Nedavno je javnosti predstavljeno istraživanje Instituta za istraživanje migracija o stranim radnicima u Hrvatskoj. Što nam u nekom sažetom obujmu može reći o tome, što pokazuju rezultati, koji su problemi, koje pozitivne stvari, kakav bi bio ukupan zaključak - pitali smo dr. sc. Ivana Balabanića, višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora s Instituta za istraživanje migracija.

- Od pozitivnih stvari svakako bih istaknuo da je oko 80 % stranih radnika izjavilo da im se kvaliteta života nakon dolaska u Hrvatsku poboljšala. Oko 90 % stranih radnika ocjenjuje svoje zdravstveno stanje kao dobro ili bolje, a oko 50 % stranih radnika zadovoljno je sigurnošću te kako veliki broj stranih radnika namjerava ostati u Hrvatskoj duže vrijeme. Ove elemente smatram važnima jer pokazuju da je Hrvatska dobro mjesto za rad i život za ljude koji dolaze iz azijskih država te da će veliki broj njih ostati kod nas duže razdoblje. Namjera dugotrajnog boravka povećava motivaciju za integraciju u hrvatsko društvo. Također, nakon pet godina provedenih u Hrvatskoj državljani trećih zemalja moraju podnijeti zahtjev za dugotrajni boravak, a jedan od preduvjeta za njegovo dobivanje je i poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Samim zadovoljstvom životom u Hrvatskoj i namjerom da duže ostanu ovdje povećava se i motivacija za učenje hrvatskog jezika, što je jedan od važnih čimbenika integracije.

Prema predviđanjima Hrvatske gospodarske komore, ako zadržimo istu razinu gospodarskog rasta, 2030. godine imat ćemo potrebu za otprilike 400.000 radnika, što znači da će se useljavanje stranih radnika nastaviti u nadolazećim godinama. Sukladno s tim, korisnije je zbog više razloga zadržati ljude koji već jesu u Hrvatskoj nego ih mijenjati za potpuno nove, a svakako je jedan od preduvjeta njihova ostanka njihovo zadovoljstvo životom u Hrvatskoj. Što se tiče loših strana, zanimljiv je podatak da strani radnici iskazuju nisku razinu zadovoljstva socijalnim odnosima, što upozorava na određenu izolaciju ili nedostatak povezanosti s lokalnim zajednicama. Interakcija s domicilnim stanovništvom od velike je važnosti za proces integracije.

KVALITETAN ZAKON

U nekom širem i dubljem kontekstu, uzimajući u obzir i demografske izazove, migrantsku krizu i druge probleme posljednjih godina, kakva je zapravo imigracijska i integracijska strategija Republike Hrvatske, napose kad su strani radnici u pitanju?

- Za razliku od nekih drugih država Europske unije, za Hrvatsku je veći priljev radnika iz kulturno znatno različitih društava od našeg novi fenomen, te još nemamo razrađenu integracijsku strategiju, ni na nacionalnoj razini ni na lokalnim razinama. Trenutno se integracija u Hrvatskoj odvija ponajprije kroz ekonomski aspekt, odnosno kroz radno mjesto stranog radnika. Međutim, integracija, osim ekonomske dimenzije, uključuje i pravnu, kulturnu, političku i socijalnu dimenziju. Drugim riječima, integracija treba omogućiti stranim radnicima ne samo da rade nego i da mogu napredovati na radnim mjestima, da imaju jednaka prava te da znaju kako zaštititi ta prava. Također, trebaju imati mogućnost organiziranja u razne udruge i sindikate kako bi upozorili na probleme s kojima se suočavaju. Osim toga potrebno je osigurati da hrvatski građani i strani radnici međusobno prihvate kulturnu raznolikost uz uzajamno uvažavanje te, u konačnici, da ostvaruju socijalnu interakciju - kroz razne manifestacije, posao, druženja i slične aktivnosti. Cilj je postići da strani radnici svojom kulturnom raznolikošću obogate hrvatsko društvo uz prihvaćanje naše kulture, dok domicilno stanovništvo prihvati kulturnu raznolikost ljudi koji se su doselili u Hrvatsku, kako bismo u konačnici svi zajedno ostvarili ekonomski napredak.

Vezano uz prethodno pitanje, kako komentirate novi Zakon o strancima, koji će regulirati odnos prema državljanima iz trećih zemalja koji u RH dolaze na rad...?

- Novi ili izmijenjeni Zakon o strancima donio je niz pozitivnih promjena koje će, s jedne strane, Hrvatsku učiniti privlačnijom destinacijom za kvalitetnu radnu snagu iz država Azije, a s druge strane će u većoj mjeri regulirati uvoz radne snage u Hrvatsku. Primjerice, produženje trajanja radne dozvole s jedne na tri godine ili mogućnost promjene poslodavca sigurno će dodatno motivirati strane radnike da se dosele u Hrvatsku i da ostanu kod nas duže razdoblje. Također, prema novom Zakonu, strani radnici morat će imati i dokazati kvalifikacije, čak i za deficitarna zanimanja, što će sigurno postrožiti selekciju ljudi koji dolaze u Hrvatsku, ali i povećati kvalitetu radne snage na našem tržištu. Ipak, kada govorimo o stranim radnicima, nije važan samo Zakon o strancima nego i drugi zakonski akti i propisi. Recimo, posebnim Pravilnikom propisat će se i uvjeti u kojima strani radnici mogu živjeti. Primjerice, za svakog radnika trebat će se osigurati najmanje 14 kvadratnih metara stambenog prostora. Ili recimo Zakon o održavanju i upravljanju zgrada, koji na prvi pogled nema veze sa stranim radnicima, propisuje da osoba koja želi iznajmiti stan za veći broj osoba koje nisu u srodstvu mora tražiti dopuštenje dvije trećine sustanara zgrade u kojoj živi. Mislim da su ovo primjeri dva pravna akta koja mogu osnažiti proces getoizacije stranih radnika. Prema Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada strani radnici teško će moći iznajmiti stan u stambenim zgradama, što će ih neizbježno usmjeravati prema periferijama gradova, gdje uglavnom prevladavaju privatne kuće. Pravilnik koji propisuje prihvatljive životne uvjete donesen je s ciljem da strani radnici žive u humanijim uvjetima, ali ti humaniji uvjeti bit će i skuplji. To će također potiskivati strane radnike prema dijelovima gradova u kojima su cijene najma niže, tj. prema periferiji. Uglavnom, Zakon o strancima donio je niz pozitivnih iskoraka, ali potrebno je obratiti pozornost i na to kako drugi zakoni i pravilnici koji se donose mogu utjecati na život stranih radnika i hrvatskih državljana.

Hrvatska ima najveći gospodarski rast u Europskoj uniji u ovom trenutku, a da bismo ga nastavili, trebamo strane radnike i o tome nema više nikakve dvojbe, rekao je u ožujku prošle godine ministar Davor Božinović kada je predstavio novi Zakon o strancima... No i dalje se u nekim krugovima dvoji o tome koliko su strani radnici poticaj ne samo za ekonomski i gospodarski napredak nego i za demografski oporavak... Kakvo je vaše mišljenje?

- Složio bih se s ministrom Božinovićem da nema nikakve dvojbe kako su nam strani radnici potrebni, i to ne samo za daljnji ekonomski rast nego i za opstanak nekih gospodarskih djelatnosti. Kako je Ministarstvo demografije i useljeništva među svoje prioritete uvrstilo i rad na organiziranijoj politici useljavanja te razradu strategije integracije stranih radnika, smatram da nema razloga sumnjati da će se ubrzo donijeti razne strategije vezane uz integraciju stranih radnika. Te će strategije zasigurno morati uključivati i načine integracije djece stranih radnika, koja će s vremenom također dolaziti ili se rađati u Hrvatskoj. Zbog toga je važno provoditi mjere koje će sprječavati getoizaciju ili, općenito govoreći, omogućavati integracijsku politiku preko koje će strani radnici i njihove obitelji prihvatiti kulturu i vrijednosti hrvatskog društva.

Ipak, mišljenja sam da, kada govorimo o demografskom oporavku, ponajprije trebamo raditi na povećanju stope nataliteta, smanjenju iseljavanja, povratku iseljenih hrvatskih državljana i privlačenju hrvatske dijaspore. Hrvatska je trenutno na 77 % prosjeka Europske unije prema BDP-u po paritetu kupovne moći. Predviđa se da će se stopa iseljavanja smanjiti, a stopa povratka iseljenih hrvatskih državljana povećati kada dosegnemo razinu od 80 do 90 % prosjeka BDP-a Europske unije po paritetu kupovne moći. S razvojem gospodarstva smanjit će se i demografski problemi izazvani iseljavanjem našeg stanovništva. Međutim, nedvojbeno je da će jedan veliki postotak naših sugrađana u budućnosti biti strani radnici, zbog čega je nužno što prije započeti s aktivnim politikama integracije tih ljudi u naše društvo. Pritom ne treba zaboraviti da je integracija dvosmjeran proces, tj. hrvatski građani također trebaju prihvatiti strane radnike i živjeti s njima bez nesnošljivosti.

Prema istraživanju koje su proveli Institut za istraživanje migracija i agencija Medianet na uzorku od 1000 ispitanika iz cijele Hrvatske, oko 46 % hrvatskih građana iskazuje veću ili manju nesnošljivost prema dolasku stranih radnika u Hrvatsku. Kao glavni razlog neslaganja s dolaskom stranih radnika iz Azije hrvatski građani navode preveliki kulturni jaz i strah od kriminala. Slična je situacija i u drugim državama Europske unije, gdje je domicilnom stanovništvu najveći problem u vezi sa stranim radnicima kulturni jaz, a ne ekonomski razlozi, kako bi se moglo očekivati. Zbog toga je važno provoditi aktivne mjere koje bi hrvatske građane u većoj mjeri upoznale s državama, kulturama i običajima ljudi koji se doseljavaju u Hrvatsku.

NA POČETKU PROCESA

Uzimajući sve u obzir, jesu li strani radnici neizbježna nužnost, prijeka potreba, dodatni trošak za državu ili čak ugroza hrvatskog identiteta, što neki također navode kao problem...?

- Trenutno su strani radnici nužni za našu ekonomiju, zbog čega ne možemo izbjeći uvoz strane radne snage. Na pitanje u kojoj mjeri će veći broj stranih radnika i njihovih obitelji poremetiti društvene strukture ili, kako kažete, čak ugroziti hrvatski identitet, odgovor ovisi o uspješnosti provedbe integracijskih politika. Za razliku od drugih europskih država, u koje se strani radnici iz Azije i Afrike useljavaju već desetljećima, mi smo zapravo tek na početku tog procesa. Smatram da je problem prepoznat od javnosti i politike te da ćemo na vrijeme donijeti integracijske strategije, i na nacionalnoj i na lokalnoj razini, koje će biti od koristi i hrvatskim državljanima i stranim radnicima.