Dok se svijet bavi Trumpom i njegovim predstavama za javnost, u hrvatskom susjedstvu sve je burnije i napetije, koliko u Srbiji, gdje Vučić "ratuje" sa studentima, toliko i u BiH, gdje federalne vlasti i visoki predstavnik Schmidt "ratuju" s Dodikom, a sve je vruće i na Kosovu...

Je li cijela ova više-manje balkanska (istočna i zapadna) regija pred najvećim sigurnosnim izazovima od prestanka ratova 90-ih, je li moguće izvorište novih, pa i ratnih, sukoba i krvoprolića, ili to već i jest - upitali smo prof. dr. sc. Marinka Ogoreca, stručnjaka za sigurnost i predavača na Veleučilištu Velika Gorica.

- Stvaranje nove globalne međunarodne arhitekture i sukladno s tim sve intenzivnija preslagivanja na međunarodnoj političkoj sceni neizbježno se moraju odraziti i na prostor na kojem se nalazi Republika Hrvatska - prostor jugoistoka Europe. Intenzivna redefiniranja međusobnih odnosa velikih sila reflektiraju se na cijelu međunarodnu zajednicu, pa je razumljivo da se to odražava i na našu regiju. Pri tome moramo imati u vidu kako cijeli niz međusobnih pitanja i problema između zemalja jugoistoka Europe nije riješen (mnogi su problemi tek otvoreni), što je i dalje izvor latentnih i više-manje konkretnih prijepora i tenzija među nama susjednim državama. Promatrajući aktualna zbivanja u Srbiji, očito se radi o vrlo ozbiljnom procesu ohlokracije usmjerenom prije svega na promjenu vladajućeg režima, zbog čega je dosta pojednostavljeno konstatirati kako se radi o "ratovanju Vučića protiv studenata" jer se zapravo radi o političkom preživljavanju Vučića i njegove administracije. Po svemu sudeći, aktualni predsjednik Srbije toga je itekako svjestan, pa se u dogledno vrijeme mogu očekivati sve veće turbulencije na unutarnjem planu u Srbiji.

UTJECAJI I INTERESI

Jednaka je, ako ne i napetija, situacija u Bosni i Hercegovini nakon presude Dodiku i naloga federalnih vlasti za njegovo uhićenje...?

- Situacija u BiH je jednako problematična, iako s drugim predznakom. Naime, predsjednik Republike Srpske Dodik ne samo što je u prijeporima s visokim predstavnikom Schmidtom i federalnim vlastima nego je i poduzeo ozbiljne korake prema odcjepljenju srpskog entiteta, što je prvi korak za demontažu države BiH. Ponovo je nužno napomenuti da rat u BiH nije završen Daytonskim sporazumom, već samo zaustavljen kako bi se političke strukture svih triju konstitutivnih naroda mogle dogovoriti i uspostaviti optimalnu političku strukturu nužnu za izgradnju stabilne, prosperitetne i učinkovite države. Ni 30 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma do ozbiljnijih pomaka na izgradnji stabilne BiH nije došlo jer svaka od postojećih etničkih struktura pretpostavlja svoje nacionalne interese zajedničkim, i ne pomišljajući na prihvaćanje nužnih kompromisa potrebnih za izgradnju stabilnosti u jednoj politički tako osjetljivoj i krhkoj zajednici. Srećom, ni jedna strana u BiH trenutno ne raspolaže zadovoljavajućim potencijalom za započinjanje novog rata (ili, konkretnije - nastavka prekinutog), međutim, postoji dovoljno resursa za izazivanje raznovrsnih asimetričnih sukobljavanja. Ti asimetrični sukobi možda ne bi dramatično promijenili političku strukturu BiH odmah, ali bi mogli biti ozbiljni destabilizirajući čimbenik za dugotrajnije razdoblje. Toga su svjesni i ostali međunarodni čimbenici, zbog čega je u posljednje vrijeme došlo do jačanja snaga EUFOR-a, čime se na nedvosmisleni način pokazuje kako će međunarodna zajednica nastojati zadržati cjelovitu BiH.

Kosovo je ostalo jednako ozbiljan neuralgični prostor jugoistoka Europe kao što je bilo i prilikom ustrojavanja te države, samo što je u ovom trenutku to dodatno potencirano destabilizacijskim procesima unutar Srbije. S druge strane, uz snage KFOR-a na Kosovu je locirana i američka vojna baza, pa je za sada mogućnost prenošenja destabilizacijskih procesa na taj prostor razmjerno ograničena.

Komu odgovara ovako napeta politička i sigurnosna situacija u BiH? Koja je i kakva uloga Rusije u svemu što se događa, ali i Srbije, vidimo da Vučić snažno podupire Dodika, a Rusija je, na zahtjev RS-a, tražila izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a o BiH, vezano uz aktualna zbivanja oko Dodika...

- Vrlo je teško u ovom trenutku procijeniti komu je destabilizirani jugoistok Europe korisna opcija, ali se s određenom sigurnošću može konstatirati kako ta situacija ne odgovara prije svega SAD-u. Naime, administracija predsjednika Trumpa, po svemu sudeći, nastoji "pogasiti" ratno žarište u Ukrajini i stabilizirati područje Bliskog istoka kako bi se SAD mogao okrenuti svom najozbiljnijem globalnom konkurentu - Kini. Je li američka strategija, koju je svojevremeno prezentirala još administracija predsjednika Obame, pod nazivom "Pivot to Asia" i dalje u cijelosti aktualna ili je redefinirana u skladu s ciljevima nove administracije predsjednika Trumpa, tek će se vidjeti u dogledno vrijeme. Međutim, ako se SAD želi fokusirati na razvoj svojih odnosa s Kinom i redefiniranje interesnih sfera na pacifičkom prostoru, iza sebe mora imati jasno definiranu konstelaciju odnosa i snaga u Europi.

Nije sigurno da u ovoj aktualnoj destabilizaciji zemalja na jugoistoku Europe interese ima samo Rusija. Razumljivo je da će Rusija deklarativno podržati aktualno čelništvo Srbije i Republike Srpske (konkretnije, Vučića i Dodika), a po potrebi im pružiti i političko utočište, međutim, to ne znači kako je i glavni kreator vrlo suptilnih destabilizacijskih procesa u našem susjedstvu. Naime, još uvijek je u planovima pojedinih političkih krugova u zapadnim zemljama ideja kako bi se problemi BiH te ostalih zemalja jugoistoka Europe mogli najbolje riješiti stvaranjem konfederacije Srbije i Dodikove Republike Srpske s jedne strane te konfederacije hrvatskog entiteta u Hercegovini s Republikom Hrvatskom, a sve zajedno bi mogao objedinjavati i integrirati bošnjački prostor u BiH. Drugim riječima, to bi bilo vraćanje nekakve "balkanske asocijacije" u aktualnost s pomoću tzv. strategije posrednog prilaženja. Očito ideja o nekoj novoj Jugoslaviji nije otpisana u tim europskim političkim krugovima. Naravno, bilo kakav pokušaj takvih integracija ponovo bi rezultirao izbijanjem ozbiljnih sukoba i destabilizacijom cijele jugoistočne Europe.

OPASNA VREMENA

Koja je i kakva uloga SAD-a u BiH i Srbiji, ali i na Kosovu? Marco Rubio upozorio je da SAD-u ne treba još jedno žarište sukoba... Vučić optužuje studente da su "boljševički plenumaši", a istovremeno prima u Beogradu Donalda Trumpa Juniora...

- Iz prethodnih odgovora može se konstatirati kako SAD-u nova destabilizacija na prostoru jugoistoka Europe nikako ne odgovara, te je razumljivo i upozorenje Marca Rubija. Razumljive su i optužbe predsjednika Vučića prema studentima, jer je sada i više nego jasno da su prosvjedi u Srbiji upereni direktno protiv njega i njegovih struktura na vlasti. Što se tiče prijma Donalda Trumpa Jr. u Beogradu, i to je u skladu s Vučićevom vanjskom politikom "sjedenja na više stolica".

Što očekivati u budućnosti? Treba li revizija Daytona? I kakva je budućnost Hrvata u BiH, i oko tog pitanja mnogo toga ostaje neriješeno (izborni zakon, recimo)? Kako može pomoći Hrvatska, i pomaže li u dovoljnoj mjeri? Čović je uvjeren da mir u BiH neće biti ugrožen, a Plenković naglašava da treba spuštati tonove, da se BiH treba vratiti reformama i putu prema EU-u... Vaš završni komentar?

- Po svemu sudeći, na jugoistok Europe dolazi turbulentno i nepredvidljivo razdoblje, bremenito ozbiljnim izazovima koji će se postavljati pred svaki politički subjekt cijele regije, a rješenja će nerijetko morati biti potražena u njihovoj suradnji. Potrebno je ponoviti kako je Daytonski sporazum donio prekid vatre i zaustavio borbena djelovanja u BiH i to mu je bila osnovna namjena. Na toj platformi svi politički subjekti u BiH trebali su dogovoriti održivu političku strukturu koja bi omogućila optimalno djelovanje BiH kao državne zajednice i njezin progresivni razvoj na međunarodnom planu. Osim prekida borbenih djelovanja, ni nakon 30 godina nije realizirana održiva politička platforma za učinkoviti razvoj BiH kao samostalne i suverene državne zajednice, pa je jasna nužnost stvaranja nove političke platforme koja će to omogućiti. Naravno, početak tog procesa bila bi revizija Daytonskog sporazuma, ali i postupna implementacija temeljnih zakona (uključujući i izborni) koji bi omogućavali pravedno sudjelovanje svih triju konstitutivnih naroda u političkom i gospodarskom funkcioniranju zemlje. U tom kontekstu potrebno bi bilo usmjeriti se na nužne reforme (ma koliko bolne bile) i svakako spustiti tenzije, najviše koliko je to moguće. Sudski proces protiv Dodika i čelnika Republike Srpske ima u znatnoj mjeri političke konotacije (u ovom slučaju radi se o "nepoštovanju odluka visokog predstavnika Schmidta") i svakako bi takve situacije trebalo izbjegavati, jer izazivaju političke tenzije u jednom entitetu BiH. Ako bi se radilo o pojedinim eklatantnim primjerima dokazane korupcije ili drugih oblika kriminala, vjerojatno bi i reakcija javnog mnijenja bila drukčija, ali i političkih čimbenika. Korištenje pravosuđem za rješavanje političkih sukoba ili nametanje političkih interesa nikada nije sretno završilo.

Uloga Republike Hrvatske mora biti konstruktivna, pri čemu je potrebno voditi računa o statusu hrvatskog pučanstva u BiH i inzistirati na njegovoj konstitutivnosti, ali nikako se ne ponašati paternalistički ni prema kome na području BiH. Svi oblici potpore Republike Hrvatske i djelovanja njezina čelništva moraju biti fokusirani u tom smjeru.