Iz Razvojne mreže Republika (RMR) medijima je upućen javni apel za Novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj (NPP) i nove mjere ruralnoga razvoja, koji posve raskidaju sa sadašnjim obrascima razmišljanja i načinima djelovanja. Prenosimo u skraćenoj i sažetoj verziji neke od glavnih postavki.

Između ostalog u apelu se navodi da je potreban raskid sa sadašnjom poljoprivrednom politikom, brzo usvajanje posve novih načela i mjera nove/alternativne poljoprivredne i ruralne politike te njihova brza provedba u praksi. Iluzorno je misliti da će dosadašnja što prikrivena što otvorena politička i financijska pomoć velikim poljoprivrednim tvrtkama i njihovoj ulozi u postizanju "europske konkurentnosti" domaće poljoprivrede riješiti sve njezine probleme, a pogotovo ostvariti ključne ciljeve ruralnoga razvoja i time zaustaviti razorne učinke depopulacije i deagrarizacije u našim ruralnim prostorima. U europskim državama uzgoj i poljoprivrednu proizvodnju ne nose samo veliki proizvodni sustavi već i seljaci - vlasnici malih, srednjih i velikih farmi.

Sadašnja kriza hrvatske poljoprivrede upozorava, između ostaloga, i na to da politika na poljoprivrednike gleda kao na "društveni sloj u izumiranju", ne računajući na njih kao na stvarne vlasnike zemlje i šuma, čuvare ključnih resursa za nacionalnu, proizvodnu, ekonomsku i socijalnu slobodu. Zato nova poljoprivredna politika treba počivati na paradigmi jačanja ekonomske slobode malih i srednjih uzgajivača i poljoprivrednih proizvođača, na europskom pristupu realnosti sela i složenih zahtjeva koje organski razvijana obiteljska poljoprivredna gospodarstva moraju ispuniti u proizvodnji hrane i izvan nje.

Nova poljoprivredna politika treba počivati na jasnoj spoznaji da Hrvatska još uvijek nije pronašla svoj model poljoprivredne politike u europskom kontekstu, u kojem je većina zemalja već ostvarila znatnu samodostatnost i tržišno liderstvo u poljoprivredi. Svjesni te "povijesne asinkronije" u ciljevima razvoja poljoprivrede, uključeni u apel smatraju da Hrvatska mora pronaći model poljoprivredne politike koji bi uz uvažavanje ključnih načela tržišta doista razvijao domaću poljoprivrednu proizvodnju, njezinu uzgojno-proizvođačku i društvenu mrežu, njezin vrijednosni volumen i uzgojno-proizvođačku samodostatnost te konkurentnost na domaćem i europskom tržištu.

Nova poljoprivredna politika kao kompetentan tip državnog intervencionizma treba jačati adaptacijske i ekonomske sposobnosti hrvatskih poljoprivrednika u odnosu prema trženju na domaćem/europskome tržištu, podržavati poljoprivrednike rasta, poduzetnički, a ne ortački orijentirane proizvođače i zadovoljiti neke od nacionalno važnih razvojnih ciljeva.

Ti su ciljevi: samodostatnost u energiji i hrani; fokusirane potpore u poljoprivredi; jačanje konkurentnosti kroz ulaganje u preradu domaćih poljoprivrednih proizvoda i proizvodnju visokofinaliziranih proizvoda s većom dodanom vrijednosti; osiguranje poštenih odnosa između velikih tvrtki i malih kooperanata uz poticanje ekonomskog udruživanja malih uzgajivača i proizvođača; brži i ujednačeniji razvoj ruralnih prostora. Ekonomski rečeno, nema veće konkurentnosti bez jačanja ponude na strani uzgoja i poljoprivredne proizvodnje.

Uzimajući u obzir evidentirane ekonomske, političke, socijalne, demografske i ruralno-razvojne aspekte sadašnje krize uzgoja i proizvodnje u hrvatskoj poljoprivredi te polit-ekonomski uvid da se poljoprivredna politika u posljednjih tridesetak godina usmjerila na snažne poticaje velikima, uz posljedično oslabljivanje malih i srednjih poljoprivrednika kao mogućih sudionika rasta u poljoprivredi, Nova poljoprivredna politika ima kao svoj glavni cilj smanjenje "povijesne asinkronije" uzgoja i poljoprivredne proizvodnje u odnosu prema usporedivim EU zemljama. Ona smjera postizanju prehrambene samodostatnosti preporodom hrvatskoga sela u kojem su OPG-ovi istodobno nositelji uzgoja i proizvodnje hrane i ostalih ciljeva upravljanja ruralnim prostorom, kao što su to razvoj i očuvanje okoliša, izgradnja potrebne infrastrukture za ekonomske i socijalne potrebe življenja na ruralnome prostoru te revitalizacija seoskog prostora, navodi se u apelu, te predlažu temeljna načela Nove poljoprivredne politike:

1) Jačanje i širenje ekonomske slobode najšireg kruga malih i srednjih uzgajivača i proizvođača poljoprivrednih dobara kroz prodaju državne zemlje malim i srednjim poljoprivrednicima pod jasnim uvjetima.

2) Usmjeravanje sustava potpora, mjera i poticaja onima kojima je poljoprivreda stvarna djelatnost.

3) Jačanje instrumenata vlasništva nad privatnim poljoprivrednim zemljištem.

4) Jačanje i obrana poštenih odnosa između malih kooperanata i velikih poljoprivrednih tvrtki.

5) Dosljedna obrana načela jednakih pravila za sve u tržišnome nadmetanju u području uzgoja i poljoprivredne proizvodnje, prerade i njezine distribucije.

Provedba ovih prioriteta preko konkretnih mjera ovisi o nekoliko širih makrovarijabli. To su: strateške odrednice i strukturne promjene državne administracije, raspoloživi kapital i porezna politika, aktiviranje poljoprivrednog zemljišta, zakonska usklađivanja, tržište te obrazovni i informativni sustav.

Sve u svemu, poljoprivreda ne uzgaja i ne proizvodi samo hranu nego i čuva okoliš, osigurava organsku ravnotežu u prirodi, čini podlogu prometne infrastrukture i ostvaruje socijalni nadzor prostora. Grad ne može bez sela, i to ne bilo kakvog, nego živog sela - ta su dva dijela jedne te iste društvene zajednice povezana s promišljenim ruralnim razvojem (ruralno-urbanim vezama). Ulaskom u Europsku uniju hrvatska kratkovidna poljoprivredna politika pokazala je sve svoje slabosti, dodatno nas ukopavajući na ekonomsku periferiju Europe. Da bismo osnažili ruralni prostor, ukinuli siromaštvo u njemu, uzgojili i proizveli dovoljno hrane za domaće stanovništvo, unaprijedili organizaciju i povezivanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te uvjete života, uzgoja i proizvodnje hrane na selu vezali uz prednosti biološke raznolikosti i optimalnog ruralnog razvoja, poljoprivredi, selu i seljaku moramo vratiti društveno dostojanstvo koje mu se sadašnjom poljoprivrednom politikom uskraćuje. Moramo se mijenjati i kroz promjenu ne ponavljati stare pogreške.

Zato nam treba Nova poljoprivredna politika, koja počiva na paradigmi jačanja ekonomske slobode malih i srednjih uzgajivača i poljoprivrednih proizvođača, na europskom pristupu realnosti sela i složenih zahtjeva koje organski razvijana obiteljska poljoprivredna gospodarstva moraju ispuniti u proizvodnji hrane i izvan nje. Njezin je glavni cilj smanjenje "povijesne asinkronije" u uzgoju i proizvodnji hrane u odnosu prema usporedivim EU zemljama. Snažno hrvatsko selo i obiteljska poljoprivredna gospodarstva te moderni ruralni razvoj usmjeren k jačanju veza s urbanim prostorom ključ su zaustavljanja pogubnih procesa depopulacije, deagrarizacije i emigracije na našim ruralnim prostorima. Za takvu poljoprivrednu politiku potrebno nam je i minimalno društveno suglasje svih važnih dionika političkoga, ekonomskoga i kulturnog prostora.

(Razvojna mreža Republika - RMR, intelektualna je platforma koja okuplja i umrežava sve građane Republike Hrvatske koji promišljaju njezin dugoročni razvoj, a posebno društvene, političke, ekonomske i kulturne čimbenike koji taj razvoj na ovaj ili onaj način ugrožavaju. Voditelj RMR-a je dr. sc. Drago Čengić, znanstveni savjetnik u mirovini)