Istraživački izvještaj Mala europska filmska tržišta: portreti i usporedbe, objavljen u sklopu Obzor Europa projekta CresCine, obuhvatio je izradu portreta sedam malih europskih filmskih tržišta: Belgija (Flandrija), Danska, Estonija, Hrvatska, Irska, Litva i Portugal. Portreti su uključivali definiranje ključnih problema, pozadinu razvoja filmske industrije, podatke o proizvodnji, financiranju, servisnim produkcijama, distribuciji, prikazivačkoj infrastrukturi i festivalima. Kako bi se mogla napraviti kvalitetna usporedba s tržištima šest velikih europskih zemalja (tzv. Big Five [Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo] i Poljska), u sklopu izvještaja napravljeni su i profili tih zemalja. Istraživački izvještaj obuhvatio je razdoblje od 2014. do 2022. godine, kako bi se vidio razvoj filmskog tržišta u malim europskim zemljama u prošlom desetljeću.

Iz opsežnog teksta "Mala europska filmska tržišta i izvoz domaćeg filma" (IRMO aktualno, prosinac 2024.), koji potpisuju Jaka Primorac i Lucija Gegić, u ovotjednom Magazinu prenosimo skraćenu verziju priloga, uz neznatne prilagodbe u opremi.

Četiri su ključne orijentacije koje mala tržišta prepoznaju kao pogodna za održavanje domaće filmske industrije: programi javnih potpora (proizvodnja i razvoj) s jedne strane i orijentacija na programe investicija (poticaji za strane produkcije) s druge, te orijentacija na domaću publiku s jedne strane i orijentacija na međunarodnu publiku s druge strane.

VAŽNOST STREAMINGA

Neke karakteristike tržišta zajedničke su samo dijelu istraživanih ekosustava. Primjerice, Irska i Hrvatska najbolje su u privlačenju stranih produkcija, ali su to ujedno, uz Portugal, i tržišta koja imaju najviše problema s pristupom gledateljima i zadržavanjem domaće publike. S druge strane, neki ekosustavi s visokim udjelom domaćeg tržišta jako dobro prepoznaju što je popularno kod domaće publike (npr. Danska). Podaci pokazuju da, ako se želi potaknuti rast domaće publike, potrebno je, između ostalog, imati snažnu javnu podršku infrastrukture za razvoj, proizvodnju i promociju filmova te za filmsku kulturu općenito, ali i da je potrebno razvijati sposobnost osiguravanja ulaganja iz različitih izvora. Potrebno je također imati i jaku kinoinfrastrukturu, raznovrsan repertoar filmova te snažnu kreativnu zajednicu koja proizlazi iz kvalitetnih obrazovnih institucija. Nekoliko, pak, faktora utječe na postizanje međunarodne gledanosti, a to su prije svega žanrovi koji se proizvode, vrsta koprodukcija, jezik na kojem se u filmu govori, sinkronizacija, glumci i/ili redatelji te otvorenost filmova (Nielsen i sur., 2024). Ipak, usporedba žanrovskih profila ukupnog repertoara proizvedenih igranih dugometražnih filmova sa žanrovskim profilom najuspješnijih filmova na domaćim i međunarodnim tržištima sugerira da, ako gledamo interes publike, može se reći da postoji prevelika proizvodnja dramskih produkcija, a publika više preferira komedije (Nielsen i sur., 2024). Drame, međutim, imaju veće šanse za uspjehe na festivalima.

Za male ekosustave iznimno je važna pojava streaming servisa, odnosno videa na zahtjev (VoD, video on demand). Može se očekivati da će potencijal filmova za VoD distribuciju rasti u skladu s porastom korištenja VoD usluga u određenoj zemlji. Filmovi s tržišta s jasnijom orijentacijom prema kinoizvozu ujedno su distribuirani i u više zemalja preko VoD platformi. Međutim, na VoD distribuciju utječu i prepoznatljive zvijezde te snažna žanrovska orijentacija. Globalni streaming servisi poput Netflixa i Disney Plusa nude mali izbor filmova iz CresCine ekosustava, što domaće i regionalne VoD kompanije čini važnijim sudionicima kupnje prava na filmove s malih tržišta.

Distributeri, kao jedan od važnih dionika filmske industrije, također imaju važnu ulogu u jačanju domaćeg filmskog tržišta. U istraživanim ekosustavima nedostaju distributeri koji su snažno pozicionirani na tržištu, a koji su istovremeno posvećeni i lokalnim naslovima. "Kvaka 22" u ovoj situaciji jest da je distributerima važno da već postoji publika orijentirana na domaći film, jer im to daje razlog da se posvete domaćim naslovima, dok se s druge strane publika stvara kroz jaču ponudu i promociju domaćih filmova (što je izazovno na tržištima s ograničenom godišnjom domaćom proizvodnjom). Distributeri u Danskoj razlikuju se od ostalih proučavanih tržišta po tome što nekoliko distributera ima nacionalne naslove kao središnji dio svog poslovnog modela dok istovremeno obuhvaćaju i znatan udio ukupnog tržišta.

PIXSELL

Pandemija virusa COVID-19 ostavila je traga u svim sferama života, pa tako i u produkciji filmova, gdje je poremetila proces proizvodnje, posjećenost kina i prodaju ulaznica, iako se nacionalne navike odlaska u kino nisu bitno promijenile (Nielsen i sur., 2024). Odgoda izlaska određenih blockbustera omogućila je domaćim filmovima nešto veći udio u ukupnom broju prodanih ulaznica, a u vrijeme pandemije streaming servisi očekivano su doživjeli veliki uzlet.

Utjecaj američkih filmova na europsku filmsku industriju i dalje je velik, posebice s obzirom na razliku u budžetima za proizvodnju i promociju između američkih i europskih filmova. Također valja istaknuti da je od sto najgledanijih američkih filmova na CresCine tržištima samo njih 13 originalna djela, a ostatak čine nastavci i franšize, odnosno filmovi bazirani na knjigama, stripovima i slično. Iako je na CresCine tržištima drama vodeći žanr, ona predstavlja tek 6,6 % prodanih ulaznica za američke filmove, što upozorava na veću prevalenciju snimanja, recepcije i izvoza drame na europskom tržištu (Kostovska i sur. 2024).

Kada je riječ o festivalskim priznanjima, mala tržišta CresCinea idu dvama različitim putovima prema uspjehu. Filmovi s potencijalom za privlačenje šire publike rijetko se nalaze u najprestižnijim selekcijama triju najvećih festivala (Berlin, Cannes, Venecija), ali često ostvaruju uspjeh na drugim festivalima. S druge strane, filmovi koji izvan festivala imaju ograničeni doseg kod publike, na festivalima često ostvaruju prestižne nagrade. Ovi podaci govore i o razlici u pristupu publike i kritike prema europskim filmovima te posebice produkciji filmova na malim tržištima (Kostovska i su., 2024).

KLJUČNI IZAZOVI

Hrvatsku filmsku industriju karakterizira slabo domaće tržište i nizak stupanj javnog financiranja koji rezultira godišnjom produkcijom do deset igranih filmova u 100 % nacionalnoj produkciji. Hrvatska ima snažan program poticaja za servisne produkcije, uveden 2012. godine, koji kontinuirano privlači strane produkcije i pridonosi izvoznom volumenu (Primorac, 2024). Hrvatski filmovi u razdoblju od 2014. do 2022. ostvaruju umjeren uspjeh na međunarodnim festivalima, ali se ne prikazuju često u kinima izvan zemlje, a njihova se prisutnost u VoD katalozima tek počela povećavati posljednjih godina (Primorac, 2024). Hrvatski filmovi u razdoblju od 2014. do 2022. nisu imali jak izvoz te obično do stranih tržišta dopiru manje od ostalih CresCine ekosustava. Unatoč tome hrvatski filmovi imaju veću cirkulaciju filmova po naslovu nego, primjerice, portugalski filmovi.

Od istraživanih tržišta Hrvatska je među zemljama s najnižom stopom međunarodnih gledatelja, a prema ukupnim prikazima filmova hrvatski su filmovi najgledaniji u Hrvatskoj, što naglašava dodatnu potrebu za međunarodnom promocijom domaćeg filma. Hrvatski filmovi izvoze se uglavnom u susjedne zemlje poput Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Italije. Gledajući podatke o broju zemalja distribucije po naslovu i dosegnutim tržištima po broju gledatelja, može se reći da izvozni potencijal hrvatskog filma nije do kraja razvijen.

Ono čime se Hrvatska može pohvaliti jest veliki broj (manjinskih) koprodukcija, posebice u proizvodnji igranih filmova, gdje, s Flandrijom, Hrvatska prednjači. Veliki broj (manjinskih) koprodukcija proizlazi iz strateškog plana za povećanje vidljivosti filma i stvaranje partnerskih sinergija. Također, valja istaknuti i da Hrvatska, uz Dansku, ima najviši udio festivalskih nagrada naspram nominacija za sve CresCine zemlje, koji iznosi 20 % (Kostovska i sur, 2024).

Distribucijskim poljem dominira Blitz Film and Video Distribution, koji ima najveći udio distribucije u Hrvatskoj, a slijede ga Editus, Discovery Film, Duplicato te 2i Film kada je riječ o ukupnom broju distribuiranih filmova (Primorac, 2024). Duplicato je vrlo aktivan distributer hrvatskih filmova, ali on je član Blitz Cinestar Grupe, kao i 2i Film. Također treba uzeti u obzir da je Blitz Film and Video Distribution dio Blitz-Cinestara (veliki prikazivač s najvećim brojem multipleksa), koji je nastao u 2003. pridruživanjem Blitz Film and Video Distribution s hrvatskom podružnicom njemačkog lanca Cinestar, te da ta tvrtka jasno dominira distribucijskim i prikazivačkim tržištem u Hrvatskoj. Po broju distributera koji izvoze domaće filmove Hrvatska se nalazi u rangu s Estonijom, gdje ni jedan distributer nije izdavao prosječno više od tri domaća naslova godišnje u analiziranom razdoblju.

Problem nedostatka sredstava za distribuciju domaćih filmova i potrebu za većim marketingom HAVC je prepoznao 2020. godine, kada je i raspisan dodatni natječaj za poticanje distribucije filma. U 2023. u okviru tog poziva izdvojeno je oko 193 700 eura za podršku distribucije domaćih filmova. Duplicato i Jučer bili su najaktivniji u ovim pozivima, uz Restart kao ključnog distributera specijaliziranog za dokumentarne filmove.

U Hrvatskoj je prisutnost filmova na VoD servisima znatno manja nego u Danskoj, Irskoj i Flandriji. Prostor VoD-a još uvijek djeluje obećavajuće za hrvatsku audiovizualnu industriju, iako očekivanja sektora više nisu tako visoka kao prije nekoliko godina (Primorac, 2024). Novi Zakon o elektroničkim medijima iz 2021. godine uvodi obveze ulaganja za pružatelje VoD usluga, što je rezultiralo i većim brojem naslova dostupnih u ponudi VoD poslužitelja. Prema podacima Agencije za elektroničke medije trenutno su u Hrvatskoj registrirana 23 pružatelja medijskih usluga na zahtjev (20 komercijalnih i 3 neprofitna).

Prisutnost filmova s malih europskih filmskih tržišta na globalnim streaming platformama poput Apple TV-a ili Disney Plusa općenito nije velika. Prema podacima u vrijeme provođenja istraživanja, hrvatski filmovi bili su dostupni na 3 od 5 globalnih SvoD platformi (Netflix, HBO/Max te Amazon Prime Video). Ukupan broj hrvatskih filmova dostupnih na europskim VoD platformama u listopadu 2022. iznosio je 29, s 15 u domaćim katalozima, a u listopadu 2023., taj je broj porastao na 36, s jednakim brojem filmova u domaćim katalozima. Može se reći da je taj porast i rezultat implementacije novog Zakona, kako je prethodno navedeno.

POGLED U BUDUĆNOST

S obzirom na to da mala filmska tržišta ne mogu opstati oslanjajući se samo na sebe, odnosno na domaću publiku, uz ključnu ulogu javnog financiranja, jedno od rješenja je razvijanje strategija međunarodne distribucije filmova, tj. izvoza, pri čemu se proučavani ekosustavi mogu osloniti na iskustvo i strategije velikih europskih filmskih tržišta. S obzirom na nalaze analize izvoza za CresCine tržišta te za "velikih šest", kako bi poboljšali svoju međunarodnu distribuciju, mali ekosustavi mogli bi se više fokusirati na više koprodukcija i međunarodnih suradnji. Također, podaci pokazuju da su se određeni žanrovi pokazali uspješnijima u međunarodnoj distribuciji (avantura, horor, znastvena fantastika, fantasy i misterija) te da su pozitivne rezultate pokazale i strategije zapošljavanja međunarodno priznatih glumaca i glumica te redatelja i redateljica, kao i ulaganje u sinkronizaciju animiranih filmova na druge jezike. Iz analize proizlazi i da je oportuno stvaranje sadržaja koji nisu duboko ukorijenjeni u specifičnoj kulturi kako bi se omogućilo lakše poistovjećivanje publike. Podaci pokazuju da je također poželjno usmjeriti se i na VoD platforme i međunarodne distributere kako bi se proširio doseg domaćih filmova. Navedeni zaključci pružaju prostor za razvoj instrumenata na kojima mogu raditi same produkcije, ako žele raditi u navedenom smjeru, ali na kojima mogu raditi i dionici javnih politika koji donose strategije ulaganja i razvoja lokalne filmske industrije.

Za razliku od drugih CresCine ekosustava (osim Irskog), hrvatski filmski ekosustav prednjači u privlačenju stranih servisnih produkcija, ali nedostaje mu snažna domaća publika, stoga neki od ključnih razvojnih koraka mogu biti ulaganje u razvoj filmske kulture, filmsko obrazovanje ili u tzv. razvoj publike te filmsku pismenost. Također, potrebna su dodatna ulaganja u proizvodnju s obzirom da je broj filmova 100 % nacionalne produkcije nizak, kao i da su ulaganja u razvoj i proizvodnju u usporedbi s ostalim CresCine tržištima relativno niska (Primorac, 2024). Podaci pokazuju da su potrebna ulaganja i u distribuciju i promociju kako bi se proširio doseg hrvatskog filma. Pomaci u smislu podrške financiranju distribucije filma su prepoznati od strane javnih politika (HAVC, 2024) kao i obliku ulaganja u manjinske koprodukcije kako je već navedeno, ali je prostor za razvoj još uvijek prisutan. Da potencijal za razvoj postoji ukazuju i podaci o odnosu nominiranih i dobivenih festivalskih nagrada gdje je Hrvatska uz bok Danskoj sa visokih 20%, kao i na podatke o većoj cirkulaciji po naslovu za hrvatske naslove na tržištima na kojima su prisutni.