvijenim zemljama ne samo da ne žele primati migrante već ih i okrivljuju za stanje sigurnosti u vlastitoj državi. Mnoge stranke dolaze na vlast s jasnom antimigracijskom politikom, što zasigurno ne utječe pozitivno na pokušaj rješavanja ovog pitanja. Migracijska kretanja nikad se u povijesti nisu potpuno riješila silom i zatvaranjem granica, pa držim da neće ni sada.

U području migracija, naglašavaju u MUP-u, Hrvatska se zalaže za brzu provedbu Uredbe o vraćanju, posebno za sigurnosno rizične osobe, te jačanje uloge Frontexa uz očuvanje nacionalnih kapaciteta. Vaš komentar?

- To je ključno pitanje cijele migracijske politike. Ako ne možemo vratiti osobe koje nemaju odobren boravak i imaju sudska rješenja da moraju napustiti teritorij Europske unije, onda nemamo učinkovitu migracijsku politiku, i to je trenutno jedno od najvažnijih pitanja migracijske politike Europske unije. Trenutno golem broj migranata nezakonito boravi na teritoriju EU-a, i to je golem sigurnosni rizik jer se te osobe ne mogu zaposliti niti koristiti benefite uređenog društva i prisiljene su se okrenuti kriminalnom svijetu. Zbog tih razloga mnogi migranti kriju identitet i državljanstvo te na taj način zajedno s krijumčarima ljudi zloupotrebljavaju dostignuti stupanj vladavine prava u EU-u.

Dodatni je problem kod vraćanja nepostojanje volje zemalja podrijetla da primaju svoje državljane, čime se ulazi u začarani krug i migranti ostaju na teritoriju Europske unije. Kada pogledamo statističke podatke, vidimo da se radi o stotinama tisuća migranata te možemo pretpostaviti o koliko značajnom sigurnosnom izazovu razgovaramo. Svakako je zajedničko djelovanje s drugim zemljama članicama i Frontexom ispravan način da se ovo pitanje pokuša riješiti, ali bez suradnje sa zemljama podrijetla uspjeha neće biti.

Zaključno: Je li RH sigurna zemlja, ne samo kad se radi o ilegalnim migracijama nego i općenito, i u drugim sigurnosnim aspektima (terorizam, kibernetički napadi, organizirani kriminal i dr.)? Nedavno izvješće SOA-e navodi da ne postoji izravna prijetnja iako intenzivna globalna politička i sigurnosna previranja snažno utječu na društveni i gospodarski ambijent zemlje... Vaš završni komentar?

- Iskreno, u današnjem svijetu vrlo je nezahvalno reći da je neka država potpuno sigurna jer vidimo da se stvari mijenjaju preko noći, kao i da se radi o raznim ugrozama gdje za mnoge ugroze počinitelji i ne trebaju biti na našem teritoriju. Međutim, isto tako uzimajući u obzir sve parametre po kojima se mjeri sigurnost, možemo reći da je Republika Hrvatska zemlja s visokom stupnjem unutarnje sigurnosti na svim razinama, što je potvrđeno i kroz mnoge međunarodne analize (npr. prema Globalnom indeksu mira za 2025. Republika Hrvatska je među 20 najsigurnijih zemallja svijeta, a u mnogim smo anketama proglašeni najsigurnijom zemljom u vrijeme turističke sezone).

Vjerujem da će se daljnjim radom svih sigurnosnih agencija, neprestanim unapređivanjem i jačanjem vlastitih kapaciteta te jačanjem međunarodne suradnje ovakvi trendovi visoke razine sigurnosti održati. (Portret preuzet s kaportal.hr) (D.J.) n