Nakon Ursule von der Leyen, sad je i Europska komisija predstavila strateški plan bitnog jačanja obrambenih sposobnosti EU-a. Riječ je o golemom novcu, ali i prijetnje su vrlo konkretne - piše Lucia Schulten, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo u cijelosti.

Proteklo razdoblje razoružavanja i smanjenja izdataka za obranu u Europi najbolje je sažela povjerenica za vanjsku politiku Europske unije Kaja Kalas: "Koliko nam je važna naša obrana, vidi se po tome koliko u nju ulažemo. A u posljednjih deset godina nije nam bila baš jako važna." Estonska političarka dodala je kako još od 1945. nismo bili svjedoci tolike prekretnice u cijeloj svjetskoj politici. A to znači i da je za EU krajnji čas djelovati.

STRAH OD PAPIRA

U takozvanoj Bijeloj knjizi o obrambenoj sposobnosti EU-a stavlja se točka na lijepu, ali očito naivnu vjeru nakon sloma SSSR da je Rusija prijatelj, čak i mogući saveznik Europe. "Ako Rusiji bude dopušteno da ostvari svoje ciljeve u Ukrajini, njezine teritorijalne ambicije nastavit će se širiti. Rusija će ostati temeljna prijetnja sigurnosti Europe na duži rok."

U najkraćem vremenu, već do 2030., Unija treba postati mnogo sposobnija za obranu. Ta godina nije određena slučajno, jer bi, prema procjenama više europskih obavještajnih službi, već do tada ova vlada Rusije veoma lako mogla staviti na kušnju i obavezu međusobne podrške među članicama NATO saveza.

A Rusija nije jedina prijetnja, tu je i sve agresivnija Kina, stanje na Bliskom istoku, i kad je riječ o Siriji i kad je riječ u Pojasu Gaze, a onda su tu i opasnosti nove vrste, kao što su hibridne prijetnje, cyber napadi i sabotaže na infrastrukturi.

Europljani su već pokazali kako lijepo govore i pišu mnogo papira i studija, ali od papira se neće uplašiti ni Putin ni bilo tko drugi tko Europi ne želi dobro, upozorava europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius. Kako bi povećala obrambenu sposobnost, Europska komisija definira ključna područja gdje bi stanje trebalo hitno popraviti: to je, uz protuzračnu i proturaketnu obranu, razvoj topničkih sustava i bespilotnih letjelica, a na vojnim vježbama se uvijek iznova pokazalo kako europskim snagama nedostaje i banalnih stvari kao što su kapaciteti uopće dovesti vojnike do područja aktivnosti.

Bez obzira na inicijative i pojedine višenacionalne jedinice, u tako kratkom roku ne može biti riječi o formiranju nekakve "europske vojske" - države članice i dalje su te koje drže konce u rukama kad je riječ o obrani. No svakako se treba više dogovarati i koordinirati kako bi se postojeći resursi koristili što učinkovitije. Na prvom mjestu je pritom zajednički razvoj oružanih sustava, ali i proizvodnja, a onda i prodaja na tržištu. Usprkos članstvu u NATO-u, još je mnogo različitosti u arsenalima članica Unije i tu se hitno mora raditi na tome da međusobno postanu kompatibilni.

Sve će to zahtijevati goleme iznose i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen još je prije nekoliko tjedana predočila plan ReArm-Europe, u kojem se sljedećih godina predviđa mobilizacija 800 milijardi eura za sigurnost Unije. Tu bi onda bio dopušten i državni deficit članica do 1,5 posto njihova bruto domaćeg proizvoda, što bi činilo vojni izdatak i do 650 milijardi eura. Dodatnih 150 milijardi eura Unija bi svojim članicama ponudila povoljnim kreditima.

Europska komisija ne želi da to bude blagoslov za američke i strane vojne koncerne: nabava je dopuštena samo od tvrtki koje su smještene u Europskoj uniji ili ako je najmanje 65 posto dijelova iz Europe. Ne iznenđuje što je Udruga zrakoplovne, sigurnosne i obrambene industrije Europe oduševljena tom inicijativom Europske komisije. Kako ističu, njima nije važan samo iznos o kojem se tu radi nego i perspektiva, kako bi bili u stanju i proširiti svoje kapacitete.

Dodatni uvjet potpore je poticanje prije svega zajedničke vojne nabave različitih država članica EU-a, ali su tu obuhvaćeni i partneri, gdje nije samo Norveška, nego i Ukrajina. Jer i u tom dokumentu EK-a jedan od ključnih ciljeva daljnja je vojna potpora Ukrajini. Za tu zemlju predviđa se "strategija ježa", s dovoljno oštrim bodljama da postane neprobavljiva za napadača.

Ukrajina će i dalje biti na prvoj crti europske sigurnosne i obrambene politike, stoji u Bijeloj knjizi. Ona je već i sad "središnje mjesto gdje će se vidjeti kako izgleda novi svjetski poredak". A osim tog uključivanja Ukrajine u opremanje Europe tu su i predviđene konkretne pošiljke, kao što je dva milijuna topničkih granata godišnje ili sustava protuzračne obrane.

Plan Europske komisije o obrani Europe naravno da ne zaboravlja NATO - samo što je sad preko tog saveza tu onda i Velika Britanija, ozbiljna vojna sila, koja sad također teži što boljoj suradnji s Unijom u pitanju obrane. A onda su tu i Sjedinjene Američke Države te zahtjeve američkog predsjednika da se Europljani više moraju brinuti o vlastitoj sigurnosti donekle razumije i europski povjerenik za obranu Kubilius: "450 milijuna građana Europske unije ne bi se trebali oslanjati na 340 milijuna Amerikanaca kako bi se obranilo od 140 milijuna Rusa, koji ne mogu pobijediti 38 milijuna Ukrajinaca."

Bar kad je riječ o konvencionalnom oružju i iako se Sjedinjene Države nazivaju "tradicionalno snažnim partnerom", jasno je kako ova Bijela knjiga želi smanjiti svoju ulogu kao "glavnog jamca sigurnosti" Europe. Ali kad je riječ o suradnji u pitanju sigurnosti, Europska unija svakako je spremna i na suradnju sa zemljama izvan NATO-a, kao što je, na primjer, Indija.

IDEJA EUROOBVEZNICA

Frakcija Pučana u Europskom parlamentu većinom pozdravlja Bijelu knjigu, ali ima i prigovora ostalih skupina. Liberalna frakcija Renew smatra je "nedovoljno ambicioznom" i misli kako bi se Europska unija trebala što prije potpuno osloniti na svoje obrambene sposobnosti.

I eurozastupnica Zelenih Hannah Neumann traži “pravu stratešku neovisnost” i u financiranju. Tu ona opet poteže pitanje euroobveznica, dakle vrijednosnica za čiju bi vrijednost jamčile baš sve članice Unije...