Davno je još legendarni grčki filozof Platon rekao da se "kazna za nezainteresiranost za politiku svodi na to da će vama vladati netko tko je gori od vas". Citat je to koji se pamti, uostalom kao i još bezbroj drugih mudrih izreka o politici, političarima i ljudima općenito, poput, recimo, one Reinholda Niebuhra, američkog teologa, etičara i komentatora politike, koja glasi: "Cijelo umijeće politike sastoji se u racionalnom upravljanju ljudskim iracionalnostima" ili, pak, one Stanisława Jerzyja Leca, poljskog književnika, koji je kazao da je "politika utrka trojanskog konja".

Iz tih slavnih ili manjih slavnih rečenica, ali poučnih svakako, lako je moguće naći više ili manje poveznica/referenca i s aktualnim političkim zbivanjima kako u širokom svijetu tako i u Hrvatskoj, naravno gledajući unutar zapadnjačke demokratske stvarnosti, kojoj i sami pripadamo. Eto, primjerice, nedavno završeni predsjednički izbori kod nas pokazali su kako je u politici sve moguće, pa i to da jedan od kandidata u tolikoj mjeri superiorno nadvala drugog da se krajnji rezultat i samom pobjedniku čini kao iznenađenje. Da, Zoran Milanović pobijedio je Dragana Primorca s velikom razlikom u drugom krugu, te ušao u drugi mandat s osvojenih 74,68 posto glasova u odnosu prema 25,32 posto, koliko ih je osvojio Primorac. Kad se sad sve sagleda s odmakom, takav se rezultat zapravo i mogao očekivati nakon uvjerljive pobjede ZM-a u prvom krugu, premda su angažiranost i daleko bolja kampanja DP-a u drugom krugu čak mogle nagovijestiti i iznenađenja. No iznenađenje se nije dogodilo, pa smo nakon dva kruga dobili novog/srtarog predsjednika Republike Hrvatske, koji će i idućih pet godina provesti u hladovini Pantovčaka. Racionalan ili iracionalan izbor više od milijun birača koji su svoj glas dali Milanoviću - pitanje je za širu i dublju raspravu, a moglo bi se raspravljati i koliko se i ona Platonova o "kazni za nezainteresiranost za politiku" s aspekta HDZ-ovih birača u svim županijama pokazala kao teorija provedena u praksi.

AKCIJE I REAKCIJE

Bilo kako god, ZM će i idućih pet godina stolovati na Pantovčaku, čime su završene hrvatske "igre prijestolja", ali nije završena rasprava o Milanovićevoj uvjerljivoj pobjedi, koja će naciju "zabavljati" još neko vrijeme, uz kojekakve više ili manje zanimljive prosudbe, uključujući i neizbježne teorije urote, koje stalno kolaju internetom i društvenim mrežama. Što se tiče medijskih reakcija iz svijeta, simptomatičan se doima komentar američkog političkog portala/tvrtke Politico u kojem se naglašava da je na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj pobijedio "promoskovski kandidat s rezultatom od gotovo 3:1". Navodi se i da je Milanović mobilizirao široke slojeve hrvatskog društva - od desničara do ljevičara, čak i proruskih pristaša - kombinacijom ljevičarskog pedigrea i razuzdanih populističkih govora protiv NATO-a i EU-a.

Agencija France24 uspoređuje pobjedu Zorana Milanovića s pobjedom Donalda Trumpa, a agencija AFP prenosi da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović - socijalist populistička prizvuka - ponovno premoćno izabran, nanijevši udarac konzervativnoj stranci HDZ-u, koja vodi Vladu. Srbijanske pak agencije Tanjug i Beta evidentirale su pobjedu ZM-a, no bez nekih posebnih komentara u trenutku službenog proglašenja rezultata izbora.

Podsjetimo još ukratko i na izjave glavnih aktera izborne utrke. Pobjednik je bio, očekivano, sretan, a poraženi očekivano pristojan, premda nije čestitao ZM-u, što su mu mediji i komentatori na televizijama odmah zamjerili. U tom i takvom kontekstu treba istaknuti jedan aspekt koji je nekako prošao ispod radara, a itekako je znakovit. Naime, gledajući što su i kako izvještavali pojedini mediji, napose raporteri u izravnim javljanjima iz stožera, moglo se čak zaključiti da je kod mnogih, ako ne baš izravno, onda nekako iz prikrajka, prevladavao taj neki trijumfalistički zanos, impresioniranost pobjedom ZM-a, što je onda u tom smislu (ali i nekom širem) davalo za pravo Plenkoviću kad se u izbornoj noći dotaknuo i medija u negativnom kontekstu kao djelomičnih krivaca (uz časne iznimke) za Primorčev poraz. "Da je bilo objektivnijeg sagledavanja onoga što je Primorac nudio i malo manje napadanja, objektivnijih medija, bilo bi bolje", naglasio je hrvatski premijer, također izbjegavajući čestitati ZM-u na pobjedi. "Analizirat ćemo, vidjeti što se moglo bolje, ali boljeg kandidata od Primorca nismo imali. Ovo je wake-up, poziv za buđenje HDZ-a na županijskoj i gradskoj razini. Ljudi se najviše angažiraju kad je njihov mandat u pitanju", zaključio je premijer i šef HDZ-a.

Što se gubitnika Dragana Primorca tiče, on je, između ostalog, svoj poraz zaključio u pomirljivom tonu: "Zorana Milanovića i mene dijele potpuno različite duhovne, moralne i stručne vrijednosti, kao i promišljanja o budućnosti naše domovine. Odluku su građani donijeli demokratskim putem i kao takvu je valja poštovati. Vjerujem u bolju Hrvatsku, u kojoj će svaki čovjek imati dignitet, budućnost, u Hrvatsku znanja, inovacije, obrazovanja..."

I završimo kratkim pogledom unatrag, s nekoliko rečenica pobjednika: "Ovu pobjedu doživljavam kao priznanje i odobravanje svog rada. Ovo je plebiscitarna poruka hrvatskog naroda onima koji bi je trebali čuti. Molim da je zaista čuju", poručio je Milanović oduševljenim pristašama te dodao ovo: "Ima još jedna kategorija naših građana, istih kao i ovi ovdje, a oni su glasali za mene... Molim veliki aplauz za članove HDZ-a." Govoreći o suradnji s izvršnom vlasti, Milanović je poslao pomirljivu poruku, ali i naglasio svoju ulogu: "Moja ruka je ispružena prema onima koji obnašaju izvršne dužnosti u ovoj državi, koji tvrde da su odgovorni za 99 % svega. Vlada jest najodgovornija, no ovo nije podrška meni osobno. Nitko nema podršku 70 % birača trajno, to je samo danas."

Ukupno uzevši, kad sve sve zbroji i oduzme, nakon izbora temeljno pitanje ostaje - što i kako dalje u kontekstu prije svega odnosa Pantovčaka i Banskih dvora. Zna se kakve su ustavne ovlasti predsjednika, a kakve premijera i Vlade, no za dobrobit zemlje kohabitacija, makar i u nekoj minimalnoj kooperativnoj mjeri, bila bi dobrodošla, bez obzira na sve što je izrečeno u komunikaciji između "dva brda" u prethodnom vrlo burnom, pa i retorički brutalnom, razdoblju iza nas. I sad u prognozoma što nas čeka, koliko u prvih šet mjeseci do lokalnih izbora u svibnju toliko i u razdobolju nakon tih izbora, koje će biti također izazovno s obzirom na zbivanja u širem kontekstu EU-a, ukrajinskog rata, migracija, starih i novih kriznih ugroza, većina se analitičara slaže da je teško preko noći očekivati smirivanje tenzija i veću suradnju Milanovića, Plenkovića i pojedinih ministara u Vladi, poput izravno "upućenog" na ZM-a ministra obrane Anušića. Sociolog Dragan Bagić kaže da je na potezu Plenković: "On je taj koji treba odlučiti hoće li ući u suradnju u onim pitanjima na kojima prema Ustavu mora surađivati." Bagićev kolega Višeslav Raos pak smatra da Milanović, bez obzira na pruženu ruku nakon prvog i drugog izbornog kruga, zapravo nema nikakvog motiva bit suradljiv, jer ima golemu podršku i može reći - birači su upravo nagradili moj stil, pristup i odnos prema Vladi. "Milanoviću je to i posljednji predsjednički mandat, te se ne mora brinuti oko reizbora, pa gotovo da može raditi što god hoće", smatra Raos.

SVE PO STAROM ILI...

Zapravo "slučaj Milanović", odnosno njegova superiorna pobjeda, postavlja pitanje može li ZM biti predsjednik svih građana ili smo opet dobili predsjednika čiji je jedini "program" borba protiv Plenkovića i HDZ-a, na što se uglavnom svodio prethodni mandat, u kojem je taj isti ZM kršio Ustav kad se uključio u prošlogodišnje parlametarne izbore na strani SDP-a, što je činjenica koja i dalje baca sjenu na ZM-ovu pobjedu. U tom smislu može se gledati i na odluku da premijer i predsjednik Sabora ne idu na inauguraciju predsjednika. S druge pak strane, uzimajući u obzir da je HDZ premoćno dobio tri parlamentarna ciklusa zaredom, Milanović s potporom od 1.122.859 glasova birača (neki su i HDZ-ovci!) mora respektirati i preostale birače koji svoj glas nisu dali njemu te ih ni u kojem slučaju ne smije tretirati kao građane drugog reda, makar to bili i najordinarniji HDZ-ovci. Ruka ZM-a pružena i u tom smjeru onda bi se vjerojatno od AP-a, pretpostavljamo, mogla i privatiti, ako ne odmah, onda u dogledno vrijeme.

Mudro je sve što se dogodilo sažeo iskusni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović: "Milanović nije bio moj izbor, međutim, moramo poštovati rezultate izbora jer u konačnici građani i birači su ti koji donose odluku tko će biti predsjednik sljedećih pet godina, i jučer su donijeli vrlo jasnu odluku. Najvažnije je da je Hrvatska još jednom pokazala da je snažna demokracija, da su izbori prošli bez problema."

I završimo kako smo i počeli, jednim prigodnim citatom, onim Alexisa de Tocquevillea, francuskog povijesnika i aristokrata iz 19. stoljeća, koji glasi: "Demokracija ne stvara jaku vezu među ljudima. Međutim, ona im olakšava međusobni odnos."