Godina 2024. opravdala je svoj naziv superizborne donijevši tri velika izborna ciklusa: parlamentarne, europske i predsjedničke izbore. Svaki od njih pokazali su nešto po čemu smo prešli granicu do tada uobičajenog. Podsjetimo, parlamentarne izbore u travnju, iako raspisane na neuobičajen dan - srijedu, ili možda baš zbog toga, pamtimo po korektnoj izlaznosti od 62 %, činjenici da je Predsjednik poželio biti premijer, pa odustao zbog negativne odluke Ustavnog suda - kaže dr. sc. Nikolina Borčić, docentica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, autorica knjige o važnosti jezika u političkoj komunikaciji "Vrag je u detalju", te dodaje:

Dr. sc. Nikolina Borčić

PIXSELL

- U konačnici, intenzivne kampanje, politička mobilizacija i snažna polarizacija među glavnim akterima dodatno su motivirale birače. S druge strane, europski izbori u lipnju zabilježili su izlaznost od samo 21,35 %, što je najniže u Europskoj uniji. U konačnici predsjednički izbori završili su u siječnju 2025., s izlaznošću od 44,17 % u drugom krugu, kada je, podsjetimo još jednom, Milanović osvojio novi mandat s osvojenih 74,68 % glasova, što je najveća razlika u postotcima između dva kandidata koja su ušla u drugi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Dakle, tri puta smo doživjeli nešto prvi put.

Je li to sve za prolaznu ocjenu - jest. Ali ne previsoku. Iako je demokracija u Hrvatskoj stabilna, i dalje je opterećena izazovima poput površnih kampanja, medijske pristranosti i nedostatka fokusa na sadržajne politike. A varijacije u izlaznosti na izbore jasno upozoravaju na potrebu jačanja svijesti o važnosti sudjelovanja u svim razinama političkih procesa, neovisno o neposrednoj percepciji njihove važnosti. Šteta što na tom ispitu kao društvo uvijek prođemo kroz ušicu igle.

Što su pokazali završni govori obaju kandidata, pobjednika i poraženog, na kraju dana, kad su rezultati izbora postali službeni?

- Ponovimo još jednom, superizborna godina u Hrvatskoj završila je očekivano - pobjedom Zorana Milanovića nad Draganom Primorcem u drugom krugu predsjedničkih izbora. Iako rezultat nije bio iznenađenje, završni govori obojice kandidata pružili su zanimljiv uvid u njihove komunikacijske stilove. Zoran Milanović je završnim govorom pokazao zadovoljstvo i samouvjerenost. Stil, prepoznatljiv po direktnosti i sarkazmu, bio je dominantan i u tom nastupu. Milanović je stajao na pozornici samo uz suprugu, šaljući simboličnu poruku da je predsjednik svih građana, a ne samo stranačkih birača. Za tu je priliku odabrao plavu kravatu. Na pozornicu je stigao uz pjesmu "Things Can Only Get Better", a govor je završio uz pjesmu Florence and the Machine "You've Got the Love". Pozvao je na suradnju, naglasio svoju političku dominaciju, no i mudro to zaokružio u momentum trenutka i zapravo - poruku izvršnoj vlasti.

Dragan Primorac svoj je završni govor održao smirenim tonom, više nalik na formalnu zahvalu nego na govor kandidata koji je upravo izgubio predsjedničke izbore. Iza njega su stajali mladi ljudi, no odsutnost ključnih figura HDZ-a dodatno je umanjila snagu njegova obraćanja. Djelovao je kao da zaključuje poglavlje i vraća se profesionalnom životu. U medijima smo nakon toga mogli čitati kako mu se najviše zamjera što nije čestitao Zoranu Milanoviću.

Ta završnica predsjedničkih izbora pokazala je jasne razlike u stilovima komunikacije dvaju kandidata. Milanović je, iako polarizirajući, autentičnim nastupom i snažnom retorikom ostavio snažan dojam, te pogledom na cijelu kampanju, u kojoj je više šutio no verbalno djelovao u svom starom stilu, osim na sučeljavanju, uspio je mobilizirati biračko tijelo koje obuhvaća i lijevo i desno krilo. Primorac je ostao u sjeni, s pristojnim, ali nedojmljivim nastupom, koji nije mogao konkurirati Milanovićevu karakteru. Kako je okvir postavljen na početku, tako je ta borba i završila.

Što je Hrvatska dobila, a što izgubila izborom Milanovića za još jedan predsjednički mandat? Što bi dobila izborom Dragana Primorca?

- Izbor Zorana Milanovića za još jedan predsjednički mandat donosi Hrvatskoj političkog lidera s jasnim stavovima i prepoznatljivom retorikom, ali i izazov održavanja stabilnih odnosa između Pantovčaka i Banskih dvora. Njegova pobjeda simbolizira kontinuitet aktivne predsjedničke uloge, no prati je i neizbježna polarizacija javnog prostora. Milanović je poznat po svojoj direktnosti i spremnosti da se upusti u otvorene sukobe, što mu daje političku težinu, ali često izaziva podjele, posebno zbog izričaja koji je katkad - osebujan. Njegova komunikacija obilježena je sarkazmom i političkim oštricama. Ipak, njegov angažman u ključnim temama, poput vanjske politike i nacionalne sigurnosti, daje mu u očima javnosti važnu ulogu na političkoj sceni.

Nasuprot tome, da je Dragan Primorac preuzeo predsjedničku funkciju, Hrvatska bi dobila drukčiji pristup vođenju u toj ulozi. Njegov smiren i pomirljiv ton vjerojatno bi smanjio političke tenzije i donio više suradnje s Vladom. Kao akademik, Primorac bi stavljao naglasak na stručnost i pragmatičnost, pri čemu bi predsjednička funkcija imala više tehnički nego politički karakter. Njegova bi komunikacija bila umjerenija i manje polarizirajuća, ali bi možda djelovala manje dojmljivo i utjecajno u trenutcima kada bi se od predsjednika očekivao čvrst stav.

Milanović će vjerojatno i dalje rabiti svoj prepoznatljivi stil za kritiziranje vlasti i mobilizaciju opozicije. Iako njegov stil donosi političku živost, otvara i pitanja o dugoročnom učinku na političku kulturu i odnose ključnih institucija države. Rekla bih da je upravo u tome ključ uspjeha ili neuspjeha drugog mandata, ostavštine po kojoj će ostati zapamćen.

Superizborna godina, gledajući sezonski, a ne kalendarski, zapravo završava lokalnim izborima u svibnju. Što tu očekivati, kakve kampanju, kakve izborne teme...?

- Malo je prostora za temeljit odgovor, stoga ću se fokusirati na četiri najveća hrvatska grada - Zagreb, Split, Rijeku i Osijek - s raznolikim kandidatima i izazovima koji reflektiraju lokalne specifičnosti, ali i nacionalne političke trendove. U Zagrebu, nakon izazovnog mandata Tomislava Tomaševića iz platforme Možemo!, politička scena je užarena jer svi žele poentirati na temama poput odvoza otpada, prometa i obnove potresom pogođenih zgrada, a bojim se da će kampanja biti prepuna općih obećanja boljeg i prometno ugodnijeg života. Split će ponovno biti poprište zanimljive političke borbe, s Ivicom Puljkom iz Centra kao favoritom za još jedan mandat. U Rijeci se aktualni gradonačelnik povlači iz utrke, a u igru ulazi Sandra Krpan kao nova kandidatkinja stranke. Vidjet ćemo kako će se pozicionirati. Možda će najmirnija kampanja biti zapravo u Osijeku, u kojem aktualni gradonačelnik ima solidnu potporu.

Ti izbori odražavaju specifične lokalne teme, ali i šire političke trendove. Predsjednički izbori, pobjeda Zorana Milanovića i uspjesi kandidata poput Marije Selak Raspudić i Ivane Kekin mogli bi motivirati nezavisne liste i manje stranke na jaču mobilizaciju. No bojim se da će i kampanjom za lokalne izbore, bar jednim dijelom, dominirati tema tenzije između dvaju “zagrebačkih brda” i pitanja poput (ne)dolaska na inauguraciju te brojnih drugih koja će u međuvremenu zauzeti prostor u medijima.