Za njega kažu da je bolji od Georgea R. R. Martina, da je zapravo najveći sljednik Johna Ronalda Reuela Tolkiena, i da je šteta što ga veliki TV i filmski studiji zaobilaze kad se radi o ekranizaciji njegovih priča i romana, definitivno vrhunaca fantasy književnosti posljednjih pedeset i više godina. On je Robert Paul Tad Williams, američki pisac, autor serijala "Sjećanje, Tuga i Trn" u više svezaka, serijala Otherland, serijala Shadowmarch i serijala Bobby Dollar, kao i samostalnih romana Tailchaser's Song i The War of the Flowers.
Produktivan i u cijelosti (za razliku od Martina) posvećen pisanju, Tad Williams i u Hrvatskoj je rado čitan te ima vjerno fanovsko sljedbeništvo. Niz njegovih knjiga objavio je nekadašnji Algoritam, a posljednjih godina tu je zadaću preuzelo zagrebačko Znanje, odnosno Vorto Palabra, u čijoj je nakladi nedavno objavljen i roman U Sjenotmini, također vrsno djelo tog američkog fantazista.
O ČEMU SE RADI: Serijal Posljednji kralj Osten Arda počeo je Krunom od čudodrva, nastavio se Carstvom trave, a onda je Williams posljednji dio trilogije o legendarnome svijetu Prijestolja od zmajokosti čitateljicama i čitateljima ipak odlučio predstaviti u dva dijela.

Treći dio novonastale tetralogije - U Sjenotmini (Into the Narrowdark - 2022.) - nazvan je prema predjelima tako skrovitim, užasnim i mračnim da čak i besmrtnici strepe od njihovih tajnovitih maglenih sablasti, starodrevnih i začetih na početku vremena. Neki će likovi ondje pronaći svoj usud, a neki će izlaz iz tih strahotnih vrleti, čije će se tajne otkriti u Navigatorovoj djeci (The Navigator's Children - 2024.), posljednjem dijelu toga bisera epske fantastike.
Kralj Simon razdvojen je od ljubljene Miriamele, u Visotvrđi očajava i tuguje, preplavljen krivnjom i beznađem misleći da je njegova jedina ljubav izgubila život u napadu ravničara, posve nesvjestan prijetnje zlotvora Pasevallesa, čija se mreža izdaje sve čvršće steže i prijeti uništenjem Velike Skrbi. Besmrtna nornska kraljica, Majka Naroda, predvodi mračnu vojsku besmrtnika snujući uskrsnuće Hakatrija, brata zloglasnoga Kralja Oluje, čiji izmučeni duh prebiva u oklopu slavnoga Navigatora. Ta zlosila prizvana je iz smrti, tako drevna i tako sveprožimajuća da čak ni Sithe, besmrtni rođaci okrutnih Norna, ne znaju što se skriva u sjenama davnih događaja i tminama drevnoga zla. Besmrtnici, smrtnici i polutani ponovno će morati prevladati nesnošljivosti i neprijateljstva jer nezaustavljive utvare Nebivanja više nisu prognane u dubinama prošlosti. Princu Morganu, ratnici Nezeru, trolu Binabiku, učenjaku Tiamaku, vilenjakinji Tanahayi, ravničaru Unveru, graditelju Viyekiju i mnogim drugim likovima u ovoj sagi o prokletstvu sjećanja i blagoslovu proročanstava glas je podarila prevoditeljica Tajana Pavičević, ponovno vjerno dočaravši zaboravljene svjetove na obalama Snivajućega Mora.
RIJEČI AUTORA: Iz nekoliko inače rijetkih intervjua Tada Williamsa prenosimo kraći dio razgovora koji je Kelsey Christine McConnell s Williamsom vodila za portal theportalist.com u prosincu 2022.

U prošlosti ste radili s DC-jem, jesu li žanr i format stripa uopće utjecali na vaše pisanje?

- Gotovo sigurno, iako je taj utjecaj bio daleko prije bilo kakvog rada za DC. Odrastao sam kao obožavatelj stripova, u velikoj mjeri i kao Marvelov fan, i mislim da velik dio mog pristupa pripovijedanju dolazi iz tog mladenačkog doba. Mislim da bi se moglo zaključiti da moja ljubav prema stripovskom mediju ima mnogo veze s tim koliko je moje pisanje vizualno evokativno - ljudi su ga nazvali "kinematografskim". Mislim da se sve svodi na želju da čitatelj ima uvjerljivu vizualnu sliku onoga što se događa, pogotovo ako se radi o nečemu što ne vidimo u stvarnom svijetu, a to je gotovo sigurno utjecaj iz mog ranog čitanja stripova.

Volite li više dugačku priču ili kraće forme pripovijedanja?

- Duljina je uglavnom uvjetovana količinom stvari koje se nalaze u novoj priči kad mi prvi put padne na pamet. Ali također uživam u nusproduktima dugačkih priča, u pojavnom redoslijedu, stvarima koje izranjaju na površinu iz složenosti doista velikih priča, likovima koji se pojavljuju neočekivano, a zatim postaju ključni, i načinu na koji fiktivna stvarnost razvija svoje vlastite rezonance. Ipak, hrvanje s tako ogromnim zvijerima također može biti iscrpljujuće, a lijepo je raditi i u kraćim formama. Ponekad mi rad s kraćim formama također omogućuje da budem "čišći", u smislu jasnijeg pristupa priči ili liku.
Neke su ideje, kad mi padnu na pamet, za kratke priče, u druge isprva nisam siguran, a neke su od samog početka onakve da zavapim: "O, moj Bože, još jedna dugačka!" Dakle, čak i kad bih se zakleo na duge ili kratke priče, prilično sam siguran da se toga ne bih mogao držati. Čim bi neka od zabranjenih dužina postala primamljiva jer mi se svidjela ideja, okrenuo bih leđa vlastitom obećanju.

Postoji li neki žanr u koji se jedva čekate uključiti ili možda projekt iz snova koji se nadate istražiti?

- Često kažem mladim piscima ili piscima početnicima da moraju čitati izvan žanra - osobito ako žele pisati žanrovsku fikciju. Inače (ako čitate samo u žanru koji pišete) imate sve uži krug utjecaja, koji brzo postaje incestuozan. Osim toga, velik dio razvoja autorskog glasa je ono što donosite na zabavu, tako da što šire čitate i što je širi niz resursa i utjecaja, to će glas vas kao pisca biti individualniji.
Imam ideje za nekoliko vrsta priča koje nisu iz SFF-a i koje bih volio napisati, uključujući roman o vremenu i mjestu u kojem sam odrastao, ali uvijek moram uravnotežiti to s potrebom za zarađivanjem za život - kasni kapitalizam može biti okrutan! No uvijek nastojim u svoje pisanje unijeti stvari koje me pokreću, od znanosti i povijesti do komedije, a stilski od Dickensa i Jane Austen do Huntera S. Thompsona. Kao pisci, mi smo ono što konzumiramo!

Saga Last King of Osten Ard bliži se kraju, kakvi su vaši dojmovi?

- Ono što je bilo najzanimljivije u vezi s tim projektom jest to što se moje najpoznatije djelo (bar u Americi), originalne knjige "Sjećanje, Tuga i Trn", pretvorilo u cjeloviti svijet i povijest koji sada postoje kao više od jedne priče. Morao sam ispuniti toliko pojedinosti o tom svijetu da ću se sada htjeti nastaviti igrati u tom pješčaniku samo kako bih opravdao sav trud koji sam uložio. Ali izgradnja takvog svijeta mi je možda najdraži dio cijele fiktivne vježbe, pa se ne žalim. I dok će ova knjiga definitivno imati završetak za koji mislim da će zadovoljiti čitatelje, Osten Ard ostaje priča koja traje, sa svojom poviješću i mnogim likovima netaknutima, tako da se neću morati toliko osjećati kao da počinjem iznova ako napišem još stvari koje su tamo smještene, što gotovo sigurno hoću.