Trumpove carine djeluju kao dodatni porez na uvoz, što vodi u rast cijena. Možemo očekivati da će cijene industrijskih sirovina i potrošačkih roba i usluga rasti. Već vidimo kako je očekivana inflacija u SAD-u skočila na 6,7 %, što je najviša očekivana inflacija još od 1981., a zabrinutost se širi i na druge zemlje, uključujući EU i Kinu. Velike banke i institucije (npr. JPMorgan, IMF…) upozoravaju da Trumpova politika povećava rizik recesije, i to ne samo u SAD-u već bi se ta ista recesija mogla preliti na ostatak svijeta - kaže prof. dr. sc. Ivan Kristek, redoviti profesor s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te dodaje:

Ivan Kristek

- Dakle, makroekonomska i financijska stabilnost svijeta je ugrožena, a očekivanja nisu optimistična. Problem je puno složeniji, a fundamentalno pitanje je hoće li 21. stoljeće biti stoljeće Kine ili stoljeće SAD-a. Od Drugog svjetskog rata pa do današnjeg vremena možemo reći da smo živjeli u svijetu u kojem je "vladala" Pax Americana. Hoćemo li u budućnosti, kao rezultat geopolitičkih promjena, živjeti u svijetu u kojem će dominaciju imati neka druga svjetska velesila (npr. Kina, Indija…)? Trenutno je svjetska stabilnost u svakom smislu (makroekonomskom, financijskom, političkom, vojnom…) narušena i svi koji imalo prate ekonomska i geopolitička zbivanja mogu zaključiti kako se u svijetu danas događaju važne i velike promjene. Nažalost, ishode tih promjena je gotovo nemoguće predvidjeti.

POVRATAK U PROŠLOST

Jesu li pritom nove, veće carine pravi ili pogrešan put? Ili se iza svega toga kriju neki veći, ne samo ekonomski nego i politički/geopolitički američki interesi...?

- Mislim da treba sagledati prvo širi povijesno-ekonomski kontekst o kojem rijetko mainstream mediji govore. Početkom 20. stoljeća i razvojem međunarodne trgovine države su zbog trgovinskih problema ulazile u sve složenije i komplicirane bilateralne i multilateralne aranžmane, što je stvorilo potrebu za univerzalnom regulacijom svjetskih trgovinskih odnosa. Završetkom Drugog svjetskog rata dolazi do sklapanja Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) kojim je usvojen sustav međunarodno priznatih pravila o trgovini. Poslije je GATT institucionaliziran kao Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

Ovdje zapravo želim reći sljedeće: tijekom Drugog svjetskog rata u SAD-u dolazi do naglog rasta proizvodnih kapaciteta, ponajprije zbog potreba vojne industrije (u Europi se nije moglo proizvoditi, pa SAD proizvodi za vojne potrebe Europe i djelomično za potrebe Sovjetskog Saveza). Nakon završetka rata više nije bilo potrebe za proizvodnjom vojne opreme, ali golemi proizvodni kapaciteti su ostali i u njima se počela proizvoditi roba opće namjene (široke potrošnje). Kapaciteti su bilo znatno veći nego tržište SAD-a. Dakle, imali smo situaciju gdje je SAD bio netoizvoznik. U takvom kontekstu SAD-u je odgovarao koncept slobodne trgovine, koji se "favorizira" od Drugog svjetskog rata. Danas, odnosno posljednja dva-tri desetljeća situacija se znatno promijenila. Sada je Kina postala ona koja ima goleme kapacitete (SAD kao i ostale zemlje svijeta veliki dio svoje proizvodnje godinama je prebacivao u Kinu i djelomično su "zaslužan" za razvoj proizvodnih kapaciteta u Kini). Trenutno je Kina ta kojoj odgovara koncept slobodne trgovine. Ovo podsjeća na igru mačke i miša i naravno da svatko gleda ponajprije svoj interes.

Može li Trump smanjiti golemi američki vanjskotrgovinski deficit i posljedično tome vratiti proizvodnju u SAD?

- SAD želi ponovno privući proizvodne kapacitete, a Trump smatra kako će to uvođenjem carina najlakše učiniti. Prema njegovoj teoriji, koja ne mora biti pogrešna, proizvođači će investirati u izgradnju proizvodnih pogona u SAD-u jer će prepoznati da im je dugoročno bolja opcija proizvoditi i plasirati proizvod unutar tog tržišta nego proizvode uvoziti jer će vrijednost proizvoda biti opterećena visokim carinama (npr. Mercedes-Benz je već najavio potencijalno preseljenje proizvodnje određenih modela u Alabamu).

Smatram kako uvođenje carina srednjoročno može dati određene efekte i pomoći pri povećanju proizvodnih kapaciteta u SAD-u, no carine sigurno nisu čarobno rješenje za vanjskotrgovinski deficit SAD-a. Potrebno je razmisliti i analizirati zašto je SAD kroz posljednjih nekoliko desetljeća izgubio primat u industrijskoj proizvodnji, iako u 2023. godini na globalnoj razini SAD drži drugo mjesto s 15 % industrijske proizvodnje, a Kina je prva s više od 30 % industrijske proizvodnje. Ovdje nije samo riječ o Kini, očito su države istočne i jugoistočne Azije postale efikasnije i efektivnije u industrijskoj proizvodnji od ostatka svijeta.

Ako se vratimo unatrag, što nas povijest uči kad su carine i izolacionizam u pitanju? Trump kaže da ovim njegovim sadašnjim mjerama SAD dnevno zarađuje dvije milijarde dolara...

- Trump je SAD ponovno vratio na kolosijek politike izolacionizma, što je u suprotnosti s današnjim pravilima slobodne trgovine. Istina je kako se SAD 1930. godine isto odlučio za politiku izolacionizma, što je rezultiralo međunarodnim carinskim ratovima (međunarodni partneri su učinili isto) te je došlo do velikog pada međunarodne trgovinske razmjene, što je u konačnici produbilo veliku globalnu ekonomsku krizu koja je započela na crni četvrtak 1929. godine. Puno sličnosti današnja ekonomska situacija ima s tim gospodarski depresivnim vremenima koja su na kraju kumovala, odnosno neposredno dovela do najvećeg svjetskog sukoba (Drugi svjetski rat). Ipak, ovakav se scenarij vjerojatno (srećom) neće dogoditi jer današnje države i unije imaju na raspolaganju određene alate koje u prvoj polovini 20. stoljeća nisu imali (npr. tada je vladao zlatni standard, što danas nije slučaj, kada se SAD okrenuo izolacionizmu, globalna ekonomska kriza je već trajala, fiskalni kapaciteti za prevladavanje kriza danas su puno izdašniji…).

Dakle, povijest nas uči kako carine nisu rješenje te kako u stvarnosti carinu ne plaća strani izvoznik, nego domaći uvoznik, a trošak se najčešće prenosi na potrošače ili poduzeća u zemlji koja uvodi carinu. Iako carina tehnički "cilja" na stranu robu, ekonomski teret snosi domaće gospodarstvo - osobito potrošači, mala poduzeća i proizvođači koji koriste strane resurse. Naravno da ni izvoznik nije sretan s uvođenjem carina jer to u konačnici smanjuje plasman njegovih proizvoda jer potrošači zbog rasta cijena kupuju manje količine ili njihove proizvode mijenjaju s jeftinijim proizvodima. U konačnici izvoznici će pronaći neka druga tržišta na koja će plasirati svoj proizvod.

Trumpova tvrdnja kako SAD zarađuje dvije milijarde dnevno je točna jedino iz fiskalne perspektive - carine ulaze u proračun SAD-a kao prihod. SAD je, primjerice, 2019. za vrijeme trgovinskog rata s Kinom prikupio više od 70 milijardi dolara od carina. To nije "zarada" u ekonomskom smislu, jer potrošači plaćaju više cijene za proizvode koje žele i/ili moraju kupiti, što rezultira usporavanjem trgovine, a poduzeća trpe veće troškove. Dakle, relacije makroekonomskih varijabli, kao i povijesni kontekst cijele ove priče oko izolacionizma imat će vrlo vjerojatni negativni makroekonomski učinak, a to je smanjenje BDP-a, rast inflacije i pad investicija.

No zašto je Trump sad naglo promijenio priču, odnosno obznanio kako će carine sniziti na 10 posto i pauzirati svim zemljama na 90 dana osim Kini, kojoj je povećao carine na uvoz na čak 125 posto? Jesu li ga na povlačenje natjerale burze, financijska tržišta, drastičan pad vrijednosti dionica...?

- Na ovo pitanje je teško dati odgovor, ali činjenica je kako su Trumpovi iznenadni trgovinski potezi izazvali kaos na svjetskim burzama, što se očituje u velikoj volatilnosti burzovnih indeksa. Dionički indeksi poput S&P 500 pali su više od 10 % u samo dva dana, dok su europske i azijske burze također zabilježile velike gubitke. Američke obveznice i dolar koji su obično "sigurna utočišta" također su izgubili na vrijednosti, što nije baš česta pojava. Nakon što je odluku o uvođenju carina suspendirao na 90 dana, tržišta su se privremeno oporavila, ali su nove kineske protumjere ponovno uzdrmale investitore.

MIROVINSKI FONDOVI

Ukupno gledajući, ako se carinski/trgovinski rat nastavi, što bi to značilo za Hrvatsku? Hanfa navodi kako pad dioničkih tržišta neće znatno utjecati na mirovinske fondove. Mogu li Trumpove carine oštetiti hrvatske fondove, trebamo li strahovati za mirovine, između ostalog? I koje bi gospodarske djelatnosti najviše stradale (turizam?) u RH ako se carinski rat nastavi?

- Mišljenja sam kako je HANFA zasad u pravu jer hrvatski mirovinski fondovi nisu izravno izloženi američkim dionicama. Oni ponajprije ulažu u hrvatske državne obveznice, dionice domaćih kompanija i dio ulaganja u EU fondove i ETF-ove. Dakle, pad američkih ili kineskih burzi neće odmah srušiti vrijednost hrvatskih fondova. Ne smijemo zaboraviti kako je ekonomija zapravo sustav spojenih posuda te ako Trumpove carine rezultiraju globalnom recesijom, ona će direktno utjecati na financijska tržišta. Svaki pad financijskih tržišta utjecat će na smanjenje vrijednosti udjela investicijskih fondova. Imovina investicijskih fondova je visoko diverzificirana imovina, što znači da je vrlo otporna na rizik, ali uvijek postoji dio rizika koji nije moguće otkloniti.

Djelatnost koja će u Hrvatskoj vjerojatno najviše osjetiti negativne efekte carinskih ratova je vojna industrija. Vlada je obećala pomoć izvoznicima, tako da se nadam da će ovaj negativan efekt biti ublažen i da će s vremenom izvoznici pronaći nova zamjenska tržišta (kad govorimo o vojnoj industriji, ne smijemo zaboraviti aktualnu temu o novom naoružavanju Europe).