Ovi su predsjednički izbori bili najpredvidljiviji dosad. Mediji su pobjednika proglasili unaprijed, znajući da se neće pojaviti kandidat koji bi mogao napraviti razliku: nismo imali jako profiliranog nezavisnog kandidata, a stranački kandidati bili su nam poznati. I tako je ishod bio izvjesniji nego na predsjedničkim izborima 1997. godine, kada je Tuđman pobijedio u prvom krugu s više od 64% glasova - kaže Zoran Pucarić, komunikacijski savjetnik iz Zagreba, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću, te dodaje:

- No sve i da se dogodilo iznenađenje u drugom krugu i da je pobijedio HDZ-ov kandidat, za Hrvatsku bi ishod bio podjednak: zajamčen nam je predvidljivi gubitak još pet godina u demokratskom razvoju društva. Svi su izgledi da ćemo se još pet godina baviti pitanjima poput onog gdje si bio '41., '91. ili što si govorio o mjerama u vrijeme pandemije, a drugi će se baviti umjetnom inteligencijom, robotizacijom, unapređivanjem zaštite okoliša i sličnim "manje važnim" temama.

O (NE)SURADNJI...

- U izbornoj noći Milanović je održao veoma pomirljiv pobjednički govor i najavio spremnost za suradnju.

No suradnja u ovom trenutku ne odgovara premijeru, koji tek mora amortizirati debakl kandidata kojeg je sam nametnuo. Stoga je već sljedeći dan radikalizirao odnose najavljujući bojkot inauguracije.

Za sada novi-stari predsjednik mudro šuti, tek je uputio čestitku građanima u povodu obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske i dovršetka mirne reintegracije. Vidjet ćemo do kada će izdržati ne upuštati se u verbalni sukob. Što duže njegova šutnja bude trajala, to će ponašanje premijera biti još nervoznije i privlačiti sve lošije ocjene u javnosti. Treba zamijetiti da su koalicijski partneri i neki članovi stranke ipak uputili čestitke.

Predsjednik je u izbornoj noći rekao da je Ustav njegov program. Hrvatska ima Zakon o Vladi Republike Hrvatske, ali Zakon o predsjedniku RH ne postoji, sva njegova prava i obveze pobrojeni su u nekoliko članaka Ustava. Bude li se Milanović doslovno pridržavao slova Ustava, a pravnik je po struci i ne bi mu trebalo biti teško tumačiti njegove odredbe (nerijetko je Ustav tumačio kako mu odgovara), možda moja tvrdnja iz prethodnog odgovora o gubitku još pet godina u razvoju društva bude pretjerana.

O LOKALNIM IZBORIMA...

- Ne smije se isključiti utjecaj ovih izbora na lokalne. Većina kandidata dobila je dobru medijsku vidljivost i uspjela ostaviti dobar dojam kod dijela birača. Bila je to prigoda da iskoriste zakonom zajamčene medijske minute i dopru do šire javnosti, znatno više nego što bi to uspjeli klasičnim stranačkim aktivnostima. Kao pozitivan primjer istaknuo bih g. Jonjića, koji se pokazao kao spretan i konzistentan komunikator. On i gđa Selak Raspudić uspjeli su napraviti sasvim pristojnu pripremu za lokalnu kampanju, odluče li se kandidirati.

Potpuno suprotna krajnost bila je tragična kampanja lošeg kandidata vladajuće stranke. Ne samo što je kandidat bio loš, bili su loši i potezi u kampanji. Komunikacija je bila usiljena i neuvjerljiva, otkrivene su i brojne neistinite tvrdnje. Osobno sam osjećao susramlje promatrajući ga. Mogu tek zamisliti kako su se osjećali članovi HDZ-a koji ga nisu prepoznali kao "svojeg". Rezultat smo vidjeli - izborni pobjednik zahvalio je i članovima HDZ-a jer su glasali za njega!

Tu leži razlog za ovakvo ponašanje premijera. Radikalizacija odnosa odmiče pozornost članstva od njegove odgovornosti za debakl. U sastavljanju lista za predstojeće lokalne izbore vjerujem da će premijer više uvažavati zahtjeve baze, a manje oktroirati vlastite pulene. Dakle, premda će se i dalje ponašati kako kralj, kraljevstvo će se prometnuti u parlamentarnu monarhiju.

O ZAKONU U OBRANI...

- Ustav je vrlo decidiran. U članku 100. određeno je da je predsjednik Republike vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske. Ne spominju se ni rat ni mir, a ni patnje mladog ministra. Prema Ustavu predsjednik može narediti vojsci, a vojska to mora izvršiti. Točka.

Što god da vladajući pokušaju progurati u Zakon o obrani, ovu ustavnu odredbu neće moći promijeniti ili ograničiti jer taj dosadni Ustav kaže u članku 5. da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom.

Možda će pokušati urediti proceduru za korištenje primjerice vojnog helikoptera, ali samo korištenje neće moći zabraniti. Kada nešto treba napraviti vojska ne donosi odluku o tome i ne postoji pouka o pravnom lijeku. U vojsci se ne primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Tako se radi u ministarstvima uključujući i Ministarstvo obrane. U vojsci se donose naredbe, a naredbe se izvršavaju. Tako će predsjednik i dalje moći narediti da mu se pred MORH-om postavi crveni tepih i počasni vod njemu u čast. Koliko god to nama izgledalo glupo i nepotrebno, to je njegovo pravo kao vrhovnog zapovjednika i vojska tu naredbu mora izvršiti, a ministar sve to može samo promatrati i živcirati se.

O PROMJENI MODELA...

- Ne vjerujem da bi na ovom stupnju demokratskog razvoja Hrvatske biranje predsjednika države u Saboru bilo dobro rješenje. Ma koliko bile ograničene ovlasti predsjednika, njegova moć nije beznačajna, a svoj autoritet predsjednik crpi upravo iz činjenice da je izravno izabran od građana. Ustav je odredio da se "predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti" i zato Predsjednik može i mora biti korektiv vlasti, no kakav bi to bio korektiv kada bi ga birala ista saborska većina.

U ovo neizvjesno geopolitičko vrijeme usklađeno djelovanje vlasti i državna stabilnost imaju presudnu važnost. Stoga ako premijer tvrdi da je teza o svim jajima u jednoj košari debilna, odustajanje od ove prakse u ovom trenutku bio bi - idiotizam.