Migracije i tržište rada: Razlike u plaći vrlo su jak pokretač mobilnosti, prema nekima, jači od nezaposlenosti. To se odnosi i na minimalnu plaću, čija razina i promjene u visini privlače niskokvalificirane imigrante, koji najčešće i obavljaju najniže plaćene poslove. Međutim, uz mogućnost povećane zarade, smatramo da je potražnja za određenim zanimanjima u zemlji primateljici ključna za priljev i položaj migranata na tržištu rada.

Imigranti su tradicionalno bili niskokvalificirani radnici koji u razvijenim poslijeindustrijskim državama obavljaju opasne, za zdravlje štetne ili neugodne poslove. Međutim, od kraja 20. st. primjetan je selektivan probir zbog segmentiranosti i promjena na tržištu rada. Sve više nalazimo visokokvalificirane radnike.

Ivana Vukorepa

PIXSELL

Zbog novih tehnologija (automatizacije, digitalizacije i biotehnologije), razvoja uslužnog sektora (npr. zbog turizma) te zbog povećanih potreba u zdravstvenom sektoru (npr. zbog starenja stanovništva i produženja očekivanog trajanja života) dolazi do sve veće polarizacije radnih mjesta. Stoga visokoobrazovani imigranti imaju bolju poziciju na tržištu rada. Nezaposlenost među njima niža je nego za ostale radno sposobne migrante, neovisno o državi podrijetla. Međutim, primjetan je problem njihova prvotnog zapošljavanja na poslovima na kojima se traži niža razina obrazovanja (tzv. problem otpada mozgova, engl. brain waste).

U vezi s nezaposlenosti istraživanja upućuju na zaključak da recesije neproporcionalno više pogađaju radnike migrante od domaćih radnika. To je razumljivo, posebno ako migranti rade u sektorima u kojima je promjenjiva potreba za radnom snagom (tzv. ciklički sektori, npr. građevinarstvo) ili u sektorima koji su izloženi gospodarskoj krizi (npr. financijske i telekomunikacijske usluge u periodu nakon financijske krize 2008./2009.), pa dolazi do povratka migranata u njihove zemlje podrijetla. Osim s razinom obrazovanja prisutnost imigranata u pojedinim gospodarskim sektorima blisko je povezana i s njihovim podrijetlom i spolom, pa je na tržištima rada moguće identificirati procese etničke i spolne segmentacije (npr. imigranti s istoka Europe većinom rade u građevinarstvu; Kinezi, Indijci i Pakistanci u etničkim enklavama, posebice u ugostiteljstvu i trgovini; žene u uslužnim djelatnostima i kućanstvu). Ipak, u posljednje vrijeme opaža se "feminizacija migracije", posebno među visokoobrazovanim migrantima.

Pravni aspekti radnih migracija: Unutar migracijskih politika uobičajilo se razlikovati imigracijske mjere, kojima se propisuje ulazak, boravak, zapošljavanje, povratak i deportacija imigranata, od integracijskih mjera, kojima se uređuje način uključivanja imigranata u društvo primitka. Postoje dva osnovna modela imigracijskih politika. Useljenički programi promiču prihvat stranih radnika s ciljem njihova dugotrajnog nastanjenja, a privremeni programi osmišljeni su s namjerom da se migranti vrate u domovinu. Integracijske mjere usmjerene su na uključivanje imigranata u društvo i dijele se na tzv. asimilacijske (usmjerene prema strancu i njegovoj prilagodbi društvu u koje dolazi) i pluralističke (usmjerene na izjednačavanje prava imigranata s pravima članova države primitka, uz zadržavanje prava na različitost).

Međutim, imigrantima je za bilo kakvo ostvarivanje prava važan test zakonitog boravka (ili prebivališta), koji ima uključujući i isključujući učinak. S jedne je strane blaži uvjet od uvjeta državljanstva za ostvarivanje nekih prava, a s druge strane djeluje isključujuće za sve one koji ne ispunjavaju uvjet, npr. nezakoniti migranti (engl. illegal migrants, noviji pojam je irregular migrants). Dodatno se čak i u slučaju zakonitog boravka često pravi razlika u pravima između ekonomski aktivnih osoba (radnika i samozaposlenih) i ostalih ekonomski neaktivnih osoba. To posebno dolazi do izražaja u pravu EU-a.

Zaključak: Mobilnost radne snage u EU-u jedan je od načina da se radnicima zajamči mogućnost poboljšanja uvjeta života i rada te da se potakne njihov socijalni boljitak a da se istodobno omogući udovoljavanje zahtjevima gospodarstava država članica. Vidjeli smo da znatan doprinos u razvoju pravnih aspekata slobode kretanja ima i Sud EU-a. Iz analize sudske prakse očito je da se područje primjene temeljnih sloboda kretanja često tumači ekstenzivno, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno.

Međutim, iz opisanog pravnog okvira možemo uočiti suprotstavljena nastojanja na razini EU-a u odnosu prema nacionalnoj razini država članica. Naime, EU je suočen s kvalifikacijskim i demografskim problemima, pa te srednjoročne i dugoročne probleme nastoji riješiti migracijskom politikom i stvaranjem privlačne klime za rad stranaca, posebno mlađih osoba i visokokvalificiranog kadra čije je školovanje skupo. Nasuprot tome, migranti koliko god potrebni bili, u državama člancima percipirani su kao izvor socijalnih i kulturoloških problema s kratkoročnim i dugoročnim posljedicama, posebno ako je riječ o ekonomski neaktivnim osobama. Nezadovoljstvo domaćeg stanovništva imigrantima postaje problem održivosti političke elite, pa su stoga države članice sklone iskoristiti sve dopuštene mjere. Tako je i u slučaju proširenja EU-a na Hrvatsku velik broj država u uvjetima gospodarske krize aktivirao prijelazna razdoblja. Nažalost, unatoč tim ograničavajućim mjerama, primjetan je velik broj odlazaka mladih i obrazovanih iz Hrvatske.

Trebamo biti svjesni da opasnost od odljeva najbolje radne snage uvijek postoji, osobito ako je situacija u domovini loša, a potražnja za kvalitetnim kadrom u drugim državama velika. To sve može imati dalekosežne i višestruke nepovoljne demografske, strukturne i razvojne ishode. Pri tome se treba ponovno podsjetiti da veće gubitke na osnovi odljeva visokoobrazovane snage trpe male zemlje, poput Hrvatske, jer je takav odljev proporcionalno veći u odnosu prema njihovoj ukupnoj populaciji. Nadalje, gospodarski rast ovisi i o rastu stanovništva i o tehnološkom napretku. Stoga bi vladama, posebice u Hrvatskoj, trebale biti važne mjere usmjerene na smanjenje želje za emigriranjem domicilnog stanovništva, dakle mjere usmjerene na gospodarski razvoj i zapošljavanje, ublažavanje siromaštva i političku stabilnost i pravnu sigurnost. (Prof. dr. sc. Ivana Vukorepa: Dijelovi iz izvornog znanstvenog rada "Migracije i pravo na rad u Europskoj uniji"/veljača 2018.)