Dobili smo nastavak političke situacije kakvu smo imali posljednjih pet godina u kojoj će se, po svemu sudeći, nastaviti tzv. tvrda kohabitacija predsjednika i premijera i u kojoj će predsjednik Milanović biti najjača opozicija premijeru Plenkoviću - kaže izv. prof. dr. sc. Darijo Čerepinko, politički analitičar sa Sveučilišta Sjever u Varaždinu, te dodaje:

Darijo Čerepinko

- Na taj način birači su osigurali kakav takav sustav tzv. provjera i ravnoteža, što je termin koji se, uglavnom u američkoj politici, koristi kako bi se objasnio složen mehanizam višestruke kontrole vlasti kod koje niti jedna funkcija nema apsolutnu vlast i za mnoge odluke potrebno je osigurati višestruke potvrde različitih demokratskih tijela i institucija. Naravno, u našem slučaju najviše izvršnih ovlasti jest u rukama premijera, ali demokratski legitimitet predsjednika kojeg direktno bira narod i njegova ustavna pozicija omogućuju mu stanovit stupanj intervencije i zaustavljanje potencijalne samovolje. S obzirom na stanje naše demokracije i demokratskih institucija, koje su nažalost, još uvijek podložne stranačkoj zloupotrebi čak i kad bi se ona po prirodi stvari i u interesu Hrvatske trebala izbjegavati, kao u slučaju imenovanja glavnog državnog odvjetnika ili u izboru sudaca Ustavnog suda, ovakva raspodjela moći idućih pet godina (ili manje, ovisno o tome koliko potraje aktualna Vlada, odnosno većina), bolje je rješenje od potpune kontrole jedne stranke, koja god ona bila. HDZ, nažalost, ima lošu tendenciju zloupotrebe vlasti na svim razinama i nakon što su pod kontrolu stavili pravosudni sustav, a koju im ometaju jedino Ured europskog javnog tužitelja i dijelom predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik koji nije iz njihove kvote gotovo da je jedini kakav takav osigurač da stvari ne odu predaleko.

S obzirom na sve što je radio i kako je funkcionirao u prvom mandatu, što očekivati od novog-starog predsjednika RH u idućih pet godina? Može li Milanović biti predsjednik svih građana, ili će mu jedini program i dalje biti borba protiv HDZ-a i Plenkovića?

- Bez obzira što mislili o predsjedniku Milanoviću, a ja osobno ne mislim da je bio dobar predsjednik u prošlome mandatu, hrvatski građani koji su izašli na izbore dali su mu gotovo pa plebiscitarnu podršku i to svi moramo poštivati. Ovdje pogotovo ne treba smetnuti s uma da je predsjednik Milanović dobio preko 1,5 puta više glasova nego što je HDZ ukupno osvojio na parlamentarnim izborima prošle godine tako da mislim da je demokratski legitimitet novog-starog predsjednika jasan i neupitan. Među tih više od milijun i dvjesto tisuća hrvatskih građana koji su mu dali podršku svakako ima i birača koji su na prošlim parlamentarnim izborima glasali i za druge stranke, uključujući i HDZ. U tom smislu se kao nepoštivanje volje birača prije mogu interpretirati vrlo loše reakcije koje smo nakon izbornog debakla Primorca vidjeli iz HDZ-a.

Prošla je godina bila superizborna, dok ove imamo “samo” jedne izbore, one lokalnog karaktera, koji bi se trebali održati u svibnju. Koliko će na njih, između ostalog, utjecati i rezultati netom završenih predsjedničkih izbora?

- Lokalni izbori posve su drugi tip izbora u kojima su na dnevnom redu druga pitanja i drugi problemi, kao i drugi kandidati. Dobar uspjeh s predsjedničkih izbora može se, ali i uopće ne mora preliti na lokalne sredine. Novi izbori znače potpuno novu podjelu karata i mislim da se stranke koje su podržale predsjednika Milanovića tek marginalno mogu okoristiti njegovim uspjehom. Na koncu, ovo su bili personalizirani izbori, a Milanović vjerojatno se neće upuštati u utrku za neku od lokalnih funkcija, iako se s njim, da se do kraja ogradim, nikada ne zna. Neki kandidati dobili su na vidljivosti, ali pitanje je hoće li je znati iskoristiti i hoće li ući u dobro odabrane lokalne utakmice.

Što mislite o inicijativi HDZ-a, odnosno Vlade, da se ide s prijedlogom promjena Zakona o obrani? Taj se prijedlog u Saboru izglasava nadpolovičnom većinom zastupnika pa je izgledno da bi mogao proći...

- Bilo kakvo zakonsko zadiranje u ustavne ovlasti predsjednika države je problematično i po prirodi neustavno. A tumačenje tih ovlasti bit će zadaća Ustavnog suda. Jedino što se može sa sigurnošću zaključiti jest da ta bitka ni izbliza nije gotova.

Kao i kod svih dosadašnjih predsjedničkih izbora i tijekom ovih povela se rasprava o eventualnim promjenama dosadašnjeg načina na koji se bira predsjednik Republike Hrvatske, što bi naravno značilo i da se mora mijenjati Ustav... Vaš komentar?

- Način izbora predsjednika države svakako treba mijenjati, ali u sklopu širih promjena izbornih zakona koji, ovakvi kakvi su, nisu dobri, počevši od definiranja izbornih jedinica i izbornog sustava pa do drugih izbora poput izbora glavnog državnog odvjetnika ili sudaca. U prošloj smo godini imali prilike vidjeti velik dio problema koji se događaju kad imamo loša zakonska rješenja kakva imamo.

Za takve promjene bilo bi poželjno imati nadstranački konsenzus. To, naravno, znači i da prije svih HDZ mora odustati od “krojenja” zakona koji odgovaraju prvenstveno njima i početi donositi zakone temeljne ne na pojedincima i njihovim interesima nego na principima koji bi bili jednaki i prihvatljivi svima. Za to se treba dogoditi pomak u svijesti birača, a tu sam još veći pesimist nego po pitanju uspješnosti tvz. tvrde kohabitacije.