Godinu dana nakon što je albanski parlament ratificirao sporni sporazum o centrima za prihvat migranata iz Italije, oba izgrađena centra zjape prazna. Njihova je budućnost i dalje neizvjesna. O toj, također vrućoj, europskoj temi za DW piše Elona Elezi. Njezin prilog, uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo u cijelosti u ovotjednom Magazinu.

Sve je opet kao prije i u Gjadëru i u Shëngjinu (Sv. Jovanu Medovskom) na sjeverozapadu Albanije. Gotovo točno godinu dana nakon što je albanski parlament ratificirao sporazum o prihvatnom centru za migrante s Italijom, ni jedan se migrant ne nalazi u objektima izgrađenima u tim albanskim mjestima.

Još u studenom 2023. Italija i Albanija dogovorile su transfer migranata pristiglih u Italiju, a sporazum je albanski parlament 22. veljače 2024. i prihvatio. Rim je preuzeo sve troškove gradnje i zapravo je bilo predviđeno da se ondje smjesti do 36.000 migranata godišnje, dok Italija ne odluči o njihovim zahtjevima za azil.

Ali umjesto mnoštva migranata stiglih u Italiju preko Mediterana u te je centre stigla tek šačica migranata - koji su redom vraćeni u Italiju jer je sud u Rimu osporio zakonitost takvog preseljenja. Ukupno su ondje boravila 73 migranta, uglavnom iz Afrike i Južne Azije, prva od ukupno tri skupine u Albaniju je stigla 16. listopada, onda je jedna manja skupina stigla početkom studenog, a nešto veća krajem siječnja ove godine.

SVI DOŠLI I SVI OTIŠLI

I svi su na kraju bili vraćeni u Italiju jer je Žalbeni sud u Rimu presudio da migranti ne mogu biti zadržani u Albaniji dok Europski sud pravde u Luksemburgu ne odluči smatraju li se zemlje podrijetla tražitelja azila sigurnima za repatrijaciju - drugim riječima, da im zahtjev za azil bude odbijen. A presuda se očekuje tek 25. veljače.

S migrantima su u Albaniju stigli i talijanski službenici i aktivisti nevladinih humanitarnih organizacija, ali su se i oni već vratili u Italiju, "do daljnjeg". Među njima je bio i Francesco Ferri iz ActionAida, čija je zadaća bila nadzor smještaja migranata u centrima u Albaniji, a sad nam iz Italije kaže kako i "s udaljenosti" prate situaciju i kako su se spremni vratiti - ako opet stignu i migranti.

Svi migranti koji su bili u Albaniji pokušali su čamcima doći do Italije ili Malte iz Libije. Prema Ferriju, svi su se bojali da će na kraju puta biti vraćeni u svoje zemlje podrijetla. "Zatekli smo pojedince koji su bili uplašeni, zbunjeni i dezorijentirani. Nisu poznavali proceduru, nisu bili adekvatno pripremljeni za podnošenje zahtjeva za azil i bili su u uvjetima izolacije. Njihova situacija jasno pokazuje kako je taj dogovor s Albanijom sustavno kršenje ljudskih prava", uvjeren je humanitarni djelatnik.

Portal Infomigrants javlja kako talijanska vlada zapravo razmišlja te centre iskoristiti u drugu svrhu: jedna od mogućnosti bila bi onamo smjestiti migrante kojima je već odbijen azil prije nego što se nađe način vratiti ih u domovinu. No Ferro upozorava kako i to ne dolazi u obzir i kako bi i to bilo "ozbiljno kršenje ljudskih prava" te da bi to samo proširilo praksu gradnje takvih mjesta u inozemstvu i prebacivanje odgovornosti s državnih institucija. Za njega je jedina moguća alternativa zatvaranje i napuštanje centara.

Zapravo je i Albaniji tom sporazumu najavljena potpora, tako da se trenutna vlada i u Rimu i u Tirani nekako trude održati te centre. No nisu samo humanitarni djelatnici otpočetka bili protiv nego i neke oporbene stranke u Italiji. Uvjereni su kako je cijeli taj projekt preseljenja zloporaba ljudskih prava i ujedno golemo rasipanje novca — procjena je da je cijela ta avantura Rim koštala oko milijardu eura.

Elly Schlein iz talijanske Demokratske stranke lijevog centra smatra kako je sporazum s Albanijom "golem neuspjeh" i razlog da premijerka Giorgia Meloni podnese ostavku. Podsjeća kako je otpočetka tvrdila da taj model centara za migrante u Albaniji nikad neće funkcionirati. I Ferri se slaže kako se sve skupa jedino može proglasiti neuspjehom: "Vrlo malo ljudi je prebačeno, a svi su poslije vraćeni u Italiju", kaže humanitarni aktivist. Jedva da je itko ondje i boravio, a teškoće i u organizaciji i u pravnim pitanjima te u političkom kontekstu nikad nisu dopustile pravo korištenje tim centrima.

Usprkos tim ocjenama, premijerka Meloni je pred visokim policijskim dužnosnicima ponovila kako je njezina vlada "odlučna nastaviti" s talijansko-albanskim sporazumom. "Tražimo rješenje za svaku prepreku", izjavila je premijerka, jer, prema njezinim riječima, "talijanski građani traže od svoje vlade zaustaviti ilegalnu migraciju jer ona stvara nesigurnost".

MORA SE NAĆI RJEŠENJE

I u Albaniji su ti centri predmet spora vlade i oporbe: ondje se 11. svibnja održavaju izbori te je oporbena Demokratska stranka Albanije najavila kako će u slučaju uspjeha odmah poništiti taj ugovor s Italijom. Također, to je problem s kojim se što prije treba suočiti i Europska unija: ovih je dana u Rim stigao i europski povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner, koji je premijerki Meloni najavio "moguće skoro usvajanje novog koncepta sigurne zemlje podrijetla." Prema Brunnerovim riječima, Europska komisija već razmatra "vrlo ambiciozan" paket o repatrijaciji migranata koji će sadržavati "jasne obveze" i "stroga pravila za one (migrante) koji čine prijetnju sigurnosti", baš kao i "bolju koordinaciju" na europskoj razini.

Za humanitarnog aktivista Francesca Ferrija to nisu dobre vijesti. Uvjeren je kako će sad i Europska unije tražiti način svoju odgovornost prebaciti na neku zemlju izvan Unije.

(Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel opet je, kao i u nedavno objavljenoj autobiografiji, ponovila kako ne misli da je njezina politika i prema migrantima bila pogrešna. “Ali tu moram dodati: mi nismo gotovi s poslom i još se mnogo toga treba učiniti”, kaže Merkel. Ona neke stvari ne može razumjeti: “Zašto je tako teško uvijek iznova one za koje je odlučeno da budu protjerani potaknuti da napuste zemlju? Zašto dvije trećine ureda za strance još uvijek nisu digitalizirane, jer time je veoma teško usporediti podatke o stranim državljanima”, upitala se nedavno Angela Merkel u Hamburgu. Ona misli da se “tu mora još mnogo učiniti”.)