S obzirom na veliko značenje protekle Muenchenske sigurnosne konferencije (MSC), kako komentira sve što se događalo prije samita, za vrijeme samita i poslije samita pitali smo prof. dr. sc. Marinka Ogoreca, stručnjaka za sigurnost i predavača na Veleučilištu Velika Gorica:

MARINKO OGOREC

- Ova Muenchenska sigurnosna konferencija vjerojatno će dobiti povijesni karakter, jer su prije nje i na njoj iskazane nove smjernice daljnjeg razvoja međunarodnih odnosa u cijelosti, te moguća izgradnja nove arhitektura međunarodne zajednice, a ne samo aktualno stanje sigurnosti na europskim prostorima s naglaskom na Ukrajini, kako je konferencija prvobitno bila zamišljena. Međunarodnu političku javnost još je prije konferencije uzburkao dugački telefonski razgovor predsjednika Trumpa s predsjednikom Putinom, koji je u znatnoj mjeri nagovijestio kako bi se rješenje ukrajinske krize moglo potražiti isključivo između lidera tih velikih sila bez većeg utjecaja europskih zemalja i EU-a u cijelosti. Jednako tako, taj razgovor mogao je dati naznake kako ni Ukrajina, kao jedna od sudionica sukoba, ujedno i žrtva ruske agresije, ne bi bila u ravnopravnom pregovaračkom položaju, već bi joj se samo nametnulo gotovo rješenje prema načelu "uzmi ili ostavi".

Naravno, ako bi Ukrajina odbila vjerojatno nepovoljne uvjete koji bi joj se nametnuli, SAD na čelu s Trumpovom administracijom prepustio bi je na milost i nemilost ruskom agresoru i pomoći europskih zemalja, koja svakako ne bi bila zadovoljavajuća bez SAD-a. Naravno, sve navedeno moglo se staviti samo u konotaciju naslućivanja i pretpostavki, jer ni predsjednik Trump, a ni poslovično konspirativna Putinova administracija nisu nagovijestili bilo kakve konkretne zaključke tog razgovora. Predsjednik Trump samo je konstatirao da je time dana inicijativa za započinjanje pregovaračkog procesa i vjerojatno u tom kontekstu treba i prihvatiti njegovo pojašnjenje.

Kako komentirate kritike koje je J. D. Vance, američki potpredsjednik, uputio europskim čelnicima i EU-u u cjelini...?

- Na samoj konferenciji američki je potpredsjednik J. D. Vance konsternirao ostale sudionike svojim vrlo kritičnim stavovima prema Europskoj uniji i pojedinim europskim zemljama, uz otvorenu mogućnost da EU neće sudjelovati u mirovnim pregovorima oko mirovnog procesa u Ukrajini. Uostalom, to je direktno potvrdio i posebni izaslanik SAD-a za Ukrajinu, general Kellogg, naznačivši kako će na mirovnim pregovorima sudjelovati službena Moskva, Washington i Ukrajina bez EU-a i pojedinih europskih zemalja.

Pri kraju Muenchenske konferencije europski sudionici doživjeli su novo neugodno iznenađenje objavljivanjem najave sastanka između visoko pozicioniranih dužnosnika Rusije i SAD-a u Saudijskoj Arabiji već sljedećeg tjedna. Time zapravo i počinje konkretizacija mirovnih pregovora kako su ih inicirali predsjednici Putin i Trump u svom telefonskom razgovoru. S druge strane, vraćanje najradikalnijih oblika neprikrivenog makijavelizma u međunarodne odnose s pravom izaziva strahovanje većine međunarodnih čimbenika zbog marginaliziranja međunarodnog prava i vraćanja imperijalnih težnji velikih zemalja koje mogu voditi politiku s pozicija sile, te međunarodna prava ostalih zemalja i drugih subjekata međunarodnih odnosa podređivati vlastitim nacionalnim interesima. Na taj način dovodi se u pitanje sadašnja struktura međunarodne zajednice strpljivo i mukotrpno izgrađivana od završetka II. svjetskog rata kroz stvaranja OUN-a i ostalih međunarodnih organizacija.

Naravno, time se u znatnoj mjeri relativizira uloga i značenje NATO saveza kao sustava kolektivne obrane, ali isto tako i EU-a kao zajednice usmjerene, osim na gospodarski prosperitet svojih članica, i na očuvanje europskog mira. Drugim riječima, stvaraju se nužne pretpostavke za novo redefiniranje i restrukturiranje i NATO-a i EU-a, o čemu se tek trebaju očitovati svi relevantni međunarodni čimbenici.

Prije početka samita u Muenchenu slušali smo kontradiktorne izjave. Trumpov šef obrane Pete Hegseth na sastanku s kolegama iz članica NATO-a poručio je da se Washington ne planira vojno angažirati oko Ukrajine, a američki potpredsjednik J. D. Vance poručuje kako su još uvijek sve opcije na stolu i da je prerano potpuno odbaciti mogućnost vojne američke intervencije u Ukrajini... Sve se to doima podosta kaotično s američke strane, ili je to namjerna igra "mrkve i batine" upućena Putinu, ali i Europskoj uniji?

- Vjerojatno se radi o dobro osmišljenoj taktici međunarodnog pristupa, jer u ovih nekoliko tjedana djelovanja Trumpova mandata jedino što se nepobitno može zaključiti je da se radi o čovjeku i državniku koji dobro zna što želi. Pokazuje se i da to što želi namjerava ostvariti bez obzira na cijenu i moguće moralne ograde. S druge strane, kao menadžer po svom osobnom ustrojstvu i cjeloživotnom putu, Donald Trump prilično učinkovito analizira i implementira procjenu rizika u svako svoje postupanje.

Američka vojna intervencija u Ukrajini bila bi aktivnost iznimno visokog rizika od moguće eskalacije sukoba i njegovih nepredvidljivih posljedica. Siguran sam da je toga itekako svjestan i predsjednik Trump, pa je takva opcija razmjerno malo vjerojatna za sada. Nažalost, svaki rat nosi i vrlo nepredvidljive situacije, pa se još uvijek ništa ne smije isključiti. Za sada još se ne može govoriti ni o početku mirovnog procesa, koji počinje onog trenutka kada se ponude konkretne opcije sukobljenim stranama. Hoće li to započeti tijekom sljedećeg tjedna na samitu u Saudijskoj Arabiji za sada je još uvijek vrlo neizvjesno.