Bezbroj je priča o Indiji, mudrih izreka i pametnih opažanja mnogih koji se makar jednom u životu suoče na licu mjesta s Indijom i njezinom prošlosti i sadašnjosti. Indija je bila i ostala u velikoj mjeri trajna fascinacija zapadne civilizacije, jednako kao što je i danas središnje mjesto u kolektivnoj svijesti najveće kolonijalne sile 19. stoljeća, Ujedinjenog Kraljevstva iliti Velike Britanije, kojoj je Indija bila "zlatni dragulj" u kruni carstva gdje sunce nikad ne zalazi.

Indijom su bili fascinirani brojni filozofi, književnici, glazbenici, kulturnjaci sa Zapada. O Indiji su zborili mnogi kao o "čudesnoj zemlji" kakve nema nigdje na svijetu. Indijom se hvalio i slavni Mark Twain, američki pisac, kazavši jednom kako je "Indija kolijevka ljudske rase, rodno mjesto ljudskog govora, majka povijesti, baka legendi i pramajka tradicije. Naši najvrjedniji i najpoučniji materijali u povijesti čovjeka čuvaju se samo u Indiji". U pohvalama Indiji riječi nije štedjela ni Sylvia Levi, glasovita francuska orijentalistica i indologinja: "Ona (Indija) ostavila je neizbrisive tragove na jednoj četvrtini ljudske rase tijekom dugog niza stoljeća. Ona ima pravo povratiti... svoje mjesto među velikim nacijama koje sažimaju i simboliziraju duh čovječanstva. Od Perzije do Kineskog mora, od ledenih područja Sibira do otoka Jave i Bornea, Indija je širila svoja vjerovanja, svoje priče i svoju civilizaciju."

Ina Stašević

MOJA INDIJA

Kao što je slavna Karen Blixen u svojim memoarima "Moja Afrika" odala počast Crnom kontinentu u svim njegovim iskonskim aspektima, tako bih i ja mogla svoje buduće memoare nasloviti jednostavno "Moja Indija". I dok ne odlučim upustiti se u takvu pustolovinu pisanja knjige, evo ponovo mojih impresija o Indiji, toj golemoj zemlji/potkontinentu minuciozno izrezbarenih hramova, veličanstvenih mogulskih palača, beskrajno bogatih, ali i beskrajno siromašnih ljudi, zemlji kasta, tradicije i religije, zemlji nevjerojatnog tehnološkog i ekonomskog razvoja i napretka, kao i zemlji brojnih drugih skrivenih dragulja i intezivnih doživljaja.

U sklopu mog studijskog putovanja boravila sam u New Delhiju, glavnom gradu Indije i prvom po veličini s 33,8 milijuna stanovnika. Već prvog dana boravka unajmila sam autorikšu kako bih istražila taj živahni grad. Istražujući uokolo nekoliko sati i vireći kroz otvoreni prozor, držala sam u papirnatoj kutijici i jela tek prženu momos knedlu punjenu pikantnim nadjevom, kupljenu na popularnom Momo štandu. Prozori na rikši postavljeni su tako nisko da prijeti opasnost da udarite glavom o štandove pokraj kojih se vozite.

U kaotičnom dijelu grada Paharganju punog rikši, trgovaca na cesti koji prodaju voće, igračke, svjetlucavi nakit, automobilskog prometa, družina majmuna u potrazi za hranom, krava, koza i lutajućih pasa, pronašla sam u dijelu Delhija u kojemu su veleposlanstva oazu mira. Ni više ni manje nego u domu prvog indijskog premijera nakon kraja kolonijalizma. Zaljubljena u priču o Gandhijevu putovanju, propovijedanju mira i nenasilja, o tome kako će hindusi, muslimani, siki, kršćani… biti jedno, i njegovoj nesebičnosti u potrazi za boljim životom za svoj narod, odlučila sam provesti vrijeme u muzeju posvećenom Mahatmi Gandhiju, kako bih bolje razumjela viziju koja je vodila Gandhija kroz sve njegove životne izazove.

Ina Stašević

Ispred ograde od kovanog željeza zamolila sam vozača rikše da stane. Pri izlasku sam zakoračila prema prekrasnom stambenom kompleksu u britanskom kolonijalnom stilu, koji je bio Gandhijev dom u Delhiju posljednja 144 dana, prije njegova ubojstva, koje se zbilo 30. siječnja 1948. godine. Sada se u zgradi nalazi muzej, a nekada je to bila kuća imućne obitelji Birla, koja ga je pozvala da dođe u goste i ostane nekoliko mjeseci.

Muzej je lijepo organiziran te sam u miru pregledala razne informacije o njegovu životu osjećajući njegovu spokojnu prisutnost u kući ispunjenoj njegovim osobnim predmetima. Gandhijeve naočale, džepni sat i ostali predmeti izloženi su u spavaćoj sobi. Nevjerojatno je dirljivo vidjeti minimalistički život koji je vodio.

U netaknutoj i spokojnoj atmosferi skinula sam cipele kako doliči i krenula na put do mjesta gdje je ubijen, kako bih odala počast svjetskom velikanu. Put do mjesta zločina ocrtava njegovu posljednju šetnju otiscima stopala u betonu u obliku sandala, što mi je bilo potresno i osobno. Uz šetnicu njegovi citati ispisani su na pločama i bili su mi posebno inspirativni i poučni. Primjerice, na nekima od njih pisalo je kako se nositi sa životnim trzavicama, kako stati na noge i pred sebe samoga u svakoj situaciji. Nevjerojatno je svjedočiti posljednjoj šetnji i mjestu gdje je ubijen, nakon što je izgovorio svoje molitve. Nakon ubojstva kremiran je, a njegov pepeo se čuva ovdje. Ovo potresno spomen-obilježje meditativno je i spokojno mjesto za odavanje počasti ocu nacije. S ovog mjesta nisam otišla tužna, već puna nade.

Ina Stašević

MOJA AGRA

Idući dan s izlaskom sunca, kako bih pobjegla od gradske vreve u New Delhiju, zaputila sam se vlakom u Agru. U taj kraljevski mogulski grad stigla sam kako bih vidjela vrhunac mogulske arhitekture, veličanstveni i fascinantni Taj Mahal. Svima nam je dobro znano da je tijekom višestoljetne povijesti ova moćna zemlja svjedočila usponu i padu raznih dinastija. Bitka kod Panipata, grada 95 km sjeverno od Delhija, postavila je temelje mogulske dinastije u Agri. Tijekom tog razdoblja najvećeg prosperiteta Mogulskog Carstva, dobro poznati Shah Jahan, peti mogulski car (1592. - 1666.) dao je sagraditi mnoge veličanstvene spomenike, od kojih je najpoznatiji Taj Mahal.

Dragulj od bijelog mramora, kako ga mnogi nazivaju, ima posebnu karizmu, a simbolizira vječnu ljubav i ljepotu. Njegove složene rezbarije, zapanjujuća simetrija i mirni vrtovi stvaraju čarobnu atmosferu. Golemi je to mauzolej koji je između 1631. i 1648. dao sagraditi spomenuti mogulski car u spomen na svoju ženu Mumtaz Mahal. Shah Jahan neizmjerno je volio suprugu Mumtaz, koja mu je rodila 14 djece, a potom nakon posljednjeg porođaja preminula. Imala je samo 39 godina. Dok je bila na samrti, tražila je obećanje od Shaha da bude prije svega otac, a ne car, i da izgradi spomenik koji dolikuje njihovoj velikoj ljubavi. Nakon njezine smrti Shah Jahan bez oklijevanja krenuo je u izgradnju mauzoleja. Izgradnju Taj Mahala povjerio je glavnom arhitektu, Perzijanacu Ustadu Isha Khanu, kojemu su pri izgradnji pomagali i drugi arhitekti da mauzolej postane veličanstven spoj indijske, perzijske i islamske arhitekture.

U stvaranju ovog remek-djela punih sedamnaest godina dvadeset dvije tisuće vještih obrtnika iz Indije i dijelova Azije te tisuću slonova koji su dovozili materijal iz cijele Indije sudjelovalo je u izgradnji, i to je čudo arhitekture napokon izgrađeno 1648. godine. Sam spomenik u cijelosti je izgrađen od bijelog mramora, što mu daje upečatljiv i bezvremenski izgled. Njegove složene rezbarije, ritmička gracioznost i sveopći dojam grandioznosti, dokaz su vještine i predanosti ondašnjih majstora.

Zapravo riječi nedostaje da bi se Taj Mahal opisao. Sve što vidite, je nadrealno, ulijeva strahopoštovanje i iznad je svih očekivanja. Priznanje je to i dužno poštovanje našoj ljudskoj pronicavosti, domišljatosti, upornosti i sposobnosti.

Nevjerojatna struktura stara više od 400 godina simbolizira ljubav i odanost i smatra se jednim od najvećih materijalnih izraza ljubavi dosad stvorenih. Briljantan, simetričan, veličanstven mauzolej smješten je u velikom, otvorenom okruženju nalik na park, što omogućuje zadivljući pogled na zgradu iz mnogih kutova. Naježila sam se kada sam ušla kroz glavni ulaz i ugledala taj veličanstveni bijeli mramorni hram napravljen s ljubavlju, za ljubav.

Prilikom pristupa zamoljena sam da izujem cipele ili nanesem navlaku na cipele kako bi se sačuvala čistoća bijelog mramora. U središtu mauzoleja nalazi se počivalište Mumtaz i njezina supruga Shaha. Uokolo zdanja su prekrasni cvjetni vrtovi.

Ina Stašević

Tisuće ljudi iz cijelog svijeta dolaze svakoga dana vidjeti najveću kreaciju stvorenu kao iskaz vječne ljubavi. Opčinjena ljepotom Taj Mahala, pitala sam se kako je uz ondašnju jednostavnu opremu i tehnologiju napravljeno nešto tako zamršeno i savršeno kao što je Taj Mahal, od mramora s gomilom dragulja i kamenih intarzija posvuda. Vrlo je čudan osjećaj. Svi smo vidjeli sliku Taja, ali vidjeti sve oko njega i biti u mogućnosti hodati oko njega, otkriva mnogo više. Izdaleka ne izgleda stvarno, više kao slika.

Nije ni čudo da je to čudo, Taj Mahal je ljepota koja oduzima dah. Spokojna atmosfera, bujno zelenilo i pomno njegovani travnjaci uokviruju zapanjajući pogled na Taj Mahal. Tragičan obrat, svrgavanje Šaha Jahana s prijestolja od njegova sina Aurangzeba, daje cijeloj priči/legendi obrise duboke melankolije. Naravno, posjet Taju ne svodi se samo na zadivljjući pogled već je to prilika za razmišljanje o Mogulskom Carstvu i osobnoj sagi o Šahu Jahanu, o eri obilježenoj veličinom i tragedijom.

Nedaleko od Taj Mahala nalazi se Agra, crvena tvrđava izgrađena prije 500 godina kao vojna baza. Zapanjajuće je šetati ovim prostorom, kao da hodate u prošlost. Golema utvrda izgrađena od mogulskih omiljenih građevnih materijala, crvenog pješčenjaka. Visoke zidine, kitnjasta vrata i dojmljive rezbarije odražavaju vještinu i kreativnost majstora koji su je izgradili. Tvrđava nije samo dokaz umjetničke izvrsnosti, ona je također prožeta fascinantnom poviješću. Naime, utvrda je bila važna u Mogulskom Carstvu i bila je mjesto brojnih bitaka, trijumfa i izazova koji su oblikovali indijski kulturni i politički krajolik.

Dok sam lutala labirintskim stazama utvrde, bila sam zapanjena veličinom i pažnjom posvećenoj detaljima. Od filigranskog rada do impozantne arhitekture. Velikim dijelom tvrđave još uvijek se koristi vojska, stoga je osiguranje prilično strogo.

Istoga dana u sumrak odvažila sam se zaputiti u Khajuraho s kolegom Yakshikom. Noć je brzo pala i bio je pun mjesec. Okružena uobičajenim vozačima rikši nekako smo se probili i došli do autobusne stanice, a potom krenuli iz Agre i Taj Mahala u Khajuraho. Bila je to duga i neravna vožnja busom u kojem su se čitavu noć izmjenjivale pjesme brzog ritma i visoke frekvencije. Vožnja od 320 km trajala je gotovo devet sati, za što sam platila samo nekoliko eura.

MOJI HRAMOVI

Sam Khajuraho zapravo je prilično malen grad smješten u sjevernom Madhya Pradeshu (druga po veličini država u Indiji). Njegova lokacija i blizina male zračne luke čine ga lakim i vrijednim zaustavljanja. No odlučila sam se za vožnju busom kako bih osjetila atmosferu i miris prave Indije.

Ina Stašević

Khajuraho je doista nevjerojatno mjesto. Sadrži kompleks hramova građenih tijekom 10. i 11. stoljeća, koji i danas veličanstveno stoje unatoč vremenskim nepogodama i izazivaju strahopoštovanje. Prema priči vodiča, ovi hramovi stoljećima su bili zaboravljeni u džungli, prije nego što su ponovno otkriveni u 19. stoljeću. Od izvornih 85 hramova ostalo je samo njih 20-ak. Neki od njih su vrlo dobro očuvani. Osobito hram Gospodina Shive, Lorda Vishnua i božice Parvati. Davni umjetnici uložili su veliki napor i znanje te ukrasili vanjštinu impresivnih hramova brojnim skulpturama. Mnoge od njih prikazuju statue u erotskim pozama koje su uobičajene u knjigama Kama Sutre. Briljantna djela isklesana su prije više od 1000 godina. Dojmljivo je to neskriveno izražavanje emocija i postupaka koje i u kamenu izgleda poput poezije pričajući mitološke priče. Opisujući seksualnost na svoj umjetnički način, ovi hramovi su puni finih i zamršenih rezbarija bogova i božica u različitim plesnim položajima, ljudi i životinja. Cjelokupan osjećaj senzualnosti, prikazanih ženskih figura u skulpturama je zapanjujući i upozorava na društvo koje je znalo cijeniti ljepotu i ljubav. Jednako tako nevjerojatno je vidjeti koliko su nekadašnji stanovnici bili napredni, ne samo u umjetničkom, tehnološkom već i u društvenom životu. Hramovi se nalaze na tri različita područja i smješteni su u zelenilu, okruženi predivnim bugenvilijama u cvatu.

Nakon obilaska kompleksa ostala sam nekoliko sati sjedeći na travnjaku i diveći se finoći izrade kipova i detaljima njihova nakita, uz slatki čaj začinjen aromatičnim začinima i mlijekom te prženim kikirikijima. Dakako da indijska umjetnost i arhitektura oduvijek slave senzualnost u obliku erotskih skulptura, a to se najbolje može doživjeti u Khajurahu.

Na kraju ovog kratkog prikaza moga doživljaja, putujući ovim dijelom Indije, želim iskazati divljenje prema kulturnom bogatstvu te velike zemlje, kao i prema ljudima uz koje sam doživjela istinski unutaranji mir koji proistječe iz njihove vjere, upravo one koja je vodila kroz život Mahatmu Gandhija, velikog borca za indijski identitet i samostalnost.