Nakon drame s uvođenjem carina pa aktualnog "teatra" s mirovnim pregovorima, reakcija Europske unije i žestokih međusobnih optužbi Trumpa i Zelenskog, nekako su u sjeni ostale neke druge kontroverzne ideje američkog predsjednika poput povratka Panamskog kanala pod upravu SAD-a, prijedloga da sjeverni susjed Kanada postane nova američka država te najava kako Grenland treba prestati biti danski i postati američki. Upravo se oko Grenlanda isprepleće "vjerojatno nevjerojatna" priča s Trumpom ili bez Trumpa u glavnoj ulozi.

Ako Rusija dobije Ukrajinu, Amerika će uzeti Grenland! Tako govore skupine za oblikovanje društvenih konteksta, pri čemu prešućuju činjenicu kako je otok pod zaštitom Amerikanaca još od II. svjetskog rata. Podsjetimo, danas većini simpatična Kraljevina Danska Grenland je otela Norveškoj početkom 19. stoljeća. No, kada su to njima pokušali učiniti Nijemci, Henrik Kauffmann, danski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, sklopio je sporazum o zaštiti "U ime kralja" sa SAD-om.

Odmah zatim na sjeverozapadu otoka, u zaljevu Sjeverne zvijezde, Amerikanci grade bazu strateškog zračnog zapovjedništva Thule, kao svoju najsjeverniju ispostavu. Baza se proslavila po 378 metra visokom Globecom tornju, tada trećoj najvišoj građevini na svijetu. Tu su Amerikanci razvijali tehničke, infrastrukturne i logističke kapacitete u teškim uvjetima rada. Piloti su uvježbavali letove strateškim bombarderima na ekstremnim temperaturama po magnetskim olujama i solarnim smetnjama te u uvjetima polarnih noći. Za vrijeme prvog Trumpova mandata 2020., zračnu bazu Thule dobivaju svemirske snage Sjedinjenih Američkih Država. U proljeće 2023. ona dobiva ime Svemirska baza Pituffik. Riječ je izvorni inuitski naziv za povijesnu regiju, a znači mjesto na kojem se vežu psi. Baza ima približno 600 pripadnika, čiji je zadatak nadzor globalne mreže senzora za rano upozoravanje i kontrolu svemirskog ratovanja. Sve veće značenje arktičkog pojasa u smislu skraćivanja globalnih transportnih puteva i eksploatacije ruda u novim geopolitičkim okolnostima Grenland i bazu Pittuffik opet stavlja u red najvažnijih karika u lancu američke strategije nuklearne odmazde i svemirskog ratovanja.

POLARNI PUT SVILE

Kako god, borba za Arktik na neki se način intenzivirala s globalnim zatopljenjem, pogotovo od kada je danski brod "Venta Maersk" postao prvi trgovački brod koji je uspješno završio putovanje od Vladivostoka do Petrograda po Sjevernom putu bez pratnje ledolomca. Otprilike u isto vrijeme i ruska je plinarska tvrtka Novatek isporučila tanker s prirodnim ukapljenim plinom (LNG) s poluotoka Yamal u Kinu. Umjesto uobičajenih trideset i pet dana preko Sueskog kanala, ruskom je plinašu trebalo za prolaz kroz "Polarni put svile" do Kine samo devetnaest dana. Osim prometnog i logističkog značenja arktičkog pojasa Geološki institut Sjedinjenih američkih država procjenjuje kako tu leži 30 posto od ukupnih neotkrivenih rezervi plina, 20 posto neotkrivenih rezervi plinskog kondenzata i 12 posto od ukupnih neotkrivenih rezervi nafte. Tomu treba pridodati i nekonvencionalne rezerve ugljikovodika poput metanskih hidrata, metana iz ležišta ugljena ili teške nafte. Najviše resursa kontrolira Rusija, slijedi Norveška, Kanada i tek onda najmoćnija sila svijeta Amerika.

Što se tiče pravne regulacije arktičkog pojasa, ona se provodi kroz tijelo koje se zove Arktičko vijeće. Njega uz spomenutu Kanadu, Dansku, SAD i Rusiju čine još Švedska, Norveška, Finska i Island. Osim stalnih članica u vijeću se nalaze i promatrači te autohtoni narodi Arktika uključujući Aleute, Atabaskan, Kutchine, Inuite, ruske starosjedioce i Saamije. Vijeće radi na održivom razvoju i zaštiti okoliša te kao takvo, na neki način, znači utopijsku platformu. Ovlasti su Arktičkog vijeća, dakle, humanitarne te isključuju vojna pitanja. Inače, sve države Arktičkog vijeća, osim Rusije, članice su NATO saveza. Unatoč mirovnoj retorici svaka igra ulogu u ratnom teatru koji režira Amerika. Tako je Island nadzornik prolaza GIUK (Grenland, Island, Ujedinjeno Kraljevstvo). Norveška štiti zračni prostor i kopnenu granicu prema Rusiji. Po novom to rade Švedska i bivša ruska prijateljica Finska. Od Kanade, čijih se 40 posto područja nalazi u arktičkom pojasu, Trump traži isto. Sve kako bi se što učinkovitije podijelili troškovi kontrole i zaštite Arktičkog oceana, uključujući sjeverozapadni pomorski put i arktički pomorski put od Amerike do Europe.

SVI NEŠTO TRAŽE

Ostale zemlje izvan arktičkog pojasa traže, pak, da se Arktik tretira kao "zajednička baština čovječanstva". U svezi s time pozivaju se na Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) iz 1982. godine, koja detaljizira razgraničenja teritorijalnih mora, gospodarskih zona i prava tranzitnog prolaska. Što se tiče neuništivog alter ega Zapada - Ruske Federacije, ona je propisima definirala nacionalne interese, prioritete, ciljeve, mjere i mehanizme realizacije politika prema arktičkom arhipelagu. Procjenjuje se da nafta, plin zlato, dijamanti, nikal, bakar, platina i druge dragocjenosti na ruskom dijelu arktičkog pojasa vrijede više od 22 milijuna milijardi dolara. Roba s Arktika prije rata u Ukrajini činila je oko 20 posto bruto društvenog proizvoda Rusije. Rusi se za zaštitu svojih posjeda i strateškog Sjevernog pomorskog puta (Northean Sea Route), osim podmornicama, na podosta mjesta koriste protuzračnom obranom te mrežom autonomnih bastiona i zračnih luka od Karskog mora do Beringova tjesnaca. Tri baze su teško naoružane, s kombinacijom sustava dugog dometa (S-300 i S-400), srednjeg dometa (P-800 Oniks), kratkog dometa (Pantsir i Tor M2-DT) i obalne obrane (K-300P Bastion-P, 4K51 Rubež) sustava. Usto Kremlj ima otvorene pretenzije da produžetak sibirskog epikontinentalnog pojasa, tzv. Lomonosovljev greben, pripadne njima. U svezi s tim uputili su zahtjev Komisiji UN-a za proširenje kontinentalnog grebena na Arktiku za 1,2 milijuna kvadratnih kilometara.

Kada se sve uzme u obzir i realno sagleda situacija, Trump traži samo da se Danska "prestane praviti blesava" i da plati Americi koliko joj pripada za osamdeset godina čuvanja Grenlanda. S tim u vezi podsjećamo da je nakon najave Donalda Trumpa da će anektirati Greland, Danska pokrenula akciju diskreditiranja američkog predsjednika unatoč tome što je grenlandski premijer Múte Egede pozvao na neovisnost od Danske i uklanjanje okova kolonijalizma.

ESKIMI I OSTALI

Konteksta radi, treba znati da na Grenlandu prebiva samo 56 tisuća stanovnika, od čega njih više od 90 posto čine apolitični Eskimi. Ima malo činovnika Danaca te nešto filipinskih, tajlandskih i drugih radnika. Gotovo sve stanovništvo grupirano je uz jugozapadnu obalu. Tu se nalazi glavni grad koji se zove Nuuk. Povijest priča da su prije Danaca i Amerikanaca prvi Inuiti na Grenland došli prije 4500 godina s takozvanom kulturom Saqqaq. Zatim otprilike 2000 godina poslije dolazi kultura Dorset sa zapada. Veliki dijelovi sadašnje populacije Grenlanda potomci su kulture Thule, po kojoj je donedavno nosila ime američka vojna baza Pittuffik. Gotovo istovremeno s dolaskom naroda Thule nadiru i Nordijci na Grenland s Islanda. Nordijci su bili prvi neinuiti koji su se tu nastanili. Nordijski narod, predvođen norveškim Vikingom Erikom Crvenim, daje otoku ime Grenland, s namjerom da na taj način privuku što više zemljaka na kolonizaciju ledenih pustoši.