Kako komentira pobjedu Zorana Milanovića u drugom krugu predsjedničkih izbora, što očekivati u novom petogodišnjem mandatu novog/starog predsjednika države, posebno u odnosima s Vladom i premijerom, pitali smo Denisa Avdagića, geopolitičkog analitičara, političkog komentatora i političkog konzultanta u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija).

- S izborom Zorana Milanovića Hrvatska je dobila status quo, ostaje nam stanje napetosti na vrhu države, nastavlja se izostanak koordinacije, nastavlja se već uvriježena tvrda kohabitacija. Iščitavam iz pobjedničkog govora Milanovićevu poruku kako nacionalnu sigurnost i obranu smatra svojom, a diplomaciju nešto gdje dijeli odgovornost, što nominalno jest tako, ali uočimo, primjerice, jasnu ustavnu odredbu kako na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora predsjednik donosi odluku o postavljanju i opozivu veleposlanika i drugih šefova diplomatskih misija. Dakle, ako znamo da godinama nemamo takva diplomatska imenovanja, a Vlada ih jest predložila, tko je taj kočničar, tko je taj tko je zablokirao, a sada pruža ruku, ne kako bi se rukovali, nego kako bi posegnuo za onim što smatra svojim dijelom ili potpuno, a to tako nije. Ustav vrlo šturo određuje ulogu vrhovnog zapovjednika, a Zakon o obrani upućuje na potrebu suradnje ministra obrane, odnosno Vlade s jedne strane i predsjednika Republike s druge. Ako promatramo petogodišnji mandat, Milanoviću nije Vlada uzela ovlasti, nego je on posegnuo u skladu s vlastitim tumačenjem za onim što je njegovo, a Andrej Plenković je zauzeo odlučan stav kako to ne može proći jer tako nije. Uostalom, je li se Milanović drukčije postavljao kao premijer?

S Draganom Primorcem, da je uspio, naša bi politika vrha države vjerojatno postala dinamičnija u vanjskim odnosima, a, rekao bih, dosadnija u ostalim područjima ovlasti predsjednika jer bi sukobi izostali. Vanjska politika definitivno gubi sa Zoranom Milanovićem jer on ima prilično lošu bilancu bilateralnih susreta s drugim šefovima država, a to bi zapravo bila njegova temeljna uloga.

Što očekivati u idućih pet godina? Može li ZM biti predsjednik svih građana, ili će mu jedini program i dalje biti borba protiv HDZ-a i premijera Plenkovića...?

- Predsjednik Milanović jest predsjednik svih građana, ali je on tu poziciju zlorabio jasno se uključivši u parlamentarne izbore. Jedini način da on ne nastavi s miješanjem jest da mu Vlada jednostavno preda sve ovlasti koje želi. Tumačim kako se to prvenstveno odnosi na brojna imenovanja, što znači kako bi reterirao od sukoba kada bi mu Vlada prepustila određenu kvotu imenovanja, primjerice, veleposlanika, tako da Vlada, suprotno ustavnoj odredbi, predloži predsjedniku imenovanja koja su zapravo njegovi prijedlozi samom sebi. To je ta zamka, gdje ni svi naši političari, a još manje građani ne razumiju ulogu predsjednika, koji bi doista trebao biti neutralni vođa, štititi građane, biti svojevrsni pravedni sudac, miritelj, posrednik.

Mala izlaznost, najmanja od održavanja predsjedničkih izbora i broj birača koji su glasali za Zorana Milanovića čine njegovu legitimnost okrnjenom jer je potvrđena od manje od trećine glasačke populacije. Međutim, loš rezultat kandidata kojeg je podržao HDZ šalje poruku velikog nezadovoljstva, a u tom smislu Milanović je i dosad figurirao kao zapravo jedini šef oporbe. Zgodno je pogledati broj glasača koji su za Milanovića glasali u prvom krugu, oko 798 tisuća, a onda to usporediti s brojem glasova za HDZ na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, oko 730 tisuća. To upućuje na to kako je Hrvatska jako podijeljena, a građani Milanoviću nisu htjeli dati da preuzme Vladu, jednako kao ni da oporba izgubi svog šefa, na poziciji predsjednika.

Hoće li i u kojoj mjeri rezultat predsjedničkih izbora, uključujući i rezultate koje su postigli oni koji su otpali u prvom krugu (Selak Raspudić, Kekin, Jonjić...), utjecati na rezultate predstojećih lokalnih izbora u svibnju?

- U određenoj mjeri će utjecati, primjerice Marija Selak Raspudić i Tomislav Jonjić imaju kapital koji mogu iskoristiti kao odskočnu dasku na lokalnim izborima. Na lokalnim izborima vladaju drukčija pravila i u mnogočemu jako su personalizirana s obzirom na direktni izbor župana, gradonačelnika i načelnika. SDP neizbježno ima velik rast i to će se preliti i na lokalne izbore, a HDZ-u bi se loš rezultat na predsjedničkim izborima mogao odraziti i na rezultate na lokalnoj razini, posebno ako će kampanja biti jednaka, možda bolje rečeno, s istim agencijskim akterima. Naime, kampanja Dragana Primorca, onaj dio koji odrađuju agencije, bila je loša. Kampanja je vođena krivo, začuđujuće loše, a velike stranke matrice i ključne poruke rade na nacionalnoj razini i za lokalne izbore, a i dalje traje val anti-HDZ-ovskog raspoloženja, koje sjedinjuje brojne političke aktere.

Ministar Anušić kaže da se s prijedlogom promjena Zakona o obrani, s kojim Vlada ide u Sabor na izglasavanje, ne smanjuju ovlasti predsjednika, nego se želi jasnije i preciznije definirati odnose MORH-a i predsjednika RH... Vaš komentar?

- Pričekao bih konkretne prijedloge, ali posve je jasno kako nam trebaju preciznije definirani odnosi. Država je funkcionirala bez obzira na spomenutu kontinuiranu tvrdu kohabitaciju, što pokazuje snagu naših institucija, ali na neka pitanja treba dati jasnije odgovore, kako bi se smanjila stalna politička napetost.

Koliko je realna opcija da se promijeni Ustav i ubuduće predsjednik države ne bira izravno, nego posredno u parlamentu, odnosno Hrvatskom saboru?

- Zgodno je spomenuti kako je upravo to bio prijedlog Zorana Milanovića, kao premijera. Ne smatram to potrebnim, a još manje realnim. No bilo bi dobro preciznije i bolje odrediti ulogu predsjednika nasuprot Vladi, kako ne bi bilo nejasnoća u tumačenju.