Financijska tržišta reagiraju vrlo brzo na nesigurnost i moguće rizike. Trgovinski ratovi, nepredvidljivost i drastičnost retorike zasigurno ne pomažu optimizmu ulagača i stabilnosti poslovanja - kaže izv. prof. dr. sc. Igor Cvečić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pročelnik Katedre za međunarodnu ekonomiju, član katedre Jean Monnet europskih ekonomskih integracija, član projekta EU business policies and contemporary challenges of European integration), te dodaje:

Igor Cvečić

- Procjene relevantnih međunarodnih aktera već sada govore o smanjenim očekivanjima gospodarskog rasta za mnoge zemlje, dok drugi izvori najavljuju recesiju. Sasvim je neizvjestan doseg svega toga, zbog nepredvidljivosti politika DonaldaTrumpa (ne samo zbog carina), ali i reakcije drugih zemalja. Carine uobičajeno utječu na porast cijena, smanjenje ili premještanje proizvodnje i posljedično promjene na tržištu rada. Ovisno o pogođenim industrijama i zemljama, moguć je porast nezaposlenosti i smanjivanje kupovne moći. Ali izvjesno je i kako će velik dio investitora reagirati opreznije na sve te najave i nepredvidljivost.

Može li Donald Trump ostvariti ono što je obećao - smanjiti golemi američki vanjskotrgovinski deficit i posljedično tome vratiti proizvodnju u SAD?

- Za takvo što treba vremena, novca i sveobuhvatan strateški plan. Ujedno i velike žrtve. Ne stvara se dojam da su predsjednik SAD-a i njegovi suradnici doista smisleno pripremili Amerikance i njihove poduzetnike za tako zahtjevnu i dalekosežnu tranziciju. No zasigurno nismo upoznati sa svime što se događa “u pozadini” - moguće je da postoji načelni dogovor njegove administracije s glavnim igračima američke industrije i vlasnicima kapitala, ili barem s određenim interesnim skupinama. Moguće je da je ovaj kaos zapravo nekakva faza transformacije koja je osmišljena kako bi reafirmirala (makar interno) američku industriju i osigurala strateške resurse i pozicije koje bi u isto vrijeme osigurale manju ovisnost o drugima (pogotovo Kini) i održavanje vodeće pozicije SAD-a na globalnom tržištu. Nasuprot nagađanjima o mogućem planu, mnogi stručnjaci, u Americi i šire, upozoravaju kako Trumpovi potezi ne ulijevaju povjerenje u istinski smisleni proces takve tranzicije.

Jesu li pritom nove, veće carine pravi ili pogrešan put? Ili se iza svega toga kriju neki veći, ne samo ekonomski nego i politički/geopolitički američki interesi...?

- Moje je mišljenje da Trump carine i njihovo povećanje koristi kao instrument pritiska i prisile. Na svaku najavu protumjera Kine, Kanade ili Europske unije, prijeti još većim carinama. Polazi s pozicije moći i dominacije koje bi svi drugi trebali uvažiti i slijediti. Zasigurno se radi o geopolitičkom repozicioniranju, ali korištenjem poslovne taktike (ipak je on biznismen). Želi ostaviti dojam snage i neograničenih mogućnosti za Ameriku, pa je moguće da ujedno želi spoznati koliko su drugi voljni i spremni pratiti takvu igru. Njegova retorika i poduzete mjere upozoravaju kako želi od svih nekakvu reakciju: ili svojevrsnu podložnost i priznavanje vodstva Amerike, posebno od (dosadašnjih) partnera, ili afirmaciju eventualnih takmaca, koji mu se žele suprotstaviti ili nisu spremni bezuvjetno pratiti američke politike i novu logiku međunarodnih odnosa. Uporno ponavlja Amerikancima, ali i svima drugima, kako neće dopustiti (više) drugima da zloupotrebljavaju SAD. Jasno je kako glavnu prijetnju vidi u Kini, ali umjesto da pridobije ostale zemlje kako bi se zajedno usprotivili kineskom rastu i prodoru, on zapravo stvara nepotrebne tenzije, pri čemu je posebno oštar prema tradicionalnim saveznicima. Ne samo da se iživljava na Zelenskom i Kanađanima nego otvoreno govori kako Amerikanci moraju preuzeti Grenland, i kako je EU stvoren kako bi štetio SAD-u. Nešto nezamislivo donedavno. Suprotno tome, dosta je blag prema Putinu, pa možemo nagađati kako želi pridobiti Rusiju na svoju stranu, što bi znatno oslabilo poziciju Kine.

Tko zapravo plaća carinu, tko taj trošak stvarno snosi - strani izvoznik ili domaći potrošač? Trump kaže da je za SAD sve super, da dnevno Amerika zarađuje 2 milijarde dolara, dok se Kina žali WTO-u da Trump ruši pravila globalne trgovine... Čak se i Rusija oglasila upozorenjem da američke carine krše međunarodna pravila...

- Neosporno je da carine predstavljaju fiskalni prihod, dakle američka vlada planira prikupljati izdašne carine, uz istovremeno smanjivanje poreznog opterećenja dohotka i dobiti. Pretpostavljam da je logika usmjerena na prebacivanje poreznog opterećenja na inozemstvo, umjesto na domaće potrošače i uvoznike. Dio izvoznika doista neće moći uvećane troškove podnijeti, pogotovo ako nemaju alternativno tržište za plasman svojih proizvoda ili ne dobiju potporu vlastite vlade. Međutim, carine uobičajeno ipak plaćaju uvoznici i krajnji kupci, putem viših cijena. To može pomoći američkim proizvođačima koji su inače pod pritiskom inozemne konkurencije. Ali, ako uvodite carine, pogotovo visoke, na proizvode koje Amerikanci sami ne proizvode, onda to nema veze sa zaštitom domaćih proizvođača. Kina je u pravu kada proziva SAD i njihove carine, ali niti oni nisu posve nevini.

No zašto je Trump naglo promijenio priču, odnosno obznanio kako će neke carine sniziti na 10 posto i pauzirati svim zemljama na 90 dana (osim Kini)? Jesu li ga na povlačenje natjerale burze, financijska tržišta, drastičan pad vrijednosti dionica...?

- Vrlo vjerojatno. Trend je postao zabrinjavajući (ne nužno katastrofičan). Međutim, postoje indicije kako su dodatnoj nestabilnosti pridonijeli oni koji u značajnoj mjeri polažu pravo na veliki udio američkog duga (Kina, Japan, Kanada, Europa…), ali bez velike “pompe” u javnosti. Zanimljivo je i da sam Trump, u kontekstu pauziranja carina, navodi kako su se Amerikanci prepali gubitaka na burzi i upotrijebio još jedan novi pojam: panicans. Njegovo objašnjenje te riječi svodi se na novu skupinu (ili stranku) slabih i glupih ljudi koji paničare zbog uvođenja carina.

Ukupno gledajući, ako se carinski/trgovinski rat nastavi što bi to značilo za Hrvatsku? Hanfa navodi kako pad dioničkih tržišta neće značajno utjecati na naše mirovinske fondove. Trebamo li strahovati za naše mirovine, između ostalog? I koje bi gospodarske djelatnosti najviše stradale u RH ako se carinski rat i neizvjesnosti nastave?

- Precizan odgovor o konkretnim učincima, pogotovo na Hrvatsku i naše mirovinske fondove, nije lako predvidjeti. Nestabilnosti financijskog tržišta mogu se prelijevati preko granica, polazeći od tržišta s kojima imamo bliske i intenzivne odnose, ali sve ovisi o tome u što naši mirovinski fondovi ulažu. Jednako tako, gospodarski sektori koji bi mogli biti pogođeni nestabilnostima prvenstveno će biti sektori koji su izravno povezani s američkim tržištem i neće biti oslobođeni carina. No u ovome je trenutku doista teško shvatiti konačnu politiku SAD-a, s obzirom da se praktički svaki dan suočavamo s neočekivanim preokretima i šokantnim najavama. Sve to uopće ne nalikuje smislenoj politici i strategiji, premda postoje i oni koji vide logiku ovako kaotičnog ponašanja.

Trump nikada nije krio svoju fascinaciju carinama, premda ovako olako baratanje njima može imati taktičku ulogu, to jest poticanje i/ili prisila drugih zemalja da Americi ponude značajne ustupke - primjerice: ukidanje carina na američki izvoz, uklanjanje ograničenja na ulaganja američkih kompanija, pristup mineralima i drugim sirovinama koje američka industrija treba (što je vidljivo na primjeru pritiska koje Amerikanci vrše na Ukrajince). Uza sve postoji realna mogućnost da će (bar neko vrijeme) na turizam utjecati svojevrsno “neprijateljsko ozračje” i nepovjerenje između Amerike i Europe. Već je vidljiv jasan pad broja rezervacija za prekooceanske aranžmane, a uskoro stiže ljeto…