Hrvatsko gospodarstvo u prvoj polovini 2025. nalazi se u fazi stabilnog, ali ne bih rekao i bezbrižnog rasta. S ostvarenih 2,9 % rasta BDP-a u prvom kvartalu, Hrvatska nadilazi europski prosjek i potvrđuje status iznadprosječnog gospodarstva unutar EU-a. Taj rezultat temelji se na snažnoj osobnoj potrošnji, investicijama potaknutim EU fondovima te izvozu usluga, ponajviše u turizmu i IT sektoru. Dodatne prednosti članstva u eurozoni i Schengenu donijele su niže kamate i povećano povjerenje investitora, a tržište rada bilježi rekordnu zaposlenost - kaže ekonomist dr. sc. Zvonimir Filipović, predavač na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru, te dodaje:

O BAUKU INFLACIJE...

- Ipak, ispod te pozitivne slike naziru se obrisi upozorenja. Dinamika punjenja proračuna slabi, struktura prihoda se mijenja, a rastu rashodi, što upućuje na gotovo neizbježan rebalans do kraja godine. Visoka ovisnost o europskim sredstvima naglašava pitanje dugoročne održivosti rasta, posebno kad završe tekući infrastrukturni i postpotresni projekti. Inflacija se pomalo stabilizira, no cijene stanovanja i usluga i dalje su visoke, što posebno pogađa osjetljive skupine i produžuje pritisak na životni standard. Hrvatska ima valjane razloge za umjereni optimizam, ali i jasnu obvezu promišljenog gospodarskog upravljanja. Uspije li se sadašnji trenutak kapitalizirati konkretnim politikama i ciljanim reformama, ovo razdoblje može postati snažan temelj za daljnji održivi razvoj.

ustupljeno

- Iako je inflacija u Hrvatskoj u 2025. godini svedena na oko 2,3 % i nominalno se nalazi unutar ciljanih okvira monetarne politike, građani i dalje snažno osjećaju njezine posljedice u svakodnevnom životu. Razlog leži u promijenjenoj strukturi inflacije, više se ne radi o iznenadnim skokovima cijena, već o duboko ukorijenjenim strukturnim slabostima koje se ne mogu riješiti kratkoročnim mjerama.

Rast plaća u javnom sektoru eventualno je mogao imati inflatorni učinak, ali sigurno nije isključivi ni glavni uzrok. Plaće su nakon višegodišnje stagnacije morale rasti, no bez odgovarajuće produktivnosti i fiskalne ravnoteže stvaraju se disbalansi između javnog i privatnog sektora. Istovremeno, inflacija hrane i dalje snažno oblikuje percepciju poskupljenja, a odraz je slabosti domaće proizvodnje i izrazite ovisnosti o uvozu. Hrvatska uvozi više od 60 % svojih potreba za hranom, što je čini ranjivom na vanjske šokove.

Posebno zabrinjava “neelastična inflacija” - rast cijena stanovanja i usluga koji ne popušta ni kada se inflatorni pritisci smanje. Građani imaju realan dojam jaza između službene statistike i stvarnog troška života. Inflacija je na neki način postala fenomen očekivanja, pri čemu očekivanja daljnjih poskupljenja utječu i na ponašanje potrošača, ali i na poslovne strategije poduzetnika.

Hrvatska inflacija nije kratkotrajan poremećaj, ona zrcali domaće slabosti: visoku ovisnost o uvozu, nisku produktivnost, slabu konkurentnost pojedinih sektora i nedovoljnu spremnost na nagle zaokrete. Borba s inflacijom danas se ne vodi isključivo preko središnje banke, već kroz pametnu poljoprivrednu politiku, reformu javne uprave, strateško korištenje EU fondova i kontinuirano jačanje domaće konkurentnosti. Jedino na taj način možemo postići održivu stabilnost cijena i bolju kvalitetu života.

O POVLAČENJU DRŽAVE...

- Premda se u deregulaciju cijena goriva službeno poriče povezanost s turističkom sezonom, vrijeme i okolnosti upućuju na to da ljeto, s vrhuncem prihoda i povećanim fiskalnim kapacitetom pruža idealan trenutak za takvu odluku. Turizam, koji generira oko petinu našeg BDP-a, zacijelo je imao važnu ulogu u oblikovanju ove odluke. Kratkoročno, deregulacija donosi veću volatilnost cijena goriva, što bi moglo pogoditi građane i manje prijevoznike, dok distributerima otvara prostor za veću tržišnu konkurenciju i investicije. Dugoročno, postoji potencijal za modernizaciju energetskog sektora, ali uz preduvjet jasno definirane nacionalne strategije tranzicije, što zasad još nije artikulirano.

Ukidanje kontrole cijena može dodatno destabilizirati inflacijska očekivanja, osobito jer gorivo ima sekundarni utjecaj na gotovo sve sektore, od transporta do hrane. U trenutku kad inflacija tek pokazuje znakove stabilizacije, otvaranje prostora za novi cjenovni pritisak nije bez rizika. No u svojoj biti, ovo nije samo tehnička mjera, već signal promjene paradigme. Povlačenje države iz direktne kontrole cijena može označiti zaokret k snažnijem tržišno vođenom modelu s pametnijim, ciljanim intervencijama, ponajprije usmjerenima prema najranjivijima. Nameće se pitanje ima li Hrvatska dovoljno institucionalne snage da takav sustav provede bez rasta nejednakosti i gubitka povjerenja građana.

O IZGLEDIMA I IZAZOVIMA...

- Hrvatska je trenutno u fazi usporenog, ali i dalje stabilnog rasta s 2,9 % BDP-a u prvom kvartalu, što je gotovo dvostruko više od europskog prosjeka. Iako se u nastavku godine očekuje slabljenje tog tempa, formalna recesija nije na vidiku. Ključni pokretači - osobna potrošnja i turizam pomalo posustaju, a rast cijena, skuplji krediti i ograničeni pristup kapitalu otežavaju investicijsku dinamiku. Upravo zato javne investicije, osobito one financirane iz EU fondova, ostaju najvažniji oslonac, premda se i kod njih otvaraju pitanja realizacije i učinkovitosti. Dodatni izazov dolazi iz industrijskog sektora, koji trpi zbog pada vanjskih narudžbi i nesigurnosti na izvoznim tržištima.

Najveća nepoznanica ostaju vanjski faktori, potencijalne nove američke carine i europski protuodgovor, energetski poremećaji uslijed rata u Ukrajini i nastavak monetarne restrikcije iz Frankfurta. Hrvatska ne upravlja tim procesima, ali ih itekako osjeća, kroz cijene, opskrbne lance i ulaganja. Ohrabrujuće je da prostora za manevar još ima, ako javne politike usmjerimo na podizanje produktivnosti, jačanje realnog sektora i pametno upravljanje resursima, gospodarstvo može izbjeći stagnaciju. Budućnost nije isključivo u domeni vanjskih utjecaja, u velikoj mjeri ona ovisi o našoj unutarnjoj spremnosti da se na izazove odgovori pravodobno i odlučno.

O NOVOM EU PRORAČUNU...

- Predstavljanje nacrta novog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2028. - 2035. od strane Ursule von der Leyen dolazi u trenutku dubokih promjena u Europskoj uniji. U svijetu obilježenom geopolitičkom nestabilnošću, klimatskim izazovima i sve izraženijim razvojnim nejednakostima ovaj dokument jasno pokazuje da se novi europski proračun oblikuje kao strateški instrument, ne samo za financiranje već i za oblikovanje budućnosti EU-a.

Za Hrvatsku, koja se još pozicionira unutar okvira konvergencije, to je nova razvojnu priliku, ali uz veću odgovornost. Više neće biti dovoljno samo “povući sredstva”, već će uspjeh ovisiti o sposobnosti strateškog usmjeravanja projekata prema ključnim europskim ciljevima.

Novi proračun EU-a tražit će manje birokracije, a više rezultata. Hrvatska, s pozicije članice eurozone i Schengena, mora iskoristiti svoju poziciju kako bi aktivno oblikovala prioritete. No to zahtijeva jače kapacitete na svim razinama uprave i jasno povezivanje nacionalnih strategija s europskim ciljevima. Hrvatska mora iz uloge korisnika prijeći u ulogu kreatora, jer europski proračun nove generacije neće nagrađivati administraciju, već ambiciju.