Premda se zasad ne može reći da se bojkot trgovina i trgovačkih lanaca širi poput virusa, zbivanja ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji, primjerice u BiH i Sjevernoj Makedoniji, upozoravaju da na taj relativno novi fenomen masovnog otpora podizanju cijena robe široke potrošnje treba gledati u puno širem kontekstu, uključujući i onaj političke naravi. U obzir treba uzeti i percepciju cijelog fenomena, kao i njegovu medijsku prezentaciju, što sve skupa usložnjuje situaciju na više razina. Pritom ovotjedna vijest kako inflacija u Hrvatskoj raste četiri mjeseca zaredom, najviše u eurozoni, dodatno komplicira cijelu situaciju.

HRVATSKA SE BUNI

No zadržimo se zasad na domaćem terenu. Nedvojbeno je kako je prvi udar bojkota trgovina i trgovačkih lanaca bio uspješan, što je potvrdila i Porezna uprava, no već drugi val, od petka, 31. siječnja, bio je nešto slabijeg učinka, pa je izvješće Porezne uprave pokazalo da je promet u maloprodaji bio 19 posto veći nego 24. siječnja, ali i 44 posto manji nego 17. siječnja. Također, promet u trgovini na malo u subotu 2. veljače od nula do 15 sati bio je jedan posto manji nego u subotu 25. siječnja, a za isti postotak manji je i iznos računa, objavila je Porezna uprava.

Podatci, koliko god bili suhoparni, znakoviti su za opći dojam o bojkotu. Drugim riječima, reakcija kupaca imala je učinka zbog niza razloga, pa kad se sve uzme u obzir, trgovci i trgovački lanci možda su bili i iznenađeni, s obzirom na to da do sada prosvjeda u takvom opsegu nije bilo, napose zbog visokih cijena širokog spektra artikala u njihovim trgovinama diljem Hrvatske. Vjetar u leđa masovnom bojkotu dali su, očekivano, i pojedini sindikati, a i medijski je cijela akcija poprimila obrise bučnog spektakla, no kad je bojkot načelno podržala Vlada, resorna ministarstva i sam premijer, ne treba se čuditi što se dogodilo to što se dogodilo.

Prije donošenja žurnih mjera premijer je bio posve jasan: "Državni inspektorat ima nalog da ozbiljno pristupa kontroli cijena vezano uz mjere koje su na snazi, a i Agencija za tržišno natjecanje mora provjeriti dolazi li na tržištu do usklađenih praksi ako se akteri na tržištu dogovaraju o cijenama. Bitan je angažman udruga potrošača, pa i reakcija potrošača. To je jedna važna i artikulirana poruka građana, da prate, uspoređuju cijene u odnosu prema sličnim i istim proizvodima u drugim državama. Ova današnja poruka je važna, bit će uzeta u obzir pri definiranju ograničenja cijena koje će donijeti Vlada..."

I onda smo dobili popis proizvoda i roba široke potrošnje kojima je u hitnom postupku Vlada blokirala cijene. Konkretno to znači da je utvrđena lista 70 proizvoda s ograničenim cijenama. Na prijašnjoj listi, utvrđenoj u rujnu 2023., bilo je 30 proizvoda, a sada ih je dakle 70. Na taj način Vlada želi pomoći građanima u zaštiti od visokih cijena u trgovinama. Odluka je na snagu stupila u petak, 7. veljače. Treba još napomenuti kako su trgovci dužni osigurati najmanje jednu vrstu artikla u svakoj kategoriji proizvoda, a na ulazu u prodajni objekt ili na drugom istaknutom mjestu unutar trgovine mora biti jasno postavljen plakat koji sadržava vizualnu identifikacijsku oznaku i popis odabranih artikala s pripadajućim cijenama. Također, prodajni objekti veći od 400 četvornih metara dužni su osigurati poseban dio trgovine za te artikle, osim ako zahtijevaju čuvanje u rashladnim vitrinama.

Sve u svemu, dobrodošle mjere Vlade, koje bi uz prošle i eventualno neke buduće bojkote kupaca trebale imati konkretnog učinka kad se radi o obuzdavanju cijena na duži rok. A taj problem divljanja cijena nije od jučer, i niz je opravdanih, a još više neopravdanih razloga zašto je tome tako. U tom i takvom, širem kontekstu treba pozdraviti uloženi trud Vlade kako bi svojim prijašnjim i ovim sadašnjim mjerama, koliko je god u mogućnoisti, olakšala život bar onom najugroženijem dijelu pučanstva.

No tu sad dolazimo do nekoliko ključnih aspekata novonastale situacije. Prvo pitanje koje se nameće jest ono dokad bi mjere koje je donijela Vlada mogle trajati. Vlada poručuje kako će nastaviti pratiti situaciju na tržištu i po potrebi prilagođavati mjere u interesu potrošača. Dakle, nekih konkretnih rokova zasad nema, premda se provlači rok od šest mjeseci, nakon kojeg će se, ovisno o situaciji, preispitati daljnji tijek i mjera i općenito stanja s cijenama.

Zanimljive su reakcije iz Hrvatske udruge poslodavaca. Irena Weber, izvršna direktorica HUP-a kazala je krajem siječnja: "Uvijek ima prostora i za niže i za više cijene. Trgovački lanac u dogovoru sa svim svojim dobavljačima, logističarima, distributerima i s primarnim proizvođačima, de facto u cijelom tom nizu koji rezultira određenom cijenom proizvoda na polici, očito je odlučio dodatno ići u sniženje samih proizvoda", pojasnila je Weber. Govoreći o činjenici da i druge zemlje imaju inflatorno okruženje pa su cijene niže nego u Hrvatskoj, Weber kaže: "Postoje određeni proizvodi koji su skuplji, postoje i određeni proizvodi koji su jeftiniji. U krajnjoj liniji imamo i AZTN, koji je izdao detaljnu analizu u kojoj je pokazao da su od svih kategorija proizvoda četiri blago rasle, četiri su blago padale, a ostale su bile na istoj razini", zaključila je Weber.

Na sličnim su odrednicama i brojni hrvatski ekonomisti. Tako je, primjerice, Andrej Grubišić u emisiji Večernji TV-a, na pitanje što ako se bojkot nastavi, hoće li biti efekta, odgovorio sljedeće: "Velik broj ljudi živi komotno, puno je trgovačkih lanaca, puno je ponude. Nema rješenja, postoje samo kompromisi. Ako dođe do trajnijeg smanjenja kupnje, potrošači rade kompromis, kupuju manje. Ako netko stvarno za 20 posto reducira svoju potrošnju u lancima, za očekivati je da će biti posljedica. Pitanje je koliko i za koga. Dio dobavljača isporučivat će manje i zarađivati manje. Nije realno da ćemo očuvati sva radna mjesta i povećati plaće. Bit ćemo manje kreditno sposobni, što će utjecati na banke i njihove djelatnike. Razumno je očekivati da će smanjenje potrošnje utjecati na državni proračun. Tu su i vlasnici koji neće više investirati. Dakle, moguće je sve, ali pitanje je u kojoj mjeri će se distribuirati efekti. Ovaj emocionalni dio će se s vremenom primiriti, a ljudi će zbog svojih interesa kupovati kao i do sada. Mnogi će se i osvijestiti te početi upirati prstom u one koji su stvarni kontributori inflacije", zaključio je Grubišić.

“Trgovci su se uplašili, dokaz tome su njihove cijene, danas odjednom spuštene i za 30 do čak 50 posto. To je jedna vrlo neetična poruka potrošačima, kao da nam otvoreno kažu da su nas dosad varali", komentar je Petra Vuškovića, ekonomskog analitičara, za 24sata. Potez je, kaže, urodio plodom, ali treba paziti da se ne ode u drugu krajnost - recesiju. Vušković također upozorava da se u bojkot ne smije ići prečesto, da trgovci ne počnu otpuštati radnike, da ne počne recesija.

ŠTETNI POPULISTI

I na kraju valja istaknuti još jedan važan aspekt u cijeloj ovoj priči o bojkotu, cijenama i mjerama. To je aspekt politike, neizostavan i u ovom slučaju. Drugim riječima, bojkot trgovina i trgovinskih lanaca nije samo ekonomsko, tržišno i financijsko (plus inflatorno) pitanje nego i pitanje stabilnosti društva na široj razini. I tu sad dolazimo da problema koji je također evidentan i kontrapruduktivan u okvirima načelno pozitivne reakcije širokih masa kupaca, a odnosi se na populistički aspekt "lova u mutnom". Konkretno, s jedne strane imamo odgovorno ponašanje Vlade, uključujući i poslodavace, a s druge strane svjedočimo politizaciji situacije, pri čemu se "borci protiv visokih cijena" svojevoljno nameću kao samozvani "zaštitnici potrošača". Takvi zapravo zloupotrebljavaju situaciju, zalažući se za ekstreminje istupe nezadovoljni reakcijom Vlade i trgovaca. Konkretno, u cijelu se priču oko bojkota uključila potrošačka platforma "Halo, inspektore" pozivajući građane na još veće, tjedne bojkote, prozivajući između ostalih trgovačke lance Lidl, Eurospin i DM te tri proizvoda, Coca-Colu i druga gazirana pića, vodu u bocama i deterdžent za posuđe. Taj populistički, demagoški i manipulativni "eksperiment" izravno je uperen i protiv podslodavaca i protiv Vlade, a u biti i protiv samih potrošača. No, unatoč medijskoj galami Josipa Kelemena, savjetnika inicijative "Halo, inspektore", teško da će njegovi pozivi na bunt širih razmjera uroditi nekim većim uspjehom.

S druge pak strane, stabiliziranje sadašnjeg stanja mjerama Vlade i poslodavaca vezano uz kontrolu (zamrzavanje) cijena zasad djeluje smirujuće u širem kontekstu. Hoće li pak prevladati pozitivni ili negativni učinci, mogli bismo vidjeti već za mjesec-dva. Dotad nikome nije potrebna javna histerija oko cijena, ni potrošačima, ni Vladi, ni medijima. Odgovornost i razum bi, naime, trebali biti prioritetne opcije. Uz krajnji oprez kako bi se izbjegla eskalacija situacije u nekom drugom, nepoželjnom smjeru. Sloboda tržišta ne smije biti ugrožena, a s njom ni demokracija u širem smislu. Populisti i demagozi svake vrste nisu u toj priči faktor kojem bismo trebali davati pozornost.