Inflacija je ipak, kako bi rekao Milton Friedman, uvijek i svugdje monetarni fenomen. Možemo se dakle slagati ili ne s Friedmanovim (neo)liberalnim tezama koje je prenio i na druga polja izvan ekonomskog. Kapitalizam i sloboda, što je naziv one poznate Friedmanove knjige, te ideja da novac briše razlike među ljudima, jer nije bitno tko novac donosi, bitno je “samo” da ga se ima, čak ukazuje i na neki kozmopolitski karakter ekonomije, o čemu liberali vole govoriti.

Što bi Friedman rekao na ovo danas? Mogu samo pretpostaviti da bi ponovio svoje zaključke da je inflacija monetarni fenomen i da monetarna politika može utjecati na količinu novca u optjecaju, povlačeći je i podižući ključne stope, no da je zapravo najefikasnija kada ne radi prevelike zaokrete, kada ne ide u ekstreme i kada svoje djelovanje svodi na kontinuirano održavanje određene umjerene stope rasta nekog monetarnog agregata tako da podmazuje ekonomski proces i ne izaziva i dodatne poremećaje.

Za Friedmana novac je važan, ali je bolje ne previše njime manipulirati jer na dugi rok ostaje samo inflacija. A sjetimo se što se u eurozoni događalo tijekom pandemije, ali i prije toga: ogroman je novac naglo upumpan u sustav, da bi se potom opet naglo, ali i prekasno, krenulo u suprotnom pravcu.

OK, u redu je da monetarna politika djeluje - na to ovdje i pozivam - no recimo da je pravi monetarni ringišpil osjetila najviše naša mala zemlja izložena velikim promjenama. Guverner Vujčić je, kada bi ga se ranije, u doba niskog rasta, pitalo što može učiniti monetarna politika znao odgovarati onom poznatom izrekom da je monetarna politika efikasnija kada zateže (konopac), nego kada konopac gura.

Misli se da bolje može djelovati kada je potrebno uvoditi restriktivne mjere zbog pregrijanosti ekonomije, nego što može npr. potaknuti rast u uvjetima recesije (tu brže djeluje fiskus). To s konopcem je stara izreka u monetarnim krugovima, skupa s onom da “možeš konja dovesti do vode, ali ga ne možeš natjerati da pije”.

Baš je dakle šteta da je HNB izgubio ovlasti baš sada kada je moglo doći do izražaja to o čemu je Vujčić govorio. Kako je HNB stabilnost cijena održavao prije, pa valjda bi, da je u prilici, nešto učinio i sada. No, sada imamo zajedničku monetarnu politiku i strukturno više ništa ne smiju sami.

Što se tiče ECB-a, očito ima slabe karike u djelovanju monetarne transmisije, a pitanje je hoće li se s vremenom to harmonizirati. No, utješno je da jezične igre nisu okrenute samo u prošlost, nego uvijek nose i potencijal promjene.