U materijalnom je svijetu podrijetlo svih manifestacija u Četiri Elementa, koje u spisima Ruže i Križa nazivamo i Principima. Čovjek podliježe tim Principima kao što je to već izrazio Paracelsus: "Četiri Elementa oblikuju Makrokozmos, kao i čovjeka. On je Mikrokozmos, ekstrakt iz svih zvijezda i planeta, ali on je isto od Zemlje, Zraka, Vode i Vatre."

U svim svetim spisima izvješćuje se da su Nomadi gledali izvore vode kao mjesta radosti, ushićenja i molitve. U njihovoj blizini održavali su se važni susreti, koji su se često nazivali Božjom providnošću. Općenito su izvori i rijeke bili odlučujući za gradnju nastambi, jer bez vode nema života. Voda je stoga postala bitnim čimbenikom socijalizacije. I danas se mnoga mjesta nalaze na obali mora, jezera i u blizini rijeka.

BOGATA HRVATSKA

Element vode iznimno je važan u našim životima. Nije slučajno što u nama voda zauzima više od 70 posto, a da oko nas, na Zemlji, površina vode također prelazi 70 posto ukupne površine planeta. To je element koji se prilagođava i poprima novi oblik gdje god da ga stavimo. Vezan je uz emocije, prilagodljivost, služenje, obožavanje i divljenje, romantiku, njegovanje, ljubav, intuiciju, suosjećanje, žrtvovanje, ali i uživanje. Voda je element koji se brine o drugima, koji njeguje i pazi, ali i ovisi o drugima. Ponovno nije slučajno što, prema statistici, oženjeni muškarci žive duže, jer tu postoji ženska energija, energija vode, koja se brine, održava i koja njeguje. Bitno je uvijek imati na umu da je voda kreativna kad teče, a da se kvari kad stoji. Tako je i s našim emocijama, gdje je element vode izražen valovitim oblikom i plavom bojom. Neravnoteža, odnosno manjak vode, u prostoru i na parceli gdje boravimo odražava se na stanare kao emotivna zatvorenost, problem s vodom u prostoru, neprilagodljivost, neprihvaćanje, težina u životu, stalni osjećaj da nemamo sreće.

Hrvatska je među trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu. Svake godine 22. ožujka obilježavamo Svjetski dan voda. Pokrenut na inicijativu Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED) u Riju de Janeiru 1992., te se i službeno počeo obilježavati godinu dana poslije, taj važan datum želi skrenuti pozornost svijeta na važnost voda te upravljanje i održavanje vodnih resursa.

Primjer je znanstveno priznati tzv. memorijski efekt vode. Još je 1995. godine japanski znanstvenik Masaru Emoto proveo opsežno istraživanje kako voda reagira na različite utjecaje, poput glazbe, misli i riječi. Dobio je iznenađujuće rezultate. Prirodna voda iz planinskih potoka ili izvora, kao i voda nakon molitve, klasične glazbe i pozitivnih misli, formirala je savršene kristale nevjerojatne ljepote. Kristali zagađene i ustajale vode bili su nepravilna i deformirana oblika. Istraživanja dr. Masarua Emote potvrđuju da je voda živa i ima pamćenje. Kada je pijemo, informacije koje se nalaze u vodi prenose se na nas.

TURISTIČKI KONTEKST

Gdje se krije ta moć i možemo li analitički i racionalno objasniti oduševljenje koje nastaje u kontaktima s čistom vodom? U tom kontekstu turizam omogućuje privremeni prostorno-vremenski bijeg iz stvarnosti tako što turiste prenosi u druge svjetove, pri čemu voda dobiva posebno moćnu ulogu. Bilo da je to kupanje, veslanje, jedrenje, ronjenje, pecanje... Sve te aktivnosti naše turiste dovode u situaciju emotivne povezanosti i oduševljenja. Voda ima moć iscjeljivanja, pogotovo čista voda, koja sadržava sve potrebne elemente što pomažu u uklanjanju negativne energije, stresa... Možemo vidjeti i osjetiti, zapravo iščitati, koliko je važan doživljaj atmosfere koju kreira voda - sve to je svojevrsna pozivnica, ali i pozornica za put k doživljaju sreće i opuštanja.

PEXELS

Simbolika vode izrazito je snažna jer postoji na svim razinama u našem svakodnevnom životu. Primjerice, element vode bitan je u našim životima - donosi nam hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne tvari, pročišćava bubrege, hladi, ali i štiti od hladnoće naše tijelo, dio je naše krvi, znoja, suza i sline….

U mnogim svetim spisima istaknuto je da su nomadi gledali na obale rijeka, jezera i mora kao na mjesta radosti, ushićenja i molitve. Rijeke, potoci, jezera i mora kao voda postoje u mnogim mitologijama i tu se skriva tajanstveni i bajkoviti svijet mitskih bića, uključujući i staroslavensku mitologiju i narodne predaje. Posebno inspirativne su priče o vilama i vodenim vilama koje je obradio povjesničar, književnik i poetičar Ivan Kukuljević Sakscinski u književnom listu "Danica Ilirska".

Narodna predaja spominje razne vrste vodenih vila, vodenog čovjeka, ili vodenjaka, kao i morske ljude. Vodene vile u našem se narodu dijele na vile izvorkinje, jezerkinje i povodkinje i stanuju u rijekama, jezerima, studencima i bunarima, a rado iz njih izlaze. Zanimljiva poveznica s mitskim i bajkovitim koju nalazimo u našim ruralnim krajevima uz potoke, rijeke i jezera jest i priča o rusalkama, koja vuče korijen također još iz poganskih vremena i upisana je trajno u našu kolektivnu maštu. Rusalke su simbol plodnosti i slične su keltskim i grčkim nimfama, one su duhovne snage koje su trebale osigurati životnu vlagu poljima i šumama svako proljeće, kada bi izlazile na obalu da bi plesale na mjesečini.

POVRATAK BAJKAMA

Možda je kontakt s vodom vraćanje onome čudesnom i prekrasnom osjećaju kontakta s prirodom, povratak bajci koja je, na žalost, nestala iz naših života i potrebno je iščitati poruku koju nam je i I. B. Mažuranić dala u svojim bajkama, posebno bajkom "Ribar Palunko i njegova žena". "Uranjanjem u vodu" zapravo se događa svojevrsni fenomen "uranjanja" u turističku egzistenciju, gdje turist nastavlja ostvarivati ideju da više nije zatvoren u svoje bivše ja (sebstvo), nego je privremeno transformiran u novu osobu, s drukčijim identitetom (turist), koji igra na novoj pozornici (turistička destinacija). U takvom svijetu, izvan uobičajenog vremena i prostora, koji je daleko od realnosti, koja je ostala kod kuće, turist postaje glumac i poprima ulogu plivača, ribara, veslača, ronioca, jedriličara..., a voda je redatelj i scenarist.

Spomenimo još i pojam meandra, koji se veže uz rijeke, pa evo povezanih pojmova koji u semiotičnom i simboličnom smislu imaju fascinantno značenje: osciliranje, gibanje, strujanje, variranje, kruženje, prožimanje, vrludanje, isprepletanje, međudjelovanje, otklizavanje, supostojanje, prepletanje, talasanje, otjecanje, tečenje, usložavanje, grananje, kolebanje, ulančavanje, vrtloženje, ukrštavanje, suženje, kretanje, titranje, krivudanje, suprotstavljanje, pulsiranje...

I na kraju, sve odlazi u more i spaja se s drugim morima i oceanima. Ili, kako je to zapisala Sylvia A. Earle, američka morska biologinja i oceanografkinja: Ima puno vode u svemiru bez života, ali nigdje nema života bez vode!