U hrvatskom susjedstvu sve je burnije i napetije, koliko u Srbiji, gdje je Aleksandar Vučić prošle subote bio suočen s najmasovnijim prosvjedima do sada, toliko i u Bosni i Hercegovini, gdje federalne vlasti i visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt imaju velike probleme s Miloradom Dodikom, čelnikom Republike Srpske, za kojeg je izdan nalog za uhićenje... Kronični su problemi i na Kosovu...

Je li cijela ova više-manje balkanska (istočna i zapadna) regija moguće izvorište novih, pa i ratnih, sukoba i krvoprolića - upitali smo doc. dr. sc. Janka Bekića sa Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman" u Zagrebu.

Janko Bekić

- Države koje ste nabrojili u vašem pitanju spadaju u tzv. srpski svijet - mini imperijalnu verziju ruskog svijeta. Njima možemo dodati Crnu Goru, koju Beograd također vidi kao svoje "dvorište", ili - poetski - "srpsku Spartu". Radi se o konceptu koji je nadomjestio ideju velike Srbije, odnosno Beograd više ne ide nužno za tim da proširi svoje granice kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi, ali želi biti hegemon na svojem vlastitom "velikom prostoru" (pojam Carla Schmitta). Namjerno govorim Beograd, a ne Aleksandar Vučić, jer je iluzija da bi se Srbija s eventualnim padom Vučića magično transformirala u uzornu liberalno-demokratsku državu spremnu za članstvo u Europskoj uniji. Važno je osvijestiti kako sve političke opcije u Srbiji, koliko god se činile "građanske" ili prozapadne, na ovaj ili onaj način žele dominirati prostorom bivše Kraljevine Jugoslavije i SFRJ - minus Hrvatska i Slovenija, koje su se članstvom u EU-u i NATO-u uspjele izvući iz tog konteksta. Jasno je da takve hegemonske pretenzije mogu izazvati i nove oružane sukobe, posebno u svjetlu velike geopolitičke krize u kojoj se trenutno nalazi europski kontinent.

Što se tiče nama daleko zanimljivije BiH, koji su zapravo temeljni problemi te zemlje, države ovako ustrojene, s visokim predstavnikom međunarodne zajednice i temeljima Daytona koji se tresu već godinama? Koliko je za sve poremećaje kriv Dodik, koliko federalne vlasti (muslimanski lideri, kako ih proziva Dodik), koliko međunarodna zajednica/diplomacija Europske unije, ili svi skupa?

- Neupitno je da je zapadni dio međunarodne zajednice godinama radio na vrlo sporoj i postupnoj transformaciji BiH u tzv. građansku državu, što je eufemizam za nacionalnu državu Bošnjaka. Drugi narod po veličini - bosanski Srbi - tome se otvoreno opire, a Milorad Dodik je vjerovao kako se u drugom mandatu Donalda Trumpa može dogoditi veliki preokret kojim bi BiH bila vraćena na svoje "tvorničke postavke" iz 1995. godine. U slučaju da taj plan propadne, ostala mu je "nuklearna" opcija odcjepljenja Republike Srpske. I u tom scenariju Dodik je računao na Trumpa, odnosno na izostanak reakcije Sjedinjenih Država, koje se djelomično povlače iz Europe i fokusiraju na zapadnu hemisferu (Grenland, Kanada, Američki/Meksički zaljev, Panamski kanal...), ali i područje Indopacifika. Međutim, pokazalo se da vanjskopolitički establišment u Washingtonu nije zaboravio na BiH, niti je digao ruke od nje, pa je Dodik ostao ograničen na podršku Rusije, Srbije i - ono što je relativno novo i s pravom zabrinjava - Mađarske!

Koja je i kakva uloga Rusije u svemu što se događa, ali i Srbije, vidimo da Vučić snažno podupire Dodika, a Rusija je na zahtjev RS-a tražila izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a o BiH, vezano uz aktualna zbivanja oko Dodika... Koja je i kakva uloga SAD-a u BiH i Srbiji, ali i Kosovu?

- Rusija se koristi svojim pulenima na Balkanu kao sredstvom pritiska na Zapad u velikoj igri oko Ukrajine. Dok god Zapad pomaže Ukrajini, Rusija će podržavati proruske elemente na Balkanu, držeći prije svega Europu u neizvjesnosti i strahu od novog balkanskog rata. Iako se to ne može tvrditi sa stopostotnom sigurnošću, rusko razmišljanje u okvirima sfera utjecaja daje naslutiti kako bi Moskva napustila svoje saveznike u Srbiji, BiH, Crnoj Gori itd. ako bi joj Zapad "prepustio" Ukrajinu. S obzirom na to da se to neće dogoditi - unatoč bliskosti Trumpa i Putina i želji američkog predsjednika da odvoji Rusiju od Kine - možemo očekivati da će Rusija u doglednoj budućnosti ostati destabilizirajući faktor na jugoistoku Europe.

Što očekivati u budućnosti, s obzirom na sadašnje i moguće buduće napetosti u regiji? I kakva je budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, i oko tog pitanja mnogo toga ostaje neriješeno (izborni zakon, recimo)? Što i kako može pomoći Republika Hrvatska, i pomaže li u dovoljnoj mjeri kad se radi o BiH? Vaš završni komentar?

- Nalazimo se u vrlo osjetljivom trenutku. Ono što bi svakako trebalo izbjeći jest da se nakon izglednog sklapanja primirja u Ukrajini oružani sukob premjesti na Balkan. Republika Hrvatska ima vitalni interes da sačuva opstojnost i prava hrvatskog naroda u BiH, ali se mora kloniti bilo kakvih poteza koji bi nekome omogućili da povuče paralelu između Hrvatske i Srbije, ili Čovića i Dodika. Hrvatska je - potpuno nepravedno - pod povećalom mnogih zemalja iako već 30 godina konzistentno zagovara cjelovitost, suverenost i stabilnost BiH, kao i njezino pridruživanje euroatlantskim integracijama.

Naš cilj mora biti jedinstvena BiH u kojoj se istinski, a ne samo na papiru, poštuju prava svih triju konstitutivnih naroda. Osim toga, Hrvatska mora voditi računa o cjelokupnom prostoru jugoistočne Europe, jer su i Crna Gora i Kosovo potencijalna krizna žarišta. U tom kontekstu treba promatrati i značajan iskorak Vlade RH u obliku pojačane suradnje s Albanijom i Kosovom, inicirane nedavnim potpisivanjem deklaracije o trilateralnoj vojnoj suradnji Zagreba, Tirane i Prištine. (D.J.) n