Smatram da se u većini zemalja Europske unije ne provodi planska ni efikasna imigracijska i integracijska strategija, pa tako ni u Hrvatskoj. Nemojmo namirenje apetita poslodavaca za, u pravilu jeftinom, radnom snagom miješati s imigracijskim politikama. Poslodavci i kapital vide dobru stranu vođeni uštedama na radnicima, s ciljem viših profita, ali o široj slici ne vode mnogo računa - kaže Darije Hanzalek, dipl. iur., predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), te dodaje:

MAGAZIN DARIJE HANZALČEK NHS ZG

- Sve ostalo ima sasvim drukčije naličje. Izostane li kvalitetna integracija, ljudima, kojima se u startu dijele loše karte, ne smiješi se svijetla budućnost. Kako očekivati da se uz minimalne prihode i oni uključe u društvo, ne poznajući ni ono elementarno, jezik i običaje. Oni ostaju zarobljeni na dnu, odvaja ih se i getoizira. Na kraju se to svima obija o glavu. Na primjerima razvijenijih zemalja vidimo koliko je integracija težak proces.

Ipak, možemo primijetiti da većina naših useljenika dolazi u konkretnoj potrazi za poslom, s ciljem zarade, povratka kući ili odlaska u bogatije zemlje, a dio da ostane. Nacionalna i religijska struktura ovih radnika je raznovrsna, pa se rizici grubih podjela zasad čine manjima. No s obzirom na to da smo mala zemlja s još manjim brojem građana, moramo ovim procesima posvetiti dužnu pažnju. Naša situacija brzo se može promijeniti.

Je li stranih radnika u Hrvatskoj previše ili premalo? Koliko vidim, za Lider.hr ste u listopadu prošle godine između ostalog izjavili kako "moramo spriječiti da se u 'utrci prema dnu' radništvo zamijeni strancima". Možete li malo šire pojasniti takav stav vas i NHS-a?

- Poslodavci koji žele što veći bazen jeftine radne snage govore da je stranih radnika premalo. No nekontrolirani uvoz stranih radnika suočio je mnoge razvijene zemlje upravo s "utrkom prema dnu". Ona počinje kad poslodavci, ne želeći dalje razvijati prava domaćih radnika, alternativu traže zapošljavajući strane radnike, a koji pak s obzirom na svoju nezavidnu poziciju i niži matični standard pristaju na manje. Neki mogu naivno slegnuti ramenima i zaključiti prigodnim da dolaze građani drugog reda koji će ovdje gotovo služiti bez većih pogovora. No, umjesto da se dalje razvijaju, naši standardi se tako ruše i širi se baza nisko plaćenih poslova koja odgovara neoliberalnom kapitalizmu. Da stvar bude gora za nas, dio naših radnika također odlazi na slabije plaćene poslove u bogatije zemlje te, samo na stepenici više, sudjeluje u istoj utrci.

Stoga moramo nastaviti razvijati prava naših radnika kako bi oni ostali u domovini. Strane, pak, radnike treba pokušati integrirati u našu sredinu, uz poštovanje temeljnih sloboda i prava na različitost. Dok ovdje žive, i oni daju obrise našoj društvenoj slici. Ne govorimo samo o radnim pravima ili sindikalnom članstvu već i o uvjetima stanovanja, standardu, obrazovanju, kulturi i običajima. Nemojmo sebi dopustiti ni zabludu da uvoz radne snage može biti dugoročno rješenje naših demografskih problema, baš suprotno.

Može li se danas uopće govoriti o razvoju i napretku bez stranih radnika? Pospješuju li strani radnici ekonomski i gospodarski razvoj Hrvatske? Hrvatska ima i novi Zakon o strancima...

- Meni odnos prema stranim radnicima izgleda kao nadogradnja imperijalizma, ali u vlastitoj zemlji. Ne iskorištavaju se samo politički i ekonomski podređene države već i njihovi državljani dok kroz otvorena vrata danas sami dolaze u sjedišta moći. Čak i ako su svi zadovoljni, to te odnose ne čini poštenima.

Strani radnici možda nisu pokretač, ali su važan oslonac moći mnogih zemalja, nevidljivi i bezimeni poput galijota u utrobi broda. Stoga ne čudi da se i kod nas javlja glad za stranim radnicima, pojačana odlaskom naših radnika i demografskim deficitom. U tom kontekstu strani radnici postaju dio oslonca i za "naš napredak".

No koliko je "naš napredak" zapošljavanje stranaca u hotelu na Jadranu koji je u vlasništvu stranaca i čiji su gosti stranci? Koliko nam napretka nosi množenje dostavljačkih poslova preko internetskih platformi? Je li to napredak za sve, ili pojedince? Je li svaki rast napredak? Množe li se nekad samo količine, a ruši kvaliteta?

Najavljene izmjene Zakona o strancima, bar kao propis, pokušat će se bolje nositi s ovim izazovima. Sindikalne središnjice, uključujući i NHS, to su tražili i pozdravljaju; od obveza poslodavaca koji organiziraju smještaj stranih radnika, garancija za njihov povratak ako ne dođe do realizacije radnog odnosa, uvođenja prava za vrijeme nezaposlenosti do uvođenja dodatnih uvjeta za poslodavce koje će morati zadovoljiti ako žele zapošljavati strane radnike. Učinke ćemo vidjeti. Kod nas je provedba propisa izazov i prema vlastitim, a kamoli stranim državljanima. Treba dodati i učenje jezika, druge aktivnosti i angažman svih nas na njihovoj integraciji.

S druge strane, ove izmjene Zakona će otvoriti mogućnosti produženja radnih dozvola na tri godine, pružiti uređeniji, ali i lagodniji pristup zapošljavaju stranaca. To može ubrzati "utrku prema dnu", šireći alternative poslodavcima u eliminaciji naših radnika budu li im "prezahtjevni".

Kakva bi bila vaša poruka? Jesu li strani radnici neizbježna nužnost, prijeka potreba, dodatni trošak za državu ili čak ugroza hrvatskog radnika, što neki također navode kao problem, ili pak dodatni poticaj kulturnoj nadgradnji, demokratizaciji društva, multikulturalnosti...?

- Dakle, strani radnici mogu biti sve od navedenog. Ovisi kako ćemo voditi ove procese. U pozitivnom slučaju oni mogu biti dodatan motor koji nas sve zajedno tjera naprijed, gradeći pritom uključivo, raznovrsnije i bogatije društvo. U negativnom scenariju može se ubrzano dogoditi ono što gledamo drugdje, u konačnici rezultirati rastom ekstremne desnice, polarizacijom društva, političkom destabilizacijom te blijeđenjem demografskog identiteta i budućnosti.

Pravi put često je onaj teži. (D.J.) n