Republika Hrvatska napreduje prema mnogim makroekonomskim parametrima. Međutim, snažan rast plaća javnog sektora nezabilježen u novijoj povijesti, koji se dogodio u proteklom razdoblju, znatno je opteretio javne financije. Stoga je vidljiv i raskorak između prihoda i rashoda, a pogotovo održavanje velikog udjela javne potrošnje u BDP-u koji i dalje koči veći rast ekonomske slobode - kaže Emil Pavić, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), ekonomist i prodajni savjetnik, te dodaje:

Ustupljeno

- Fiskalna odgovornost nije na dovoljno visokoj razini s obzirom na to da se rashodi povećavaju; nastranu što trenutno imamo i veliki rast BDP-a, dijelom potaknut i tim rashodima. Osnova stabilne ekonomije trebao bi biti balans između prihoda i rashoda proračuna i kada se on naruši, dolazi do rizika. No to je rizik gotovo svih država. Hrvatska treba raditi na optimizaciji mnogih rashoda proračuna. Primjerice, rashodi za javne plaće moraju biti utemeljeni na produktivnosti svakog zaposlenika, umjesto da stalno dolazi do kolektivnih povećanja plaća neovisno o zaslugama. Administrativno povećanje plaća bez rasta produktivnosti donosi rast raspoloživog dohotka građana koji taj novi višak prihoda koriste za potrošnju i vrše pritisak na rast cijena, što dovodi do rasta inflacije. Ako stalno povećavate potrošnju, možete očekivati rast cijena, i to nam se upravo događa; rast dohotka vodi u rast cijena i inflacije. Nikada plaće nisu mogle pratiti porast cijena u fazi povećanje inflacije, pa preporučujem oprez i fokus na rashodima proračuna.

O bauku inflacije govori se gotovo na dnevnoj bazi. Koji je zapravo i dalje temeljni problem s inflacijom u Hrvatskoj? Iz Hrvatske udruge poslodavaca upozoravaju da je za inflaciju kriv i rast plaća u javnom sektoru...

- Složio bih se sa stavom HUP-a. Stvari zapravo nisu komplicirane, pa ću vam situaciju s inflacijom pokušati jednostavno objasniti. Novac je roba kao i svaka druga roba, on se mijenja za neki proizvod ili uslugu i kada je ponuda novca velika, tada on nema veliku vrijednost i kada se novčana masa konstantno povećava, a da pri tome ponuda proizvoda ili usluga ostaje jednaka, tada možemo očekivati stalan rast cijena jer potražnja ne opada i to je taj ciklus kroz koji prolazimo i mi u Hrvatskoj. Inflacija se ne može zaustaviti rastom ponude novca i rastom dohodaka, već se to radi kroz niz mjera monetarne i fiskalne politike. Ako povećamo ponudu proizvoda ili usluga, tada se pritisak na rast cijena smanjuje, ali kao što vidimo naša proizvodnja stagnira ili čak opada, ponuda prehrambenih domaćih proizvoda ne raste, imamo stabilan uvoz, pri čemu uvozimo gotovo sve u čemu bismo mogli biti samodostatni jer je atmosfera u društvu takva da je jednostavnije nešto uvesti pa preprodati nego krenuti u težak put proizvodnje koji za sobom nosi velike rizike i težak rad. Najveći generator inflacije je porast cijena svakodnevnih proizvoda, odnosno hrane i usluga. Sve su to neki od niza razloga zbog čega je kod nas roba skupa ili skuplja nego u zemljama u okruženju.

Idealan scenarij za svako tržišno gospodarstvo treba biti onaj gdje je jasna i dugoročna porezna politika, brza administracija, poticajna društvena atmosfera vezana uz poduzetništvo i ulaganja. Trebamo maksimalno poticati građane da se bave poduzetništvom i da pokušaju svoje ideje kojih ima staviti na tržište. Naša prednost treba postati inovacija, a ne masovna produkcija nečega čega već ima, treba težiti složenijim proizvodima visoke dodane vrijednosti odnosno prevedeno raditi skuplje stvari, nuditi skuplje usluge i nuditi pamet i sve to zajedno pošteno naplaćivati. Kao primjer koji je svima poznat uzet ću Švicarsku, koja je strategijom poticanja proizvodnje satova postala sinonim za te proizvode visoke dodane vrijednosti, i tu je svjetski lider.

Koliko je odluka Vlade da više ne regulira cijene goriva, odnosno da formiranje cijena prepusti tržištu, opravdana, i to baš usred turističke sezone...?

- Deregulacija cijena je nužna. Dosadašnja regulacija kroz limitiranje cijena goriva čini se da nam je pomogla jer svatko voli platiti manje. Ipak, pitanje je tko snosi trošak i rizik te kako će to kompenzirati u uvjetima tržišne ekonomije. Priliku za eventualnu korekciju cijena goriva treba tražiti u smanjenju ukupnog poreznog pritiska na fosilna goriva, što možda i na razini EU-a nije tako popularna tema u uvjetima zelene tranzicije. Unatoč tome fosilna goriva su bitna i treba ih osloboditi od pritiska zelene ideologije. Sada kada su cijene energenata stabilne i kada je opskrba stalna, više nema prevelike potrebe za intervencijama. Energija je jako važan dio stabilnosti gospodarstva.

Što očekivati do kraja godine, koji su izazovi pred nama, s obzirom da živimo u neizvjesnom geopolitičkom okruženju koje i dalje generira probleme uključujući i one ekonomske naravi? Trebamo li se između ostalog bojati recesije?

- Nitko ne može predvidjeti više od mjesec-dva unaprijed i to je situacija zapravo bez presedana u modernoj povijesti. Ratni sukob i invazija Rusije na Ukrajinu i dalje ne posustaju i ta je invazija pokrenula cijelu lančanu reakciju negativnih događaja, ali je postavila i pitanje sigurnosti EU-a koji sada pravi planove za velika i znatna ulaganja u obranu, što će opet potaknuti na ulaganja u sektoru obrane. Moramo biti spremni na različite često i negativne situacije.

Ono što je dobra vijest jest to što i dalje nema oskudica osnovnih prehrambenih proizvoda i sirovina, pa s te strane ne očekujem znatan rast cijena i inflacije. Ono što je izazov to je stavljanje pod nadzor javne potrošnje koja može u kratkom vremenu porasti bez realnih osnova i stvoriti obvezu za iduća razdoblja koju gospodarstvo možda ne može realno podnijeti, a onda dolazimo i do novih poreznih opterećenja umjesto ukupnog smanjivanja istih. Recesija je dio ekonomskog ciklusa i ona može doći kad-tad; pitanje je kako smo mi kao zemlja spremni za nju, ali ono što jest sigurno, to je da smo jači, jer imamo stabilnije gospodarstvo, rekordnu zaposlenost i nisku nezaposlenost te rast kreditnog rejtinga, što su sve jako, jako dobre vijesti.

Vaš komentar nacrta Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koji će se primjenjivati od 2028. godine? Što Hrvatska može očekivati od novog sedmogodišnjeg EU proračuna, po mnogima ključnog za budućnost Unije, koji, vidimo, već izaziva mnoge negativne komentare i suprotna mišljenja kod pojedinih članica EU-a...?

- Iz novog europskog proračuna RH može očekivati više novca. Cijeli proračun je povećan, što otvara rizik od inflacije. Uz to, stvara se dojam da se razvoj može poticati kroz javna ulaganja, a privatna ulaganja trebala bi biti motor razvoja. Novac iz EU-a može biti koristan, no nije temelj razvoja. Uz navedeno, trebalo bi sve više ulagati vlastite napore kako bismo postali poželjni prije svega našim ljudima koji rade u inozemstvu za njihov povratak u domovinu, za što ključni motivi nisu samo dohodak ili slično već je to i pravna sigurnost, jednakost i osjećaj da se ovdje mogu ostvariti svi njihovi potencijali snovi.

RH može brzo ići naprijed ako se mi to sami međusobno dogovorimo i ako zajedno radimo na tome. Veća populacija donosi veće tržište, više mogućnosti i poslovnih prilika tako da bih zaključio s pozivom svima da razmisle o povratku, a centralnoj državi da maksimalno potiče obitelji kod donošenja odluka o djeci. Moramo preokrenuti negativne trendove u pozitivne i povećati tržište kako bismo postali jači.