Roman "Stranci" američke spisateljice Minke Kent drugi je njezin roman preveden na hrvatski jezik. Prvi je bio "Zlo mjesto", također u izdanju zagrebačke izdavačke kuće Mozaik knjiga, prošle, 2024. godine. Nakon čitanja oba ova romana i više je nego očito da Minka Kent voli proučavati umove koje većina ljudi smatra "nenormalnima" ili "nečovječnima". Konačno, to i sama priznaje u pogovoru ovoga romana: "Istražujući o sociopatiji, uporno sam se vraćala na jedno pitanje: što znači biti čovjek, ako nisi pun mana, kompliciran i povremeno moralno dvosmislen?"

Nadasve je zanimljivo da je, prema najnovijim istraživanjima, broj sociopata među nama i više nego pristojan. No očito da se znaju "prikriti", pa ih onda i ne primjećujemo. Tko zna, možda se i u svakome od nas krije jedan (benigni) sociopat. Jer kako drukčije objasniti priču iz romana "Zlo mjesto" gdje majka s tri kćeri živi usred šume u skromnoj kolibi bez struje, daleko od svake civilizacije. I odgaja svoje kćeri učeći ih da je svijet opasno i okrutno mjesto.

Za razliku od knjige "Zlo mjesto", radnja romana "Stranci" odvija se u civilizaciji. Camille/Gabrielle [1] sretno je udana, suprug Will je obožava, bogat je, imaju lijepu kuću, dvoje lijepe i pametne djece, žive u pristojnom i bogatom susjedstvu… I sve bi bilo idilično da Camilleu ne progoni njezina prošlost, njezin mračan odnos s majkom… Nažalost, kada s upoznala sa suprugom, ona mu o tom odnosu ništa nije govorila (doduše, on nije niti pitao), štoviše, rekla mu je da joj se majka utopila u kadi kada je ona imala samo sedamnaest godina. "Lažem i njemu i sebi. Ne ponosim se time, ali laž je postala čvrsto ljepilo koje čuva naš brak. Omogućuje nam da budemo što savršeniji, da budemo prekrasna mala obitelj", piše Minka Kent.

I sve bi to možda i funkcioniralo i nitko ništa neobično ne bi primijetio da poslije rođenje kćeri Georgiane Camillea nije spoznala da je njezin odnos spram kćeri istovjetan odnosu njezine majke Lucinde spram nje: "Na koncu, ja sam produkt žene koja me odgojila. Znam sve njezine trikove, ali i više od toga", zaključuje. U tom odnosu majka vs. kći nema ljubavi, nema empatije, nema onih prirodnih majčinskih osjećaja: "Šest tjedana nakon što se Georgiana rodila, prvi put sam osjetila da nešto nije u redu. Sa mnom nešto nije bilo u redu, ne s njom. Ona je bila savršena. Nije to bila postporođajna depresija. Nego nešto gore", kazuje Camillea.

Srećom, za razliku od Lucinde, Camillea je svjesna te činjenice i pokušava to riješiti relativno čestim odlascima k psihijatrici. I sve bi bilo dobro kada se ti odlasci ne bi evidentirali, kada se dokumenti sa seansi ne bi pohranjivali… I sve što se arhivira, može postati dostupno i onima koji nisu baš nešto previše prijateljski raspoloženi prema Camillei, koji nisu sretni što im je ta skromna djevojka ušla u obitelj.

Vjerujem, dragi čitatelji, da pogađate da će se netko jako potruditi da otkrije sve mračne tajne koje se vežu uz Camilleu. Jedna od tih osoba svakako je i njezina svekrva Jaqueline Prescott, "dama iz visokog društva, žena s pedigreom, uvijek u biserima i Diorovoj odjeći, bivša međunarodna prvakinja u dresurnom jahanju, čijom plavom krvi teče staro bogatstvo, a možda i DNK Vanderbiltovih [2], tko zna", komentira Camillea.

Sada stvari postaju puno jasnije, ali nećemo otkriti kako će se priča dalje odvijati, koje će sve radnje poduzimati "zla svekrva" kako bi prisilila Camilleu da napusti njezina sina i svoju djecu. No, ono što ovom romanu daje posebnu draž jest njegov efektan kraj, koji daje naslutiti da ćemo uskoro čitati i nastavak ovoga romana. Iako se Lucinda, zla majka, pojavljuje samo u snovima njezine kćeri, ona je u cijeloj ovoj priči bila puno više od imaginacije. Jaqueline je stvorila njezinu dvojnicu, ali sve vrijeme Lucinda je bila tu negdje, diskretni promatrač svih tih zbivanja. Nema nikakve dvojbe da je Lucinda sa zanimanjem pratila sve nedaće u koje je upadala njezina nevoljena kći. Uvjeren sam da ćemo u nastavku ovoga romana saznati kako je na sve te peripetije gledala i kako ih je komentirala Lucinda! Tko zna, možda se i (ugodno) iznenadimo!

DRUGI O KNJIZI: Ovo je psihotriler kakav već dugo nisam čitala i u kojem sam neizmjerno uživala. Mnogo toga sam naučila iz njega, a kraj me je ugodno iznenadio, uopće ga nisam očekivala - obrat je doista bio nepojmljiv i nije mi bilo ni u peti da bi autorica mogla otići u tom smjeru, ali mi je u neku ruku drago da jest. (Saša Jakšić)

O AUTORICI: Minka Kent spsateljica je niza uspješnica koje su osvojile top-ljestvice Washington Posta, kao što su The Thinnest Air i The Memory Watcher. Oduvijek ju je zanimalo zašto dobri ljudi čine loše stvari, a kad ne piše, peče poslastice i putuje u tople i sunčane krajeve. Nakon bestselera Zlo mjesto, Stranci su njezin drugi roman preveden na hrvatski jezik.