Ruska invazija Ukrajine definitivno predstavlja prekretnicu u razvoju međunarodnih odnosa. Posljedice ovog rata ne samo da su označile kraj međunarodnog liberalnog poretka uspostavljenog nakon II. svjetskog rata, već i radikalnu transformaciju europske sigurnosne arhitekture - kaže doc. dr. sc. Robert Barić, vojnopolitički analitičar s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, te dodaje:

- Uspostavljeni mehanizmi rješavanja sigurnosnih problema - međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog i konvencionalnog naoružanja, kooperativna sigurnost, jačanje međunarodnog prava - sada su dovedeni u pitanje. Ako Rusija pobjedi u ratu, to će značiti rehabilitaciju teritorijalnog osvajanja kao načina rješavanja međudržavnih sukoba. Kao posljedica ovih događanja na globalnoj razini rastu izdvajanja za naoružanje. U 2023. godini na globalnoj razini je za naoružavanje potrošeno 2443 milijarde dolara, što je povećanje od čak 6,8 % u odnosu na prethodnu godinu. Razlozi ovakvog povećanja su rat u Ukrajini, geopolitičke napetosti na azijsko-pacifičkom području i krize na Bliskom istoku. Napetosti rastu i u Europi. Niz procjena navodi kako bi iduće ratno žarište u Europi moglo biti upravo područje Balkana.

Što bi se iz razgovora Trumpa i Putina, sastanaka u Münchenu i Rijadu, te sastanka američkog izaslanika Kellogga sa Zelenskim moglo "izroditi", može li Trump doista okončati rat, i kakva bi mogla biti će cijena toga i kad se radi o Ukrajini, i kad se radi o Rusiji, posredno i Europi i SAD-u?

- Ono što se dogodilo u posljednjih desetak dana - stavljanje SAD na stranu Rusije i ponižavanje europskih saveznika - ne samo da neće dovesti do završetka rata već u najboljem slučaju do zamrznutog sukoba u kome će se obje sukobljene strane pripremati za nastavak sukoba. U najgorem slučaju Putin će, ako pobjedi u Ukrajini, iskoristiti idućih nekoliko godina za revitalizaciju vojske i nastavak agresije. Ciljevi će biti Moldavija, Baltik, a zatim i neka veća članica NATO-a.

To ukazuje kako nema šanse za okončanje rata. Što se tiče pregovora između SAD-a i Rusije, velika je vjerojatnost da će Trump dati prevelike ustupke Putinu u Europi u nadi da će Rusiju pridobiti na svoju stranu u sukobu sa Kinom. Ako to bude slučaj, Ukrajina i veliki dio europskih zemalja odbiti će prihvaćanje završetka pod uvjetima koji predstavljaju pobjedu Rusije.

Kad se radi o Europi, napose Europskoj uniji, u Bruxellessu su iznenađeni pa i šokirani što su zasad, u ovoj fazi, zaobiđeni u američko-ruskim planovima pa su pale teške riječi da se radi "o izdaji" i da mir nije moguće postići bez EU-a. Zašto Trump ignorira EU? To vjerojatno Putinu odgovara...?

- Ovdje treba istaknuti ključnu činjenicu - od početka sukoba nije bilo nikakve šanse za pregovore koji bi doveli do mira. Za Moskvu jedini način za završavanje rata stalno je inzistiranje na ispunjavanju ruskih ultimativnih zahtjeva, a ne na pronalaženju kompromisa za završetak rata. To nije samo svođenje Ukrajine na rusku koloniju, već prekrajanje europske sigurnosne arhitekture koje bi Rusiji osiguralo dominaciju nad srednjom i istočnom Europom, slabljenje EU-a kroz stalno poticanje podjela unutar unije te potpunu marginalizaciju NATO-a. Trumpova inicijativa neće donijeti mir, već spas Putinovom režimu. Sankcije djeluju što pokazuje stanje ruske ekonomije. I u trenutku kada je vidljivo da ogromni ljudski i materijalni gubitci te prezagrijana ekonomija dovode u pitanje sposobnost Rusije za dalje vođenje rata, Trump spašava Putina i pruža mu šansu za revitalizaciju vojne sile i kasnije nastavljanje agresije.

Kakva je zapravo pozicija NATO-a u cijeloj toj drami oko Ukrajine?

- NATO sam za sebe nema nikakvu poziciju, to je sustav kolektivne obrane koji može uspješno djelovati samo ako postoji jedinstvo članica Saveza. NATO provodi odluke članica. A sada je to jedinstvo ponašanjem Trumpove administracije dovedeno u pitanje.

S obzirom na trenutačnu situaciju, ali i izazove koji slijede, kakva nas budućnost čeka?

- Budućnost je krajnje neizvjesna. Razdoblje transatlantskog savezništva, nastalo na početku hladnog rata između SAD i europskih saveznika, je završeno. Rastuće razlike u interesima i vrijednostima između obje strane svesti će taj odnos na zaštitu njihovih suprotstavljenih političkih, ekonomskih i sigurnosnih interesa. Pred Europom je izazov definiranja njezinih strateških interesa na način da se više neće podređivati Washingtonu, te obrana ovih interesa od nasrtaja SAD-a, Rusije i Kine. Ako se unutar EU-a ne postigne jedinstvo koje će omogućiti korjenito restrukturiranje unije da bi bila sposobna nositi se sa ovim izazovima, taj cilj se neće postići.