Portrait of Otti Berger, Bauhaus Dessau, Lucia Moholy, 1927–1928.
Baranjka u Bauhausu: Sjećanja na Otti Berger
Dizajnirane su na konceptualno strog način, a opet odišu bezvremenskom svježinom, elegancijom i senzualnošću. Gotovo su uvijek jednobojne, doimaju se kao vibrirajuća polja boja, vrlo moderna i nimalo zastarjela - kaže povjesničarka umjetnosti Judith Raum iz Berlina i nastavlja od trenutka kada je počela proučavati Tkalačku radionicu Bauhausa. Odmah je, kaže, bila fascinirana tkaninama koje je dizajnirala Otti Berger, jedna od najvažnijih tekstilnih umjetnica 20. stoljeća.
Otti Berger bila je iznimno telentirana dizajnerica podrijetlom iz Panonske Baranje (tada Kraljevine Mađarske, rođena u Zmajevcu 4. listopada 1898. godine), koja je od 1927. studirala, a potom i predavala na Bauhausu, svjetski poznatoj umjetničkoj školi u Njemačkoj, koju je osnovao arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru, da bi ju poslije preselio u Dessau i tamo održao do 1933. godine. Kao i mnogima drugima, nacisti su Otti Berger zabranili rad u struci, a preminula je 27. travnja 1944. u logoru Auschwitz.
ŽENA ISPRED VREMENA
Tko je zapravo Otti Berger? Rođena u Zmajevcu (Vörösmartu) prvotno kao Ottillia, židovskoga je podrijetla, što joj je stvaralo ozbiljnih problema kroz život, poglavito naletom fašizma/nacizma, pa je poput tisuća sunarodnjaka završila u plinskoj komori logora Auschwitza. Otac Lajoš Berger iz prvog je braka imao sina Oskara, a u drugom braku s Udom Krausz kćer Otiliju i sina Otta. Ugledna obitelj Berger posjedovala je uspješnu trgovinu u Zmajevcu u sklopu koje je postojao i diljem Baranje poznat odjel tekstila (danas Ulica maršala Tita 102!), bilježi Marija Vagra, akademska slikarica rođena u Lugu, koja djeluje i živi Švicarskoj.
U ljetnom semestru 1927. godine Otti Berger upisuje se u Školu Bauhaus i od tada počinju burne godine osobnog intenzivnog socijalnog i profesionalnog razvoja, naglašava Varga. Sudeći prema dostupnim dokumentima Bauhausa, iz dijela prvog semestra sačuvano je malo njezinih radova i fotografija iz pripremnih tečajeva koje su vodili László Moholy-Nagy i Josef Albers. Istovremeno je kroz prvi semestar slušala i predavanja Vasilija Kandinskog o formi i oblikovanju. Nadalje, kroz zimski semestar 1928. Otti se upisala u tekstilnu radionicu Bauhausa, stručna predavanja držala je mlada profesorica Gunta Stölzl, a predavanja iz forme glasoviti slikar Paul Klee.
Tkanje, odnosno tekstilna radionica, od samog početka djelovanje Škole Bauhausa bilo je tretirano kao ženski posao. Istina, ravnopravnost se načelno isticala u manifestu škole, no ona u stvarnosti nije bila zaživljena. Važno je pripomenuti kako se žene teško propuštalo nakon pripremnog tečaja u druge radionice. Smatralo se da su sklone kićenim stvarima, te da stoga ne mogu razvijati estetiku na razini kojoj je težio Bauhaus. Osim toga smatrali su da žene ne mogu ili ne žele ostvariti ozbiljnu karijeru s obzirom na to da se očekivalo da se trebaju realizirati brakom i majčinstvom - prisjeća se Marija Varga.
U svojoj knjizi "Između neba i zemlje - Otti Begrer, umjetnica tekstila" (Pečuh, 2017.) Marija Varga bilježi i ovo: Velika pogreška bila su takva razmišljanja o ženama u Bauhausu! Možda je to tek bio jal, i zato što na radionice baš nisu neku veću pozornost obraćale, recimo to tako, "velike face", no ipak (p)ostaju neprocjenjivo mjesto istraživanja. Uistinu jedna od tih sudionica nedvojbeno je Otti Berger, koja je eksperimentirala s materijalima, formama, bojama i metodama. Tim je ujedno otvarala nove mogućnosti k novim načinima stvaranja, ali ujedno i razumijevanja tekstila i samoga tekstilnog dizajna, čime se borila protiv dotadašnjeg tretiranja te grane umjetnosti u smislu "inherentno ženske prakse" [1]. Otti je prijavila i nekoliko patenata za svoje inovativne dizajnerske kreacije, ali i metode.
Ponešto je još znakovito iz burne, kratke karijere Otti Berger. Školovanje u Bauhausu završava 1930., kada polaže i obrtnički ispit. Surađuje s tvornicama diljem Njemačke, Čehoslovačke, Nizozemske i Engleske, a godinu poslije diplome, uz Lilly Reich, počela je voditi tekstilne radionice Bauhausa te je otvorila vlastiti Studio. Među studentima u Bauhausu bila je omiljena, a supruga osnivača Bauhausa Waltera Gropiusa, Ise, kazala je kako je nitko poput nje nije tako razumio i provodio metode koje je njezin muž u školi pokušao razviti - naglašava Marija Varga, koja je istraživala život i djelo ove svjetski poznate i priznate tekstilne dizajnerice.
Nezaobilazno je također naglasiti, a što je zapravo vidljivo iz nekoliko sačuvanih tekstova, kako je Otti Berger vrlo kritički, ali i progresivno za to vrijeme, propitivala ulogu samoga tekstila, ujedno i njegovo umjetničko osmišljavanje, kao i ulogu u arhitekturi te suvremenosti. Možda je njezin ponajveći iskorak bio upravo u davanju posve nove uloge tekstilu u novonastalim okolnostima svoga vremena. Otti se zapravo trudila pronaći način kako manufakturu ne rabiti kao isključivo formalni element, već tekstil povezati sa samim postupkom i svrhom tkanja. Da bi se potpuno shvatilo značenje tkanine, trebalo ju je, kako ih je Paul Klee učio, i intuitivno osjetiti, slušati tajne tkanine - ističe Marija Varga.
Kada je otvorila svoj atelijer, inovativna i iznimno hrabra Otti Berger počinje vlastitu umjetničku praksu, nažalost kratkotrajnu, no ipak prepoznatu kao unikatnu, čime je svoje vlastito ime, ali i svoja dizajnerska rješenja, promaknula na vidljivo mjesto u kontekstu svega što se u Bauhausu tada zbivalo.
Iako je Otti bila strankinja, još uz to židovskog podrijetla, bila je žena koja se trudila izboriti priznanje u smislu dijaznerice i inovatorice u okvirima tada dominantne muške umjetničke branše, što je bilo vrlo hrabro u tamošnjoj političkoj situaciji u samoj Njemačkoj. Dolaskom nacista na vlast, dolazi i do propadanja samoga Bauhausa, kojeg Hitler i Goebbels proglašavaju opasnim središtem komunističkog intelektualizma. Otti ni tada ne odustaje, pa u Berlinu otvara svoj atelijer. I tada, u sve opasnijoj atmosferi antisemitizma, kao Židovki i strankinji zabranjuje joj se rad. Otti se zatječe u vrlo teškoj situaciji, ne uspjevši pronaći novi posao pa se 1936. godine vraća kući u Zmajevac, gdje se brine o teško bolesnoj majci, čekajući obećanu vizu za obećanu zemlju Ameriku.
SJEĆANJA NA BUDUĆNOST
Nekako u isto vrijeme njezini radovi već su bili stigli u Ameriku na veliku izložbu Bauhausa 1938. u New Yorku. Na fotografiji objavljenoj u povodu izložbe u The Bulletin of Museum of Modern Art vide se izložena njezina dva tepiha koja se danas nalaze u Bauhaus arhivu u Berlinu. Usprkos trudu njezinih velikih poštovatelja i podržavatelja Gropiusa i Hilberseimera te garancijama koje su slali za nju, viza za Ameriku nikada joj nije odobrena i tu zapravo počinje kraj njezine karijere, ali i uskoro kraj života - navodi Marija Varga. Odvedena je 22. svibnja 1944. zajedno sa svojom braćom i šurjakinjom u koncentracijski logor, najprije u Mađarsku, a nakon pet tjedana u zloglasni Auschwitz...
Sve u svemu, gledajući širi i dublji kontekst vremena u kojem je djelovala, kao i evidentni trag koji je ostavila u europskoj i svjetskoj umjetnosti, Baranjka Otti Berger, dizajnerica tekstila, vrsna teoretičarka britka uma, najprije studentica, a potom i profesorica u Bauhaus školi, definitivno zaslužuje počasno mjesto u panteonu hrvatskih velikana. Njezini tepisi i tkanine i danas su izloženi i čuvaju se na Sveučilištu Harvard, u muzeju u Berlinu, u MSU-u Zagreb, u privatnim kolekcijama u svijetu i ponekoj hrvatskoj. Sjećanja na Otti Berger sjećanja su svih nas! I kao sjećanja na prošlost i kao sjećanja na budućnost...
