Zemlja je sve žednija, vode će trebati sve više
Sporo, ali aktivno: U tijeku je realizacija nacionalnog projekta navodnjavanja
Na razini Europske unije, a time i Republike Hrvatske, imamo dokumente i zakonske akte kojih se trebamo pridržavati i do određenog roka ispoštovati određene norme - navodi dr. sc. Marko Josipović, znanstveni savjetnik s Poljoprivrednog instituta Osijek, te u nastavku drugog dijela svoga priloga za Magazin, piše:
- Hrvatski sabor, na temelju članka 14. stavka 3. Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (Narodne novine, br. 127/19.), na sjednici 7. travnja 2020. donio je Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. Navedeni zakon ima nekoliko poveznica s drugih pet-šest aktualnih zakona. No tu je bitno postojeće zakone pratiti i mijenjati u skladu s novim spoznajama i novim situacijama, u skladu s EU-om, ali i za naše potrebe.
PROJEKT NAPNAV
Između ostalog brojni projekti navodnjavanja realizirani su uz pomoć EU-a, a detaljnije podatke imamo na stranici Hrvatskih voda Zagreb (Projekt NAPNAV - Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama, https://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/PUVP1%20-%20OUE%20-%200010.pdf):
- Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama prihvatila je Vlada RH u studenom 2005. godine kao strateški dokument kojim su uspostavljeni temelji sustavnog razvoja hidrotehničkih melioracija u RH. Dugoročni cilj ovog projekta je izgradnja infrastrukture i primjena uzgojne mjere navodnjavanja na 65.000 ha poljoprivrednog zemljišta odnosno 6 % obradivog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, za što je prema tadašnjim procjenama trebalo uložiti 4,5 milijardi kuna (cca 600 milijuna EUR).
Kroz različite aktivnosti provedbe projekta od izrada županijskih planova navodnjavanja, predinvesticijskih studija s varijantama koncepcijskog rješenja, idejnih projekata, agronomskih osnova, studija utjecaja na okoliš, elaborata zaštite okoliša, glavnih i izvedbenih projekata, studija izvodljivosti, dokumentacije o nabavi do sanacije postojećih i izgradnje novih sustava navodnjavanja obuhvaćeno je 112 lokacija, analizirane su mogućnosti razvoja navodnjavanja na skoro 160.000 ha poljoprivrednog zemljišta, a od 2005. do kraja 2023. godine u realizaciju NAPNAV-a uloženo je 247.260.000 €.
Do kraja 2023. godine kroz NAPNAV izrađeno je i prihvaćeno 20 županijskih planova navodnjavanja, te je izgrađeno 28 novih sustava navodnjavanja (16.937 ha), a devet je sustava djelomično ili potpuno sanirano (3987 ha). Osim toga kroz NAPNAV je izgrađen dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje Biđ-bosutskog polja u vrijednosti većoj od 66 milijuna eura. Kanal s crpnom stanicom (5 m/s) na Savi ključni je hidrotehnički objekt za razvoj navodnjavanja na području Biđ-bosutskog polja u Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Osim sustava javnog navodnjavanja koji su financirani iz javnih sredstava procjenjuje se kako su na više od 15.000 ha zemljišta izgrađeni privatni sustavi navodnjavanja, pa se može zaključiti kako je danas u Hrvatskoj moguće navodnjavati više od 36.000 ha poljoprivrednog zemljišta, što je gotovo 3,4 % obradivog poljoprivrednog zemljišta, odnosno 55 % dugoročnog cilja NAPNAV-a (stanje 2023. godine).
Jedinica za provedbu nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama koja je sastavnica Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora i Hrvatskih voda, 2023. podnijela je izvješće o učinjenom u razdoblju 2004. -2023. godine - stoji u NAPNAV-u na stranicama Hrvatskih voda.
SUSTAVI NAVODNJAVANJA
Podsjetimo još jednom da navodnjavanje u Republici Hrvatskoj danas obuhvaća prema procjenama 40.000 ha, što je prema oraničnim površinama (oko 860.000) 4,65 %, a ako uračunamo površine voćnjaka, vinograda i maslinika, koje su također poljoprivredne površine s mogućnošću navodnjavanja (oko 77.000 ha), tada u Republici Hrvatskoj danas navodnjavamo na oko 4,27 % površina oranica, voćnjaka, vinograda i maslinika.
U tijeku je realizacija netom spomenutog nacionalnog projekta NAPNAV, no njegova dinamika je malo usporila jer ima ograničena sredstva. Jedinica za navodnjavanje priprema projekte za navodnjavanje i nominira ih preko županija kao nacionalne projekte javnog navodnjavanja, a financira se u odnosu 80 % EU - 20 % Republika Hrvatska. Između brojnih projekta u Hrvatskoj navodimo najznačajnije koji su realizirani u Slavoniji i Baranji:
Poljoprivredna i šumarska škola Vinkovci, SN (skraćenica za sustav navodnjavanja) Ramanovci - Bektež - CS i akumulacija Kuštrevac; SN Kapinci Vaška; SN Baranja - Lateralni kanal Kneževi Vinogradi - Zmajevac; SN Baranja - ustave; SN Sopot; SN Blata - Cerna; SN Đolta - I faza; SN Glog; SN Orubica; SN Novi Gradac - Detkovac; SN Budimci - Krndija; SN Mala Šuma - Veliki Vrt; SN Ervenica; SN Lipovac; SN Puškaš - Baranja).
Dobar je primjer Poljoprivredni institut Osijek, koji je korisnik sustava javnog navodnjavnaja na 212 ha. Izgrađen je 2022. godine kada je izdana i uporabna dozvola. U eksploataciji je tri godine i dobro funkcionira. Oprema za navodnjavanje su samohodni vučeni rasprskivači i kišna krila, a dominantne kulture su sjemenski kukuruz, samooplodne linije kukuruza, matični rasadnik raznih voćnih vrsta koji se navodnjava kapanjem i oplemenjivački i znanstveni programi koji se navodnjavaju kišnim krilom postavljanim na tifon.
Brojni su projekti izgrađeni u Republici Hrvatskoj, a puno toga je i sanirano nakon Domovinskog rata - crpne stanice, kanalska mreža, županijski planovi navodnjavanja (19 županija), nabrojeni idejni i glavni projekti javnog navodnjavanja.
Da, europski fondovi pomažu i samo treba nominirati projekte i dobro ih pripremiti, tada realizacija nije upitna. Kontinuiranim natječajima za srednjoročno razdoblje u okviru Programa ruralnog razvoja, jedna od mjera je Instrument EU za oporavak i otpornost - Europa ulaže u ruralna područja. Svakako sve treba provesti po vrlo dobrim kriterijima i namjenski potrošiti svaki cent, jer je kontrola potrošenih sredstava vrlo stroga.
OVISNA ODRŽIVOST
O čemu ovisi održivost poljoprivredne proizvodnje u uvjetima izloženosti sve pogubnijem utjecaju klimatskih promjena?: Na ovo vrlo kompleksno pitanje nije lako odgovoriti. Održivost prvo treba obuhvatiti sve njezine sastavnice, ekonomsku održivost, ekološku, socijalnu i gospodarsku. Kada se ona postigne u što je moguće većoj mjeri, treba prelaziti na klimatske promjene. Ovdje se radi o nedostatku vode u poljoprivredi (suša), koju treba nadoknaditi navodnjavanjem. Prvo treba osigurati dovoljno vode, nabaviti opremu za navodnjavanje i početi navodnjavati, uz povremeno (prema potrebi) konzultiranje struke. Svakako trebamo s vodom racionalno gospodariti. Prioritet treba dati korištenju "jeftinije" vode iz vodotoka, a samo za iznimne proizvodnje iz podzemlja. Nužno je osigurati stabilne cijene poljoprivrednim prozvodima, a onda će poljoprivredni proizvođači iskristalizirati za koju će se proizvodnju odlučiti, a država će određenim mjerama deficitarne proizvodnje poticati i tako uravnotežiti potrebe, ali i ponudu i potražnju.
Treba li uvesti neke (i kakve) nove prakse upravljanja poljoprivredim gospodarstvom?: Promjene u smislu nove prakse upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom se kontinuirano događaju, one su proces koji kontinuirano teče i kojeg nekada nismo ni svjesni. Promjenom strukture vlasništva i prijelaz na okrupnjivanje poljoprivrednih gospodarstva i veličine posjeda je započeo i on je stalno u određenoj dinamici, bit će sve više reguliran tržištem, ponudom i potražnjom određenih proizvoda. Određenim mjerama poticanja se nešto može promijeniti, no ponajprije je dohodovnost pojedine poroizvodnje glavni pokretač promjena. Bude li se na području Slavonije osnovala tvrtka slična Podravci (ili će ju Podravka d.d. osnovati), to će svakako biti osnova za nove, financijski unosnije proizvodnje. Dakle, sigurnost tržišta za otkupom poljoprivrednih proizvoda s određenom garantiranom cijenom je faktor za uvođenje nove prakse. Tada će se i ulaganje u navodnjavanje bolje isplatiti. Tada ćemo u proizvodnje "krenuti" smjerom prema samodostanosti.
Koliko je izvjesno da će doći do promjena vrsta kultura koje će se uzgajati u Hrvatskoj, a tradicionalno nisu tipične za klimu nekog podneblja?: Uvijek je dio proizvođača težio novim proizvodima, no kada dođu i kada ih tržište prihvati, neće ih biti problem proizvesti. Tehnologijom proizvodnje brzo se ovlada i prihvati. Danas je naprimjer vrlo tražena žitarica koja nema glutena. Dio potreba podmirio je pir, no ima u svijetu kultura koje su također iz porodica trava, a koje posjeduju ta svojstva. Primjerice, žitarica zvana tef, koja je raširena u Etiopiji, izvrsna je kultura koju treba prvo testirati, a nakon toga uvesti u proizvodnju. Svakako da ima prostora u ratarstvu, povrćarstvu i voćarstvu, u novim kulturama koje su financijski dohodovnije, a razina tehnološke mehaniziranosti od sjetve do berbe je velika. Jer potrebno je ljudski rad, radnu snagu maksimalno smanjiti zbog teških uvjeta rada na otvorenom kada su visoke temperature.
Kakva treba biti, i je li moguća, prilagodba poljoprivrede klimatskim promjenama?: Sve će ovisiti o tome kojim će se intenzitetom povećavati temperatura zraka i hoćemo li imati dovoljno oborina. Ako bi se rast temperature zraka povećavao, to će biti ozbiljan problem zbog izloženosti stanovništava. Tada će i s druge strane biti poteškoća u poljoprivrednoj proizvodnji, jer će trebati sve više vode za navodnjavanje, a znamo da je voda ograničen resurs. Danas postoje desalinizatori i koristi se voda iz mora koje obiluje vodom i doista je ima puno na našem planetu, no ne bih ni razmišljao o tom scenariju. To je vrlo nezahvalno za prognozu, jer puno čimbenika treba uzeti u obzir.
OSTVARITI PLANIRANO
Klimatske promjene su na djelu i one su stvarnost, a najviše se očituju porastom temperature zraka i većom oscilacijm oborina. Dakle, klimatski ekstremi su naglašeniji i učestaliji, brojni su zaključci sa znanstvenih skupova o klimi. Sa stajališta poljoprivrede potrebno je dugoročnom strategijom akumulirati vodu za navodnjavanje i korisiti ju kada nam je potrebna. To treba raditi sustavno i u kontinuitetu osigurati da Republika Hrvatska navodnjava do 200.000 ha (22 % navodnjavanih oranica). Koristiti sustave koji će biti racionalni i štedjeti vodu uz maksimalni učinak na prinos. Nužno je koristiti solarnu energiju u navodnjavanju jer je jeftina i "besplatna". Kontinuiranim primijenjenim znanstvenim istraživanjima u funkciji gospodarstva i proizvodnje hrane imati odgovore na moguće scenarije klimatskih promjena. Izvore sredstava koristiti iz EU fondova, a svakako imati i vlastite izvore, jer Europi nije prioritet što je i Republici Hrvatskoj. Potencijale vode Save, Drave i Dunava koristiti u što je moguće intenzivnjoj dinamici, jer je vrlo neizvjesno kada će suše biti većeg i jačeg intenziteta.
Preko Projekta NAPNAV treba intenzivirati izgradnju infrastukture odvodnje i navodnjavanja i na godišnjoj razini povećati sredstva kako bismo za 15, najduže za 20 godina sve planirano i ostvarili i bili na pragu samodostatnosti u proizvodnji hrane.
