Prije svega, smatram da bi tzv. superizbornu godinu trebalo sagledavati strukturno, a ne kalendarski, tako da i lokalne izbore promatram unutar istog procesa - kaže prof. dr. sc. Sven Marcelić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, te u nastavku svog priloga za Magazin, piše:

PIXSELL

- Dakle, superizborna godina traje jednu godinu, jedan mjesec i jedan dan (od 17. travnja 2024. do 18. svibnja 2025) i trenutno smo u njezinoj drugoj polovini. Ono što je Hrvatska dobila je vrlo uvjerljiva pobjeda Milanovića, čiji je legitimitet osnažen i brojem glasova, koji je veći gotovo sto tisuća u odnosu prema prethodnim izborima, ali i u postotku najuvjerljivijom pobjedom uopće otkad se održavaju predsjednički izbori (naravno, uz ogradu da su se do 2000. odvijali u drukčijem, polupredsjedničkom sustavu). Ono što se također može vidjeti u ishodu ovih konkretnih izbora jest to da HDZ više ne može a priori računati na mobilizaciju glasača bez obzira na kandidate i vrstu izbora. Promatrajući brojke, jasno je da je ovo bio najveći debakl HDZ-a u povijesti predsjedničkih i parlamentarnih izbora, s najmanjim brojem osvojenih glasova u drugom krugu dosad, ali i s najmanjim uopće ako ne računamo izbore za Europski parlament, gdje je izlaznost nikakva. Birači su, dakle, ovaj put potpuno okrenuli leđa HDZ-u, i to u srazu s praktički najjačom oporbenom figurom posljednjih deset godina, što je jasna poruka.

O OČEKIVANJIMA...

- U idućih pet godina možemo vjerojatno očekivati, za početak, tri i pol godine takozvane tvrde kohabitacije, jer je iz nastupa koje smo vidjeli u stožeru HDZ-a bilo jasno da nema osobite volje za suradnjom. Nije bilo ni čestitke ni najave dolaska na inauguraciju, što je vrlo jasno zaoštravanje retorike, a usput smo čuli i Primorčev gubitnički govor iz kojeg je bilo vrlo jasno zašto je izgubio izbore, ali i vrlo nervozan Plenkovićev nastup u kojem je, osim korištenja vokabulara koji mu nije svojstven (recimo, pojma "debilno" kod komentara ideje da glasači ne žele sve povjerenje pokloniti jednoj opciji), bio vrlo antagonistički postavljen prema Milanoviću. Ono što se dogodilo je prilično jasna dinamika. HDZ je pobijedio na parlamentarnim izborima i osvojio vlast u parlamentarnom sustavu u kojem Sabor i Vlada imaju najveće ovlasti i upravljaju državom. S druge strane, Milanović je pobijedio na izravnim izborima na kojima se bira osoba i njegov legitimitet je time vrlo snažan, osobito ako uzmemo u obzir broj glasova, koji je veći od svih glasova vladajuće koalicije zbrojeno. To su realnosti hrvatskog izbornog sustava i samo je pitanje želje i kapaciteta političara da to uzmu u obzir. Svaka od strana može se pozivati na onaj aspekt koji joj ide u prilog, ali je činjenica da Ustav predviđa suradnju i samo je pitanje volje aktera da to uzmu u obzir. Osobno, nisam optimist jer moje mišljenje o kapacitetu ni jednog od aktera nije osobito, a kad tome dodamo osobne antagonizme, jasno je da će ishod volje građana ovdje stradati.

O LOKALNIM IZBORIMA...

- Moja konstatacija da se nalazimo usred superizborne godine oslonjena je primarno na to da smo među kandidatima mogli vidjeti i neke koji se očito pripremaju za lokalne izbore. Prije svega tu mislim na Selak Raspudić i Kekin, pri čemu prva gradi svoju poziciju u Zagrebu, a druga je potvrdila dobar status Možemo! (naravno, u kontekstu premoćne Milanovićeve pobjede, koja je iskrivila ukupne rezultate). Pitanje je gdje će se tu pozicionirati Jonjić, koji nije dobar kandidat za Zagreb. U principu, vidim u smislu lokalnih izbora dvije bitne dinamike. Jedna je sam Zagreb, kao glavni grad i najatraktivnija nagrada. Analizirao sam rezultate prvog kruga i vidljivo je da Selak Raspudić ulazi primarno u prostor političkog centra, a slabije je prošla tamo gdje inače desnica ostvaruje dobre rezultate, primarno na prostoru Dubrave, Sesveta i periferije. Dakle, njezina medijska percepcija i stanje na terenu donekle su različiti, ali su rezultati takvi da više ulazi u prostor HDZ-a, koji redovito ima problem sa Zagrebom još od devedesetih. Očajan rezultat Primorca za nju će svakako biti prednost, ali s druge strane HDZ će vjerojatno kompenzirati jedan dio toga u onim dijelovima u kojima je Milanović sjajno prošao, a koji povijesno gledano ne glasaju ni za SDP ni za Možemo! Bit će to vrlo zanimljiva situacija primarno u smislu sastava Gradske skupštine. S druge strane, ovakav poraz HDZ-a otvorio je pitanje lokalne snage jer je pometen u mnogim dijelovima u kojima je rutinski ostvarivao dobre rezultate. Opet, to je dvostruka dinamika. S jedne strane, lokalni izbori su znatno snažniji motivator za klijentelističku mrežu, ali s druge Milanovićev rezultat može biti motivacijski faktor za oporbu i udarac za image HDZ-a.

O OBRANI I IZBORU...

- Sigurno je da će HDZ nastojati smanjiti utjecaj Milanovića i to je nešto što je očekivano. Također se može očekivati i da će prijedlog promjena Zakona o obrani izazvati buru u Saboru, posebno s obzirom na relativno tanku većinu koju ima HDZ.

Kao što se moglo vidjeti i iz ovih izbora, građani daju legitimitet funkciji predsjednika koji ima znatno veći broj glasova od onog koji je osvojila cijela vladajuća koalicija. Ovakav je sustav po meni dobar i koristan, osobito u kontekstu žeton-demokracije, na koju je sveden Sabor. Inače nisam pobornik tezi o zajedništvu i nastojanju da se iz politike izbace polemika i različitost, jer to smatram totalitarnim refleksom. Demokracija mora naći način da se pomire i uvažavaju različita mišljenja, pa i u slučaju kad je mišljenje takvo da je dobro da premijer i predsjednik budu dvije osobe koje dolaze iz različitih političkih opcija i međusobno se ne podnose.