Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu. Dr. sc. Masahiro Matsumura, profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta St. Andrew's (Momoyama Gakuin Daigaku) i član Savjeta IFIMES-a, pripremio je tekst "Nadilaženje efekta eho-komore u analizama o Sjevernoj Koreji", koji govori o odnosu Rusije i Sjeverne Koreje te utjecaju na rat u Ukrajini. Prilog uz neznatne prilagodbe u opremi objavljujemo u cijelosti.

Usred vladine razularene ratne propagande i kontrapropagande glavni zapadni mediji izvještavaju da je Sjeverna Koreja poslala otprilike 12.000 svojih pješaštvenih snaga za specijalnu operaciju ruske kontraofenzive u regiji Kursk protiv ukrajinskih invazijskih snaga. Gotovo svi izvještaji na sličan način ističu znatan doprinos Pjongjanga ruskoj agresiji na Ukrajinu, koristeći se svojim vojnicima kao topovskim mesom i upozoravaju na vjerojatne opasnosti koje vode od međuregionalne dinamike k trećem svjetskom ratu.

PAKT OHRABRENJA

Prema novom bilateralnom sigurnosnom paktu, potpisanom prošle godine, postoji jak odnos "daj - dam" između Moskve i Pjongjanga, koji imaju uska grla u politici obrane i nacionalne sigurnosti. Moskva može znatno dopuniti svoje vojne snage u trenutnim uvjetima ograničene mobilizacije, a Pjongjang može nabaviti neke ključne ruske tehnologije vezane uz nuklearne bojne glave i interkontinentalne balističke rakete, kao i zalihe nafte i hrane.

Gledajući unatrag, jasno je da je pakt više usmjeren na spomenuti odnos "daj - dam" nego na moskovsko sigurnosno jamstvo Pjongjangu, kao što je navedeno u klauzuli o automatskoj intervenciji u Ugovoru o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći (1961. - 1996.). Zapravo, ruski ustav zahtijeva od predsjednika da prethodno dobije odobrenje gornjeg doma za slanje oružanih snaga u inozemstvo. Stoga je malo vjerojatno kako će pakt ohrabriti Pjongjang da postane avanturističkiji u doglednoj budućnosti, bez eksplicitne posvećenosti Moskve proširenom nuklearnom odvraćanju Pjongjanga. Osim toga, Pjongjang je nedavno zauzeo snažan obrambeni vojni stav vis-à-vis Južne Koreje tako što je postavio nagazne mine na 38. paralelu, digao u zrak međukorejske željezničke pruge odmah sjeverno od paralele i emitirao propagandu preko zvučnika u pograničnim područjima. Alijansa zasnovana na sporazumima stabilizira međukorejsku konfrontaciju, jer je Pjongjang sada čvrsto u ruskoj orbiti, osim ako Zapad, predvođen SAD-om, ne pokuša promijeniti režim.

Ta će opcija vrijediti ako se nastavi multipolarizacija međunarodne politike. S jedne strane, vrijeme je na strani Moskve, jer je dugotrajni rat u Ukrajini ubrzao inflaciju energenata, usjeva, sirovina i drugih troškova, prouzročivši ozbiljne ekonomske, socijalne i političke zastoje za Zapad, paralelno s čvršćom strateškom orijentacijom Rusije i Kine protiv Zapada, predvođenim SAD-om, i značajnim usponom velikih globalnih južnih sila. S druge strane, vrijeme radi protiv Moskve, jer bi Rusija umnogome produbila svoju ekonomsku ovisnost o Kini kako bi izdržala kolektivne ekonomske sankcije Zapada. Kao rezultat toga, Moskva mora stalno rekalibrirati ravnotežu između dva pola.

U tim okolnostima Moskva je iskoristila 12.000 sjevernokorejskih pješaštvenih vojnika da dopuni neadekvatne vojne snage, jer je puna mobilizacija politički opstruktivna na domaćem planu, s obzirom na status "specijalne vojne operacije" rata u Ukrajini, koji nije rat. U svakom slučaju, čini se da je Moskva regrutirala 100.000 - 150.000 dobrovoljaca uz postojećih 500.000 efektivnih vojnika i stvorila novi vojni korpus, diviziju i dvije kombinirane združene vojske, uz veliku reorganizaciju na razini vojnih divizija i brigada. Slanje samo jedne divizije od 50.000 efektivnih vojnika u Kursk moguće je jer se glavne fronte nalaze u Donbasu/istočnoj Ukrajini. Stvaranje 10.000 efektivnih od 50.000 vojnika je važno jer daje Moskvi adekvatnu fleksibilnost u planiranju rata.

Šta drugo Pjongjang može očekivati od raspoređivanja trupa osim transfera vojne tehnologije? Zapadni mediji su pristrani prema najnovijim borbenim iskustvima navodno dostupnima u asimetričnom ratu između Rusije i Ukrajine. Ipak, Pjongjang može steći malo dragocjenog iskustva, jer njegove snage za specijalne operacije moraju biti obučene za gerilsko i urbano ratovanje, a ne za velike organizirane borbe na ravnicama. Pjongjang također ne može steći značajna operativna znanja od jedinica s obzirom na to da su njegovi bataljuni ugrađeni u zapovjednu i kontrolnu strukturu ruske vojske.

Nasuprot tome, kako Pjongjang može zanemariti ozbiljno iscrpljivanje snaga za specijalne operacije kao najvažnijeg sredstva u borbi? Navodno je Pjongjang upravo poslao neiskusne vojnike sa samo osnovnom obukom u Kursk, koji se koriste kao topovsko meso, a ne kao elitni segmenti snaga. Međutim, vrijednost ljudskog života varira u različitim zemljama i političkim režimima, a Sjeverna Koreja izuzetno je jeftina. Zapadni analitički pristup Sjevernoj Koreji odraz je zapadnih standarda i praksi te je potpuno neadekvatan.

TOPOVSKO MESO

Konkretno, opcija topovskog mesa najracionalnija je za Pjongjang, jer je prošle godine napravio temeljni strateški pomak prema Južnoj Koreji, koju je ustavnim amandmanom označio kao neprijateljsku državu koja više nije dio poluotoka koji bi trebao biti ponovo ujedinjen. To znači da Pjongjang može upotrijebiti nuklearno oružje protiv daleko superiornijih konvencionalnih vojnih sposobnosti Južne Koreje. To će Pjongjang osloboditi ulaganja u svoje velike i slabo naoružane konvencionalne snage od ozbiljno osiromašene ekonomije, koja je manja od južnokorejske. Štoviše, glad za novcem u Pjongjangu može se utoliti, jer režim uzima znatan dio nagrada ruske vlade, navodno 30.000 američkih dolara po vojniku. Očito je da ova opcija ima nekoliko svrha.

Ukratko, i Moskva i Pjongjang održavaju instrumentalnu racionalnost dok realno shvaćaju evoluirajuću strukturnu metamorfozu svjetske politike prema multipolarnosti. Vrijeme je da se zapadni analitičari oslobode perspektive ogledala i autodestruktivnog jedinstva misli koje su u skladu s moralnom osudom ruske agresije na Ukrajinu. Umjesto toga, u bliskoj budućnosti mentalna je čvrstoća nužna za koegzistiranje sa zlom. (P.S.: Tekst predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.)