Ulaskom u srpanj okončan je prvi semestar 2025. godine, pa je prošlo dovoljno vremena da bismo kreirali ekonomska očekivanja za cijelu godinu. Uz to, imajući na umu i značenje turizma koji nam je najvažniji između lipnja i rujna (tada obično ostvarujemo 75 - 80 % dolazaka i 85 - 90 % noćenja), srpanj i kolovoz čine se logičnim za komentiranje osnovnih ekonomskih pokazatelja - kaže izv. prof. dr. sc. Željko Bogdan s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svoje analize za Magazin piše:

Ustupljeno

- Ekonomska analiza najčešće polazi od kretanja bruto domaćeg proizvoda, ali se navedeni indikator objavljuje na kvartalnoj razini. Međutim, prvi preliminarni podaci za ovaj dio godine bit će dostupni za oko mjesec dana, pa nam, kao nadomjestak, mogu poslužiti ekonomske projekcije. U Makroekonomskim kretanjima i prognozama HNB-a procjenjuje se gospodarski rast tijekom 2025. godine od oko 3,3 % uz natprosječan rast svih komponenti BDP-a osim izvoza roba i usluga. Zbog recesije u vanjskotrgovinskim partnerima pretpostavljeni rast izvoza roba i usluga od 2,6 % vjerojatno proizlazi iz mogućeg slabijeg rasta izvoza roba. Prema Biltenu HNB-a br. 300 u drugom kvartalu ove godine mogao bi biti ostvaren godišnji rast od oko 3 %. S obzirom na to da je u prvom kvartalu ove godine rast bio neznatno slabiji na godišnjoj razini (2,9 %), za ostvarenje projekcije od 3,3 % treba nam i relativno uspješna turistička sezona. Dosadašnji podaci pokazuju da je u prvoj polovini godine broj noćenja turista ipak veći 4,0 % u odnosu prema prvom polugodištu prošle godine, ali za cjelovitu ocjenu gospodarskih učinaka turizma ipak će trebati makar preliminarne procjene izvoza usluga koje će biti znane potkraj kolovoza, ali i procjene prihoda od turizma koje će u cijelosti biti dostupne tek dogodine.

KRATKE I DUGE STAZE

Korisno je napomenuti i da u statistici BDP-a ne postoji djelatnost turizam, ali postoje djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane koje su na nj direktno vezane, ali utjecaj turizma postoji i u prijevozu te trgovini na malo. Prema podacima, također bi BDP-u pozitivno mogli pridonijeti i prerađivačka industrija, građevinarstvo i trgovina, pri čemu drugu od njih treba odvojiti od poslovanja nekretninama. Naime, nekretnine imaju nešto veći udio u BDP-u od građevinarstva, ali su i puno manje podložne gospodarskim oscilacijama.

Procjene kretanja poljoprivredne proizvodnje za prvo polugodište nisu dostupne, no puno je važnije znati da je biljna i stočarska proizvodnja tek 2023. godine premašila ratnu 1995. za oko 2 %, ali je bila slabija od 2008. godine oko 1/4. Prehrambene potrebe stanovništva tek za neke kulture možemo nadomjestiti vlastitom proizvodnjom, a za većinu se ostalih snalazimo uvozom, što je jako loša činjenica za naše gospodarstvo.

Rast od otprilike 3 % u prvoj polovini godine možda nije impresivan, ali za konkretnu ocjenu nužne su usporedbe i s drugim članicama eurozone i EU-a. Nažalost, ljetne prognoze za EU još nisu dostupne, pa se možemo jedino poslužiti dostupnim podacima iz prvog kvartala. Na godišnjoj razini u prvom kvartalu je veću stopu od Hrvatske ostvarilo samo pet zemalja, od kojih jedino Poljska nije u eurozoni. U isto vrijeme sedam zemalja bilježi negativna kretanja među kojima su i Njemačka, Mađarska, Austrija, Estonija i Slovenija. Uzimajući samo dinamiku BDP-a, možemo biti relativno zadovoljni. Jasno, smijemo se zapitati i dade li se ta stopa nekako povećati, naročito na duge staze, ali tada treba uzeti u obzir i analizu produktivnosti u relativno dužem razdoblju. Vjerojatno nismo svjesni da naša uzrečica "ne mogu oni mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi" ima obostranu uzročnost - niža produktivnost pridonosi manjem BDP-u, a time i manjim sredstvima za zaposlene, ali niže plaće demotiviraju rad ("kakva plata, takva vrata"). Čak se za krajeve koji su relativno više fokusirani na izvoz (tzv. NUTS regija Sjeverna Hrvatska) može utvrditi i da su to krajevi s relativno nižim plaćama.

FREEPIK

U ekonomskoj teoriji općeprihvaćena je činjenica da rast ekonomske aktivnosti pridonosi i rastu razine cijena. Pri usporedbi njezina kretanja s ostalim članicama EU-a, nezaobilazan je harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP). Postotni porast ovog indeksa (stopa inflacije) pokazuje koliko su cijene rasle u prosjeku i s prosječnom godišnjom inflacijom od 4 % Hrvatska je 2024. godine bila na trećem mjestu među EU-27 članicama (iza Rumunjske i Belgije). Na razini eurozone (bez Hrvatske) prosječna inflacija je nešto niža u odnosu prema EU-27, što pokazuje da su zemlje s vlastitom valutom ipak suočene s većom inflacijom u odnosu prema onima s eurom. No među pet zemalja s najvećom inflacijom 2024. godine ipak ih tri ima euro kao sredstvo plaćanja. Projekcije iz makroekonomskih prognoza upućuju na moguću nižu prosječnu inflaciju u Hrvatskoj 2025. godine (3,6 %). Ali već stvarni podaci pokazuju da je ona u prvom polugodištu 2025. jednaka 4,4 %, odnosno da su cijene u prosjeku 4,4 %veće nego u isto vrijeme 2024. godine, pa se postizanje prosječne godišnje inflacije od 3,6 % čini nerealnim. Naime, da se to dogodi, prosječna godišnja inflacija u drugom polugodištu mora iznositi oko 2,7 %, što Hrvatska tijekom postpandemijske inflacije još nije doživjela (najbliže toj vrijednosti bila je u kolovozu i rujnu 2024., ali to su bile mjesečne vrijednosti, dok ovdje govorimo o prosječnom pokazatelju za cijelo polugodište). No, bude li se prosječna godišnja inflacija u preostalom dijelu 2025. kretala oko 3,5 %, moguće je na godišnjoj razini očekivati rezultat koji je sličan prošlogodišnjem. Ali i takav rezultat je znatno veći u odnosu prema prosjeku ostatka eurozone, a odstupanju dominantno pridonose hrana i bezalkoholna pića te restorani i hoteli. Kod ovih sastavnica razlici pridonose veći udjeli u potrošačkoj košarici prosječnog kućanstva za Hrvatsku (pri čemu se kod HICP-a uključuju i domaća i strana kućanstva nasuprot nacionalnom indeksu potrošačkih cijena - CPI), ali i značajniji porast razine cijena u Hrvatskoj u odnosu prema eurozoni.

Ovdje je bitno istaknuti da na određivanje cijena znatno utječe i troškovna komponenta (primjerice plaće, ali i cijene uvoza, pri čemu treba istaknuti i uvoz hrane), ali i poslovna politika trgovaca prehrambenim artiklima i turističkih kompanija. Tako je direktor Hrvatske turističke zajednice već upozorio da smo još uvijek cjenovno konkurentni, ali i skuplji od nekih mediteranskih zemalja, te apelirao na turističke subjekte da budu razumniji u formiranju cijena. Zbog neelastičnosti potražnje (jer ljudi moraju jesti i spavati) ovaj rast cijena može se odraziti i na rast turističkih prihoda, ali može utjecati i na manji broj noćenja po dolasku (koji i tako za Hrvatsku ima tendenciju smanjenja).

Nadalje, od 2021. godine do danas znatno je opao udio dolazaka i noćenja u ljetnim mjesecima u Hrvatskoj, čemu je svakako pridonijela i inflacija. No pozitivnoj razlici u stopi inflacije pridonose i druga dobra i usluge (npr. troškovi stanovanja tijekom 2025., alkoholna pića i duhan, rekreacija i kultura i sl.). Ali, bez obzira na izrečeno, čak i uz informacije da neki trgovački lanci imaju veće cijene u Hrvatskoj nego u matičnim zemljama (što je s uvođenjem eura lakše usporediti), činjenica da je prosječna potrošačka košarica u Hrvatskoj jeftinija u odnosu prema EU-u djeluje iznenađujuće. No, uz jednu od većih stopa inflacija u odnosu prema EU-u, može se očekivati da će se ta razlika smanjivati.

Jasno, ne može se unaprijed isključiti mogućnost da prosječna godišnja stopa inflacije ove godine bude i nešto manja od prošlogodišnje, ali su važna i kretanja inflacije u budućnosti. S relativno visokom stopom inflacije Hrvatskoj bi danas odgovarala restriktivna monetarna politika Europske središnje banke, ali s obzirom na inflaciju u eurozoni koja je blizu ciljanih 2 % to je malo vjerojatno. Najavljenih 16,8 milijardi eura koji su obećani Hrvatskoj za iduće razdoblje (2028. - 2034.) svakako će stimulirati domaću potražnju, ali mogu pridonijeti i inflaciji. Moguće je da će i u bliskoj budućnosti hrvatska inflacija i dalje biti jedna od većih u eurozoni. Naravno, takva kretanja mogu ublažiti geopolitička kretanja uključujući i američka uvođenja carina. Iako nam se znatan dio vanjske trgovine ne odvija sa SAD-om, posredovanjem utjecaja na naše trgovinske partnere efekt američkih carina može se preliti i na hrvatsko gospodarstvo, premda će vjerojatno biti privremen. Naravno, treba uzeti u obzir i druge geopolitičke rizike jer su nam postpandemijsko vrijeme i rat u Ukrajini jasno pokazali koliko oni mogu biti nepredvidljivi.

POVRATAK ISELJENIH

Pozitivna gospodarska kretanja u pravilu se odražavaju povoljno i na proračun jer dolazi do povećavanja prihoda. No inicijalno se činilo da se hrvatski proračun ne puni najbolje što se pripisalo svibanjskoj specifičnosti - utjecaju kalendara. Unatoč tomu i očekivanju porasta prihodne strane proračuna, ministar je već najavio rebalans proračuna. Neki su ekonomisti više iskazali zabrinutost zbog snažnog porasta rashodne strane - primarno zbog rasta plaća u javnom sektoru te izdvajanja za obranu - te iskazali sumnju da će se proračunski deficit održati unutar 3% BDP-a. Dodatno, neki rast plaća u javnom sektoru smatraju značajnim generatorom inflacije, ali je prema istraživanju Ozane Nadoveza (Do increases in public sector wages affect inflation?) taj učinak relativno umjeren.

Povoljna kretanja u gospodarstvu svakako se pozitivno odražavaju i na tržište rada. Naše vlasti često ističu da se nalazimo na rekordno niskoj nezaposlenosti, ali situacija na tržištu rada svjedoči da se suočavamo s manjkom radnika (u znatnoj mjeri povezano s iseljavanjem, posebice nakon ulaska u EU) te se ističe da će Hrvatska do 2030. godine morati uvesti 450 - 500 tisuća stranih radnika. Svakako to znači da treba poraditi i na povratku dijela iseljene populacije (naročito onih koji su se nedavno iselili) jer moramo biti svjesni da je, ma koliko god inflacija znatno utjecala na naš standard života, naš strateški problem ipak onaj demografski. Ali nas i to ne smije spriječiti da ugodno provedemo ovo ljeto u društvu naših najbližih i najmilijih, što svima iskreno želim.