Nakon čitanje romana "Zagonetne smrti u Lundu" (V.B.Z., 2024.) švedskog autora Mattiasa Edvardssona mogu još jednom konstatirati da su skandinavski pisci pravi majstori u pisanju kriminalističkih romana. Možda bi pravo pitanje bilo što se sve to događa u njihovim društvima, koji su to politički, ekonomski procesi što su uvjetovali da su se skandinavski pisci u jednom trenutku okrenuli tom zahtjevnom literarnom žanru. I pri tome su ostvarili velik uspjeh...

Već sam u nekim svojim prijašnjim recenzijama romana skandinavskih pisaca napisao kako smo o odnosima u tim društvima više naučili čitajući te knjige nego iz nekih ozbiljnih političko-ekonomskih studija. Ta konstatacija odnosi se i na roman "Zagonetne smrti u Lundu". Iako je to prije svega "priča o ljubavi i njezinu prividu, prijateljstvu i kušnji", to je i priča o složenim i delikatnim odnosima u švedskom društvu, u švedskim obiteljima, od kojih su mnoge disfunkcionalne, o bračnim odnosima, o školskom sustavu, o međugeneracijskim odnosima...

Ova napeta priča ispričana je iz perspektive glavne protagonistice Klare, mlade, neiskusne, siromašne provincijalke, koju odaje njezin ruralni naglasak, ali koja želi studirati pravo i koja želi pobjeći što je moguće dalje od svoje obitelji, svoje majke, koja je teška ovisnica, ali da bi tu svoju želju za novim životom mogla ostvariti, uz pripreme za upis na fakultet mora i raditi jer joj državna stipendija nije dovoljna, pa se zapošljava kao privremena čistačica u jednoj agenciji. Svoj dio priče priča i Bill, mladi udovac, kojem je supruga umrla nedavno, a on se mora brinuti za svoju osmogodišnju kćer Sally. No ta nova okolnost, život bez supruge, koja ga je sve vrijeme uzdržavala, uopće nije jednostavna, jer je Bill opterećen silnim financijskim problemima, svima je dužan, ne može redovito plaćati stanarinu, nema trajno zaposlenje, sklon je i "igrama na sreću", jer misli da će tako riješiti svoje financijske probleme... Naravno, svi takvi pokušaji završavaju katastrofalno. Kako mu prijeti gubitak stana, jer ne može redovito plaćati stanarinu, odluči ponuditi Klari da živi u njegovu stanu i da djelomice participira u kućanskim troškovima. Budući da Klari život u studentskom hostelu ne odgovara, ondje je previše buke i tuluma i ona se nakon posla ne može posvetiti pripremi za upis na fakultet, pristaje na ponudu i seli se k Billu i Sally!

I, možda, taj slučajni susret Klare i Billa ne bi doveo do tragedije, do zagonetne smrti u Lundu, da se u priči ne pojavljuje i Jennice Jungsted, mlada žena koja se pravi da studira kako se ne bi morala prijaviti na burzu, a navečer se preko telefona igra proročice. No Jennice, igrom slučaja, poznaje Billa, jer je Billova supruga Miranda bila njezina školska prijateljica. I to prijateljstvo trajalo je do jednog trenutka, proslave dvadeset i petog rođendana Jennice. Na tom se rođendanu dogodilo nešto ružno, a u tom incidentu sudjelovala je i Miranda, i nakon toga prijateljstvo je puklo. A da je stvar bila ozbiljna, može nam dodatno potvrditi činjenica da Jennice nije otišla na Mirandin sprovod, nije kondolirala Billu... Zbog nekih razloga, koji najvjerojatnije imaju korijene u njezinoj obiteljskoj povijesti, ona partnere nalazi preko društvenih mreža. I tako je jednog petka u njezin život ušao Steven, bogati liječnik čiju kuću čisti Klara. A u toj kući stvari nisu baš čiste. U toj kući živi i Regina, Stevenova supruga, koja je već duže bolesna i koja uopće ne napušta kuću. Uzima lijekove koji je čine umornom, depresivnom. Klara joj je jedini sugovornik. I tako se krug zatvorio! Stvorene su sve pretpostavke da se dogodi ono najgore. Jer neki od protagonista i nisu baš u svim detaljima iskreni. Imaju neke tajne koje pokušavaju sakriti od drugih.

Klara je ambiciozna mlada djevojka, poštena, iskrena osoba... Ne bi se moglo reći da je Bill loš čovjek. On je iskreno volio svoju suprugu, čak joj je oprostio i onaj incident kod Jennice, obožava svoju kćer Sally. Nema stvari koju ne bi učinio za nju. Bill je kombinacija naivnosti i nesretnih životnih okolnosti. Voli film, uspješno je studirao filmske i kulturne studije, ali nikako ne uspijeva pronaći stalni posao, pa neprestano upada u financijske teškoće, koje pokušava riješiti na pogrešan način - svaki povremeni prihod želi povećati tako što sudjeluje u virtualnom kockanju! Klara mu želi pomoći, ali svi ti plemeniti pokušaji (krađa prstena iz kuće u kojoj čisti, pisanje pisma Stevenu...) završavaju katastrofalno. Klara je u cijeloj toj priči razapeta između svojih pozitivnih životnih principa, ideala i želje da pomogne Billu kako bi prevladao teškoće u kojima se često našao i svojom ludošću. Klara je svjesna da čini krivo i taj osjećaj krivnje pratit će je sve vrijeme. I nakon "zagonetne smrti" u Lundu! Jer o jednoj znamo sve, detaljno je opisana, poznati su i akteri i okolnosti, ona druga je uistinu zagonetna. A i pisac nam nije ostavio ni jedan uvjerljivi detalj koji bi nam pomogao u razrješenju te druge smrti.

Vjerujem da je to Mattias Edvardsson učinio namjerno, odnosno da je čitateljima prepustio da sami pokušaju odgovoriti radi li se kod te druge smrti o samoubojstvu ili je u pitanju ipak nešto drugo. Čak je i policija odustala od neke ozbiljnije istrage o "zagonetnim smrtima" i zadovoljila se konstatacijom da je riječ o ubojstvu nakon kojeg se počinitelj ubio. Čitatelji znaju da nije bilo baš tako. Te činjenice svjesni su i Klara, i Bill, i Jennice, ali oni su se zbog Sally odlučili na "zavjet šutnje". No to još uvijek ne znači da i oni znaju sve okolnosti oko one uistinu "zagonetne smrti". Možda će neki pažljiviji čitatelj otkriti što se uistinu dogodilo u kući Regine i Stevena tog jutra, odnosno te noći...