Trump nije zaslužan za "buđenje" Europe, on je samo faktor kaosa koji je ogolio slabosti europskih elita. Istina je da je EU predugo živio u iluziji da su sankcije i vojna pomoć Ukrajini dovoljne da obuzdaju Rusiju, a istodobno su zapostavljene ključne sigurnosne i strateške investicije. No tvrdnja da bismo Trumpu trebali biti "zahvalni" za europsko otrježnjenje nije samo pogrešna nego i opasna - kaže prof. dr. sc. Josip Glaurdić, direktor Instituta za političke znanosti Sveučilišta u Luksemburgu, te dodaje:

Josip Glaurdić

FNR/Rick Tonizzo

- Europa se nije probudila jer ju je Trump natjerao, već zato što više nema izbora. Trumpova politika je proizvoljna, nepredvidljiva i vođena kratkoročnim interesima. Njegovo povlačenje potpore Ukrajini nije nikakav strateški signal koji pomaže Europi, nego direktan poziv Rusiji da eskalira sukob. Njegova prijetnja NATO-u nije prilika za europsku samostalnost, već slabost koja može destabilizirati cijeli kontinent.

Ako EU danas poduzima ozbiljnije korake prema vlastitoj sigurnosti, to nije zato što mu je Trump dao neku stratešku lekciju, nego zato što je njegov politički oportunizam stvorio vakuum koji Europa mora hitno popuniti. EU se ne smije zavaravati - ako se vanjskopolitički trumpizam nastavi, pitanje neće biti može li Europa biti samostalna, nego hoće li preživjeti politički i vojni slom transatlantske suradnje.

Na izvanrednom samitu EU-a u Bruxellesu podržan je prijedlog Europske komisije da se uspostavi posebni financijski instrument od 150 milijardi eura zajmova državama članicama za investicije u obranu. "Danas se okreće stranica i otvara se nova knjiga obrane Europe", izjavio je visoki dužnosnik Europske unije... Vaš komentar?

- Ne okreće se nikakva "nova stranica", a kamoli "nova knjiga" europske obrane - to je još jedan zakasnjeli, birokratski kompromis koji samo potvrđuje koliko je EU nesposoban donositi brze i odlučne odluke u trenutcima sigurnosnih kriza. Financijski instrument od 150 milijardi eura može zvučati impresivno, ali on ne znači automatski europsku vojnu samostalnost. Problem nije samo u novcu nego i u političkoj volji i strukturnim slabostima EU-ove sigurnosne politike.

Prvo, zajmovi državama članicama nisu isto što i konkretna ulaganja u vojnu industriju ili operativne kapacitete. Hoće li sve članice zaista iskoristiti ta sredstva na način koji jača zajedničku sigurnost, ili će ih trošiti prema vlastitim prioritetima? Hoće li države poput Mađarske ili Slovačke, koje su već sad protiv podrške Ukrajini, iskoristiti taj novac za jačanje stvarne europske obrane? Drugo, bez jasne strateške doktrine i operativnog zapovjednog sustava EU ostaje vojni patuljak, bez kapaciteta da brzo i učinkovito odgovori na prijetnje.

Dakle, dok Bruxelles priča o "novim knjigama", Rusija i dalje djeluje na bojnom polju. Ako Europa želi pravu vojnu autonomiju, ne treba joj samo fond za obranu nego i politička hrabrost da se oslobodi američke sjene i da jasno definira svoj vojni cilj, kreira europsku vojsku i stvori plan za europski nuklearni kišobran, a toga još uvijek nema.

Može li se Europa obraniti od Putina bez pomoći SAD-a, makoliko se sad aktivirala na hitnom jačanju vlastitih obrambenih sposobnosti? Macron naglašava i važnost nuklearnih EU potencijala...

- Europa trenutno ne može sama obraniti svoj teritorij od Rusije bez SAD-a, ne zato što bi Rusija bila vojno superiorna, već zato što je EU desetljećima svjesno potkapacitirao vlastite vojne snage, oslanjajući se na američki nuklearni kišobran i logističku potporu NATO-a. Macron može govoriti o "nuklearnim EU potencijalima", ali francuski nuklearni arsenal nije zamišljen za kolektivnu obranu Europe - njegova doktrina je nacionalna, a ne savezna. Da bi se doista stvorio europski nuklearni štit, bilo bi potrebno ono što EU izbjegava: stvaranje stvarne političko-vojne unije s jedinstvenim zapovjednim lancem i strateškom doktrinom.

Što ako Trump povuče SAD iz NATO-a? Ta opcija više nije teorijska - ona je realna. Ustavno gledano, nema jasne procedure za raskid ugovora, ali to ne znači da ga Trump ne može de facto uništiti. Dovoljno je da ukine financiranje, povuče američke trupe iz Europe i jasno izjavi da SAD više ne smatra NATO obvezujućim. I onda nakon toga, kao bonus, eskalira agresiju prema dvije zemlje saveznice prema kojima je već agresivan - Danskoj i Kanadi. Posljedice? Krah sigurnosne arhitekture Europe, ogroman vojni vakuum, Putinova agresija prema baltičkim državama ili Poljskoj.

Europa više nema luksuz da se pita je li Trump ozbiljan. Treba djelovati kao da je NATO već mrtav i pripremiti vlastiti obrambeni pakt - odmah!

Gdje je u svemu tome Hrvatska, kako u EU-u i NATO-u tako i u regiji? Plenković je naglasio kako EU nevjerojatno brzo napreduje u jačanju obrane...

- Hrvatska u svemu ovome još uvijek nema jasnu stratešku viziju, već uglavnom prati tijekove unutar EU-a i NATO-a, bez proaktivnog djelovanja. Plenkovićeve izjave o “nevjerojatnom napretku” EU-a u jačanju obrane zvuče optimistično, ali realnost je da je Europa tek sada, u panici, počela graditi ono što je trebala imati desetljećima prije. Hrvatska nema luksuz čekati da Bruxelles riješi sigurnosna pitanja - treba sama definirati što konkretno znači nacionalna sigurnost u novom geopolitičkom poretku. Iz hrvatske perspektive, ako NATO oslabi ili se SAD povuče, oslanjanje na kolektivnu obranu više neće biti dovoljno. Ključno pitanje je regionalna sigurnost. U našoj regiji postoji samo jedna strana koja je nezadovoljna i frustrirana granicama, a njezini lideri ulaze u milijunske poslove s članovima Trumpove obitelji. Što ako zbog njih BiH postane novo geopolitičko bojište? Zasad su akcije NATO-a u regiji ohrabrujuće, ali samo zato što trumpisti još nisu preuzeli odlučivanje i u toj domeni unutar vanjskopolitičkog aparata SAD-a.