O aktualnoj društveno-političkoj situaciji u Srbiji, beogradskim masovnim prosvjedima studentata i građana protiv vlasti i predsjednika Vučića, vanjskoj politici Srbije, unutrašnjim problemima i međunarodnim interesima u regiji, kao i napetoj situaciji u BiH, razovarali smo s dr. sc. Milanom Igrutinovićem, znanstvenim suradnikom s Instituta za evropske studije u Beogradu.

Vučić optužuje studente da su "boljševički plenumaši", a istovremeno prima u Beogradu Donalda Trumpa Juniora… Kako komentirate sve što se događa u Srbiji?

Milan Igrutinović

- Teško je iz današnje pozicije procijeniti značenje koje je tragični pad nadstrešnice tek rekonstruirane željezničke postaje Novi Sad imalo za srpsko društvo. Od prvih službenih reakcija, kada je tvrđeno da "samo nadstrešnica nije bila rekonstruirana", do sukoba građana s pripadnicima SNS-a ispred stranačkih prostorija nekoliko dana poslije, i napada grupe huligana na studente dramskih umjetnosti, čiji je potonji početak štrajka praktično pokrenuo današnju lavinu događaja. Ta lavina, gotovo pet mjeseci poslije, još uvijek je u zamahu, u širenju i ubrzanju.

Podsjetimo, u utorak, 19. ožujka u skupštini je konstatirana ostavka vlade Miloša Vučevića, koja je javno bila dana još 28. siječnja. Rok za formiranje nove vlade je mjesec dana, a ako ova skupština ne nađe većinu za takvo što, ići će se na nove parlamentarne izbore početkom lipnja. Sam SNS nema skupštinsku većinu, za koju treba 112 poslanika, već zavisi od podrške još nekoliko stranaka. U tekućim okolnostima brojnih prosvjeda, štrajkova, ukočenosti državnog aparata, nije doista nemoguće da se u sljedećih mjesec dana formira nova većina koja bi poslužila da tehnički pripremi izbore. Izbori u Srbiji su posljednjih godina sporna tema, tako prepoznata i od OEBS-a, a sama vlada Srbije je u pregovorima s EU-om obećala remont medijske sfere i pretresanje biračkih spiskova. Hoće li i kada biti izvanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji, pitanje je za milijun dolara.

PITANJE KORUPCIJE

Što s prosvjedima studenata, oni traju već dugo i postaju sve masovniji, kuda sve to vodi?

- Vladajuća većina i predsjednik osobno u početku su sporo reagirali na studentske prosvjede. Policija, istina, nije bila prema njima brutalna. Već s početkom studentskih blokada su "studentski plenumi", samoorganizirane ad-hoc grupe studenata, preuzeli upravljanje prosvjedima i javno oglašavanje u to ime. Vlasti je trebalo neko vrijeme da pripremi javni odgovor. On je došao već do kraja studenoga, kada su ti plenumi kritizirani kao "boljševički", "revolucionarni", "nedemokratski". To nisu bili termini koji su trebali biti politološki vjerodostojni. Njihova je upotreba trebala biti pragmatična, usmjerena k Vučićevu biračkom tijelu kojem je trebalo ocrniti prosvjede i uvjeriti ga da je Vučić i dalje za njih prihvatljivo rešenje. Uostalom, njegov javni govor je tradicionalno vrlo fokusiran na stabilizaciju i očuvanje glasačkog tijela koje mu je bilo vjerno još od 2014. godine.

I vanjska politika je posljednjih mjeseci uglavnom prelomljena kroz prizmu prosvjeda. Vučić osobno i Vlada Srbije su bili vrlo raspoloženi za Donalda Trumpa, iako ga nisu javno i formalno podržali pred izbore u SAD-u, tu se Beograd zadržao na diplomatskoj distanci. Očekivanja od nove postave u Washingtonu su bila velika. No prvo sankcije naftnoj kompaniji NIS zbog Gazpromova vlasništva, koje je donijela Bidenova administracija, a Trumpova očigledno nastavila, donekle su umanjile prostor za zbližavanje. Na terenu osobne diplomacije, prošle godine nagoviješteni dogovor s Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom oko rušenja dijela zgrade starog Generalštaba u centru grada, teško oštećenog još u bombardiranju 1999. dao je prostor i za iznenadni i kratki posjet Donalda Trumpa Mlađeg prošle nedjelje. Pritom Vučić se veoma potrudio pripremite teren opisujući dio javne buntovne scene u Srbiji kao korisnike USAID-a, i uopće koristeći jezik MAGA pokreta u SAD, predstavljajući se dijelom krajnje desne "internacionale" u kojoj su još Orban, Meloni i drugi.

Koji su zapravo temeljni problemi sadašnje Srbije, odnosno vlasti, pa i samog Vučića? Koliko je on i dalje "razapet", da se tako izrazim, između Rusije, Europske unije, SAD-a i silne želje da pod svaku cijenu ostane na vlasti?

- Važno je razumjeti da su vanjski faktori i tema vanjske politike ostali u debeloj sjeni tijekom prosvjeda. Apsolutno najvažnija tema je pitanje korupcije i uprave, potaknuta padom tek rekonstruirane nadstrešnice u Novom Sadu. To se pitanje potom kapilarno proširilo do najmanjih mjesta u Srbiji, pa su sudionici brojnih prosvjeda u njega unijeli niz manjih tema, od ekoloških tema u Zapadnoj Srbiji do lokalne korupcije (Obrenovac, Čačak, Zaječar itd). Tema nadstrešnice je tako poslužila da se otvori nataloženo nezadovoljstvo lošom upravom i percipiranom korupcijom. Makroekonomske brojke Srbije nisu posebno loše. Uz inflaciju koja jest opteretila plaće i životni standard, plaće u eurima doista su najveće dosad, i nezaposlenost je za srpske uvjete sasvim mala. Dakle, ne prosvjeduju ljudi tražeći koru kruha, već građansko poštovanje i dobru upravu.

Veliki inozemni igrači drže se uglavnom pasivno. Proeuropska javnost duboko je nezadovoljna držanjem Bruxellesa, koji se trudi održati odnos s Vučićem vjerujući da je on i dalje adresa za proces eurointegracija Srbije. Moskva je više puta javno stala na stranu Vučića, nazivajući procese u Srbiji "obojenom revolucijom". Razlog za to je što će bilo koja buduća vlada u Srbiji biti manje prijateljski nastrojena prema Rusiji, i vjerojatno spremnija za uvođenje sankcija i distanciranje od Moskve. No Moskva je nezadovoljna izvozom srpskog oružja i streljiva Ukrajini i izvjesno je kako i ona želi zadržati kakav-takav utjecaj nakon Vučića. Nitko u Srbiji ne percipira SAD kao faktor koji bitno utječe na unutrašnje stvari ovdje, usprkos pokušajima Vučića da se približi Trumpovoj administraciji. Također, ni demokratska javnost nema posebna očekivanja od takvog Washingtona.

Uz probleme u Srbiji, eskalacija napetosti prijeti i u BiH, prije svega zbog presude Dodiku i naloga za njegovo uhićenje od strane vlasti Federacije... Prijeti li BiH raspad? Treba li revizija Daytona?

- Srbija je mjesecima preokupirana unutrašnjim stanjem. Standardna politička linija je da bilo kakve reforme u BiH moraju imati podršku tri većinska naroda, odnosno da ne smije biti nametanja rješenja. Odnos Beograda i Banja Luke je višeznačan, kao i osobni odnos Vučića i Dodika. Podržavaju se u krovnim, "nacionalnim" temama, ali po političkoj dubini oni ne surađuju, štoviše, češće su u sukobu.

Ne čini se da bilo koji politički faktor u Srbiji aktivno promovira ideju raspada BiH. U Beogradu vlada odavno uhodani stav da je očuvanje Republike Srpske i njezinih značajnih ovlasti poput entitetskog veta dovoljno dobro zadovoljenje nacionalnih interesa i u biti nema nikakvog apetita za nečim većim.

Koja je i kakva uloga Rusije u regiji, prije svega u Srbiji i BiH? Rusija je na zahtjev RS-a tražila izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a o BiH...

- Dodik se drži razrađenih odnosa s Rusijom kao najvažnijeg vanjskopolitičkog oslonca, dok u biti i nema više priliku igrati s drugim kartama. U okolnostima rata u Ukrajini, Rusija je smanjila očekivanja na balkanskom prostoru i željela bi vidjeti neširenje NATO-a i uopće "škripanje" u zapadnim mehanizmima, a da pri tome ne mora sama ulagati resurse u takve ishode. To je, dakle, vođenje relativno jeftine politike za male dobitke na starim i poznatim pozicijama, a u okolnostima kada je ruska politika umnogome izbačena iz Europe.

KORAK PREMA EUROPI

Koja je i kakva uloga SAD-a u Srbiji i BiH, uključujući i Kosovo, gdje Amerikanci imaju jaku vojnu bazu? Trump je zvijezda u Srbiji, u Sjevernoj Makedoniji, BiH, Crnoj gori, Kosovu... Kako to objasniti? Što očekivati u budućnosti?

- Sada se američka uloga stavlja pod znak pitanja, počevši od krovnog pitanja hoće li Washington načelno nastaviti podržavati proces eurointegracija, te hoće li tražiti neke svoje favorite na Balkanu. Operativno, za sada, čini se da nema posebnih naznaka promjene kursa, dok je u srpskoj javnosti primijećeno da je razina američke javne kritike u BiH prema Dodiku opala. U Beogradu se čeka novi američki veleposlanik, a u Prištini čekaju formiranje vlade i mogući nastavak javne konfrontacije Aljbina Kurtija s američkom i najvećim europskim veleposlantvima.

Općenit je dojam da su "strani faktori" zapravo manje prisutni na terenu od onoga na što smo do sada bili navikli. Želim vjerovati da je to odraz i izvjesne emancipacije ovdašnjih društava i da će ta društva biti sposobna na dostojanstven, demokratski i progresivan način rješavati svoje unutrašnje probleme. Sama Srbija bi time, a bez isprazne simbolike i teatralnosti, došla mnogo bliže članstvu u Europskoj uniji nego što je to doskora bilo zamislivo. n