Dok se svijet fokusira na unutarnje političke krize velikih sila, u hrvatskom susjedstvu odvijaju se procesi koji imaju ozbiljne sigurnosne implikacije. Srbija prolazi kroz duboku unutarnju krizu, gdje Vučićev režim sve teže kontrolira nezadovoljstvo studenata i građana, dok politička nestabilnost u BiH dodatno eskalira zbog sukoba između federalnih vlasti i Milorada Dodika. Na Kosovu tenzije između Prištine i Beograda ne jenjavaju, već se povremeno intenziviraju kroz incidente i vojne prijetnje - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te navodi sljedeće ključne aspekte:.

Vladimir Milinović

DominionArt studio

- Je li regija na rubu novog sukoba? Povijest nas uči da Balkan može biti nestabilan kada se preklapaju interesi lokalnih i globalnih aktera. Iako su svi dionici nominalno predani miru, politička retorika i odluke ponekad potiču zabrinutost. Ipak, postavlja se ključno pitanje: postoji li stvarna spremnost za oružani sukob ili se aktualne krize koriste za unutarnje političke ciljeve? Trenutno, situacija je više nalik na političke igre moći nego na realnu vojnu prijetnju, ali rizik eskalacije ostaje prisutan ako se ne pronađu mehanizmi smirivanja tenzija.

Ključni faktor nestabilnosti Srbije jest ekonomska situacija. Inflacija i visoki troškovi života pogoršavaju stanje, a mnogi radnici iz Srbije koji dolaze u Hrvatsku potvrđuju da su stvarni prihodi znatno niži nego što ih prikazuju službenih statistike. U takvim uvjetima političke elite nerijetko posegnu za strategijom skretanja pažnje na vanjske sukobe. No, umjesto oružane eskalacije, izglednije je da će se situacija rješavati kroz unutarnje političke promjene i međunarodni pritisak.

Demografska situacija regije također igra ključnu ulogu. Iseljavanje i starenje stanovništva smanjuju potencijal za ozbiljne ratne sukobe. Ipak, zabrinjavajuća je paraliza međunarodne zajednice kada je riječ o rješavanju kriznih situacija. Primjer upada na Sjeverno Kosovo 2023. pokazuje da izostanak snažne reakcije može biti opasan presedan. Ipak, unatoč povremenim incidentima, diplomatski napori i prisutnost NATO-a i EUFOR-a pomažu u sprječavanju šireg sukoba.

Ako smo potpuno objektivni, ma koliko to loše zvučalo, činom upada paravojnih postrojbi na Sjeverno Kosovo, koje je suzbila Kosovska specijalna policija, a KFOR i međunarodna zajednica su ostali spavati, zapravo je otvoren novi, ograničeni vojni sukob u bivšoj Jugoslaviji. Kontekst je isti, iako tisuću puta manji, kao invazije na Ukrajinu: sve je dopušteno, ako ste jaki, obranit ćete se, ako niste jaki - jao poraženom. U novom svjetskom poretku, ako se sami ne obranite, mogu vas napasti i saveznici, da zarade.

Što se pak tiče Dodikove vlasti u Republici Srpskoj, ona je na klimavim temeljima zbog siromaštva i intenzivnog iseljavanja - postoje procjene da u Srpskoj ne živi milijun, nego manje od 600.000 stanovnika.

O BOSNI I HERCEGOVINI...

- Bosna i Hercegovina i dalje funkcionira na temeljima Daytonskog sporazuma, koji je donio mir, ali nije osigurao dugoročnu stabilnost. Ključni problemi proizlaze iz entitetske podjele i paralelnih sustava vlasti. Svi politički akteri snose dio odgovornosti za nestabilnost - Dodik svojim separatističkim ambicijama, bošnjački lideri kroz ponekad nefleksibilne politike, a međunarodna zajednica povremenom nesustavnom reakcijom.

Unatoč krizama važno je istaknuti da je međunarodna podrška teritorijalnom integritetu BiH i dalje snažna. SAD i EU jasno su dali do znanja da neće dopustiti secesionističke projekte, što znatno ograničava Dodikove mogućnosti. Pritisak na njega raste ne samo izvana nego i unutar RS-a, gdje gospodarske poteškoće dovode do sve većeg nezadovoljstva građana.

Jedno od ključnih pitanja ostaje položaj Hrvata u BiH i potreba za reformom izbornog zakona. Hrvatska je aktivna u međunarodnim naporima kako bi se osiguralo ravnopravno političko predstavljanje svih konstitutivnih naroda. Iako proces ide sporo, pritisci Zagreba, ali i Bruxellesa, mogli bi dugoročno donijeti rješenja koja jačaju stabilnost BiH.

Uza sve slabosti uloga međunarodne zajednice i njezina predstavnika u ovom je trenutku nezamjenjiva, jer bi se bez Christiana Schmidta Republika Srpska de facto odcijepila.

O REGIONALNIM INTERESIMA...

- Politička nestabilnost u regiji koristi onima koji svoju moć grade na krizama. Dodik koristi napetosti kako bi ojačao vlastiti politički status, dok Vučić balansira između EU-a i Rusije, pokušavajući maksimizirati vlastite političke i ekonomske dobitke. Ipak, unatoč retoričkoj podršci Moskve, realna pomoć Rusije Dodiku ostaje ograničena, s obzirom na to da je Kremlj fokusiran na rat u Ukrajini.

SAD nastavlja podržavati stabilnost regije, ali prioriteti Washingtona su drugdje, što ostavlja EU da preuzme vodeću ulogu. U tom kontekstu Hrvatska ima priliku oblikovati regionalnu sigurnosnu politiku kroz jačanje suradnje sa saveznicima poput Albanije, Kosova i Turske.

U konačnici, situacija u BiH nije izolirana unutarnja kriza, već dio šire geopolitičke borbe. Taj se "šah sjenki" događa u svijetu koji se brzo i radikalno mijenja, i u tom je smislu ova kriza u Bosni drukčija od svih ostalih. Ne bih rekao da lokalni igrači potpuno shvaćaju razmjere onoga što se u svijetu događa, i da su ulozi povećani stotinu puta. U ovom trenutku mala država može ući "na krivoj nozi" na neku međunarodnu konferenciju i izići s ograničenim suverenitetom, ili bez njega.

O AMERIČKOM UTJECAJU...

- Politika SAD-a od 1994. i preuzimanja inicijative (od Britanije) u ratu u bivšoj Jugoslaviji, igra ključnu ulogu u regiji, posebice u BiH i Srbiji, ali je ta prisutnost povremeno varirala ovisno o globalnim prioritetima Washingtona. U Bosni i Hercegovini SAD podržava teritorijalni integritet zemlje i jačanje institucija, ali je u praksi politika često bila reaktivna, prepuštajući EU-u vodeću ulogu u posredovanju i nadzoru političkih procesa. Ipak, posljednjih godina Washington je pokazao odlučnost u sankcioniranju Dodikovih poteza, ocjenjujući ga kao ključnog destabilizatora u regiji.

U Srbiji je američka politika znatno složenija. S jedne strane, SAD nastoji održati stabilnost na Balkanu i potaknuti Srbiju na reforme i jačanje veza sa Zapadom. S druge strane, Beograd pod Vučićem vješto balansira između Zapada i Rusije, često igrajući dvostruku igru – službeno iskazujući spremnost za suradnju s EU-om i SAD-om, a istovremeno održava bliske odnose s Moskvom i Pekingom.

Upozorenje Marca Rubija da SAD-u ne treba još jedno žarište sukoba na Balkanu odražava američku zabrinutost da bi kriza u BiH ili na Kosovu mogla eskalirati u trenutku kada je Washington već opterećen drugim globalnim krizama, poput rata u Ukrajini i napetosti u Aziji. Zato je američka strategija trenutačno usmjerena na deeskalaciju tenzija i jačanje diplomatskog, ali kroz EUFOR i ulogu Turske, i drugog pritiska na sve strane koje potpiruju nestabilnost.

O IZGLEDNOJ BUDUĆNOSTI...

- Citirat ću jednog popularnog tviteraša iz Hercegovine, koji se javlja na mreži sad poznatoj kao X na nalogu Vuk83J: "Treba nam mirna i stabilna BIH! BiH je najveće hrvatsko izvozno tržište, na kojem RH ostvaruje godišnji suficit od 2 milijarde eura! BiH je izvor radne snage za naše gospodarstvo. Od mira u BiH ovisi 15+ milijardi eura turističkih prihoda Zagreba godišnje. Podjelom BiH izgubili bi mir, turizam, izvoz, a dobili Srbiju na Savi i rat s muslimanima. Svaki pokušaj podjele dovest će do regionalnog rata. Srbi ne mogu pobijediti i neće odcijepiti jedan metar teritorija preko Drine. I ja bih volio da su moje Grude u HR, al' treba gledati što je ukupni strateški dugoročni interes hrvatskog naroda. Alija je tri puta nudio Tuđmanu 'sve južno od Prozora'. Dodik nema podršku u srpskom narodu, oni se boje rata više nego drugi. Nije ovo 91.! Čak su i 'veterani' vojske RS-a pozvali Dodika da se smiri. Srbija 90 % nafte dobiva preko Hrvatske. Čime će pogonit tenkove za novi rat na Kosovu ili u BiH? Mir je zajednički interes svih naroda u Europi."

Unatoč izazovima, potpuni raspad BiH ili oružani sukob u regiji i dalje nisu najizgledniji scenariji. Hrvatska, kao ključni regionalni faktor, treba nastaviti sa strategijom jačanja vlastitih obrambenih sposobnosti, ali i s diplomacijom koja stabilizira odnose na Balkanu. Hrvatska treba koristiti svoju poziciju u EU-u i NATO-u kako bi poticala reforme u regiji i spriječila eskalaciju nestabilnosti. Ključ buduće sigurnosti regije leži u ekonomskim i političkim inicijativama koje smanjuju prostor za ekstremne poteze.

Zaključno, dok su sigurnosne prijetnje realne, još uvijek postoje mehanizmi koji mogu spriječiti najgore scenarije. Ključna je politička odgovornost svih aktera - i domaćih i međunarodnih - da se regija ne vrati u destruktivne sukobe prošlosti. U tom kontekstu treba gledati i uspostavljanje komunikacije Pantovčaka s Banskim dvorima, konsenzus o obrambenoj obuci građana, inicijativu Ivana Anušića o suradnji s Kosovom i Albanijom, njegove posjete Turskoj, kao posjete Turskoj Grlić-Radmana i ostalih dužnosnika. Misija Hrvatske je da stabilizira Balkan - ne zbog ideala, već u svom interesu, a za takvu ulogu potrebne su kritične sposobnosti. (Portret snimio: DominionArt studio)